Dugi otok

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Dugi otok (grč. Tylagos, latin. Tilagus, starohrv. Pizuh, talij. Isola Grossa): To je otok u Jadranskom moru na hrvatskoj obali Jadrana u sjevernoj Dalmaciji: Nalazi se u zadarskoj otočnoj skupini sjeverne Dalmacije, a glavno naselje je gradić Sali na istočnoj obali. Pripada zadarskoj otočnoj skupini sjevernodalmatinskih otoka, površina mu je 124 km2, dug je 43 km i širok do 4,6 km, ima 2.873 stanovnika.

Summary

Dugi otok (Greek: Tylagos, Latin: Tilagus, Ital. Isola Grossa) is the seventh largest island in northeastern Adriatic Sea, part of Croatia. It is located off the Dalmatian coast, southwest of Zadar. It is the largest and easternmost of the Zadarian Islands, and derives its name from its distinctive shape; it is 45 km long by 5 km wide with an area of 114 km2. Its modest elevation reaches 338 m. The southwestern coast is tall and rugged, and dozen towns are clustered on the northeastern side, including the largest Sali, and Božava, Dragove, Soline, Brbinj, Luka, Polje, Verona, Savar, Veli Rat, Zaglav, and Žman. The Nature park Telašćica, covers the southern part of the island and is adjacent to Kornati Islands National Park. Around Dugi also 52 minor satellite isles and minute rocky islets are dispersed.

This island is mostly covered by the evergreen Mediterranean maquis, but in Telašćica Reserve and southern islets the warmest xeric belt (Thermo-mediterranean transition to subtropical) predominates. Its marine and land vegetation in Telašćica Reserve and near southward islets is almost similar as in adjacent Kornati Archipelago, and vegetation in northern part of Dugi at port Božava is more comparable with vegetation in northern Kvarner islands Rab and Lošinj. In the land flora of Dugi occur 725 vascular species. Among the rich seaweeds (phytobenthos) around Dugi island and adjacent 52 islets 272 diverse marine algae are registered: 164 rhodophytes (58 %), 60 phaeophytes (23 %), 45 chlorophytes (16 %), and also 3 seagrasses. The adjacent seafloors are rich in Posidonia grasslands in the banks between near islets and in the bay Telašćica; at southernmost islets and SE. sea-cliffs at Adriatic offing prevail Cystoseira formations and luxuriant incrustations (coralligene) including 31 calcified algae (Corallinaceae, etc.).

Zemljopisna obilježja

Dugi je izdužen u dinarskom smjeru sjeverozapad - jugoistok, u vanjskom nizu zadarskog otočja gdje u kojem je otok Molat na sjeverozapadu, a južnije Kornati. Od većih otoka u blizini su Ist, Olib, Pašman i Ugljan. Izmedju niza vapnenačkih bila, u kojima je najviši vrh Vela straža (338 m), ulegla su manja kraška polja Velo jezero, Arnjevo polje, Stivanje polje, Sridnje polje i dr. U otočnom krasu su brojne špilje: Strašna peć, Kozja peć, Veli badanj, Crvene rupe i Pećina. Na otoku nema izvora ni vodotoka, izim lokava i sezonskih izvora i zimskih jezerca u poljima koji ljeti presuše. Južni je dio otoka kamenjar, srednji i zapadni je obrastao grmastom tvrdolisnom makijom, a mjestimice ima zimzelenih šumica crnike i borova.

Jugozapadne su pučinske obale Dugoga većinom visoke i strme dijelom klisuraste, a sjeveroistočne uglavnom niže i položite s nizom uvala i naselja, a pješčanim žalima se ističu uvale Solišćica, Pantera i Telašćica. Uz obale okolo Dugoga je nanizano pedesetak otočića, npr. Golac, Bršćak, Magarčić, Mali i Veli Planatak, Utra, Mrtovnjak, Luški, Krkneta, Lagnići, Mežanj, Katina ...itd. Na Dugomu su važnija naselja duž nižih sjeveroistočnih obala: Sali je glavna luka i najveći gradić na otoku, pa još obalna sela Zaglav, Žman, Savar, Brbinj, Dragove, Soline, Božava, Veli Rat, Verunić i Polje. Glavne su gospodarske grane: turizam, ribarstvo, poljodjelstvo, vinogradi, maslinici i stočarstvo.

Prirodne znamenitost

Dugi otok ima niz prirodnih osobitosti, a posebno se ističe Park prirode Telašćica na južnom djelu otoka, Velo i Malo jezero kod Žmana, pa uvale Solinšćica i Saharun. Na Dugom otoku se nalaze 3 jezera: dva periodička slatka i stalno poluslano u Telašćici. U blizini oko Dugog otoka se nalaze 52 manjih otočića i školjeva (kamene hridi). Glavne su znamenitosti Dugog otoka:

  • Park prirode Telašćica (latin. Tilagus, talij. Tajero) obuhvaća 70,5 km² najjužnijeg dijela Dugog otoka i 13 susjednih manjih otočića.
  • Špilja Strašna peć je najveća na otoku, a odkrivena je 1898. kod sela Savar na visini od 70m i danas se nastoji turistički valorizirati.
  • Svjetionik Veli Rat na zapadnom rtu otoka, je najviši svjetionik na Jadranu visine 42m i jedan od najstarijih izgradjen pred 150 godina.

Park prirode Telašćica

Zaštićena uvala Telašćica leži na jugoistočnoj obali Dugog otoka. Zbog pejsažne ljepote i bogatstva značajne flore i faune, ova je uvala s 13 susjednih otoka i otočića službeno proglašena Parkom prirode 1988. Ukupna površina Parka prirode je 70,50 km2 i to 25,95 km2 na Dugom otoku i susjednim otočićima i 44,55 km2 u podmorju. To je jedan od najvećih i najbolje zaklonjenih zaljeva na jadranskim otocima, nenaseljen i još uglavnom očuvan u prirodnom stanju. Glavne geomorfološke osebujnosti rezervata su poluslano jezero Mir na jugoiztočnom rtu i nizovi obalnih klisura visine do 160m i podmorske dubine do 80m duž južne vanjske obale s gnjezdištem raznih ptica.

U tomu južnom rezervatu su izvršena najdetaljnija prirodoslovna istraživanja unutar Dugog otoka. U okolici je na brežuljcima bogata mediteranska vegetacia s oko 500 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom, a najviši vrh u parku je brdo Mrzlovica (198 m). Podmorski bentos broji blizu 300 alga i još više životinjskih vrsta. Preko 2.500 sunčanih sati godišnje, srednja siječanjska temperatura viša od 7°C i srednja godišnja iznad 16°C su oznake klime tog rezervata. Zimi more ima približno 13°C, a ljeti oko 23°C.

Sažeta povijest

Dugi otok je naseljen već od predpovijesti, što dokazuju paleolitski arheonalazi, pa kamene gomile (kurgani) i potom prapovjesni tragovi ilirskih gradina. Od 3. stoljeća pr.Kr. otok ulazi pod vlast Rimljana. Na istaknutim vrhovima po otoku nalaze se ostatci utvrdjenih naselja Liburna i kameni grobni humci. Na prevlaci Mala Proversa bio je prostran rimski ladanjski dvorac (villa rustica), koji je dijelom proučen i konzerviran. Iz starohrvatskog doba su dielom očuvane srednjovjeke crkvice, kamene kućice i grobovi. Dugi otok spominje Konstantin Porfirogenet sredinom 10. stoljeća pod imenom Pizuh, dosad očuvan u nazivu položaja Čuh uz zaljev Telašćicu. U 10.- 11. stoljeću je Dugi otok zapisan kao Insula Tilagus koji je naziv očuvan u slaviziranom imenu zaljeva Telašćice. Ime Veli otok zabilježeno je prvi put glagoljicom 1460.

Pučanstvo i naselja

Na Dugom otoku zimi živi tek 2.873 stalnih stanovnika, a većina domaćih starosjedilaca tu govore arhajskom čakavicom. Na otoku se nalaze slijedeća naselja: najistočnije gradić Sali (najveće mjesto na otoku), Zaglav, Žman, Luka, Savar, Brbinj, Dragove, Soline, Božava, Veli Rat, Verunić (Verona) i Polje.

Prometna povezanost

Dugi otok ima nekoliko domaćih dnevnih trajektnih i brodskih veza sa Zadrom, te sezonsku vezu s Anconom. Veće luke su trajektne u Brbinju i Zaglavu, te Sali i Božava. Sva naselja povezana su uzdužnom otočnom cestom kojom prometuje i lokalna autobusna linija.

Ine znamenitosti

Otok ima mnogo prirodnih ljepota, a posebno se ističe Park prirode Telašćica na južnom kraju otoka, Velo i Malo jezero kod Žmana, ter uvale Solinšćica i Saharun. Ima dosta poviestnih ostataka uključivo i prapovjestne. Na otoku se nalaze 3 jezera: 2 sezonska slatka i stalno slano u Telašćici. U blizini otoka leži još pedesetak manjih otočića i kamenih hridi (čak. školji). U neposrednoj je blizini na jugoistoku i Nacionalni park Kornati. Znamenitosti otoka su još 42m visoki svjetionik Veli Rat na rtu Veli Rat i crkvica Sv. Pelegrina u Savru, pa manifestacia Tovareća mužika u Salima. U novije doba se pokušava oživiti zanimanje za špilju Strašna peć koja se nalazi kraj mjesta Savar na nadmorskoj visini od 70m.

Gradić Sali

Sali su otočna općina i lučki gradić u južnoj Hrvatskoj na Dugom otoku, Zadarska županija, poštanski broj je 23281, a z. širina = 43.94N i z. dužina = 15.16E. Sali je najveće naselje na Dugom otoku i sjedište istoimene općine. Nalazi se na istočnoj obali ovoga najvećega otoka zadarskog arhipelaga, stanovnici uglavnom su po vjeri katolici i većina govore čakavskim narječjem. Prema popisu iz god. 2001, broj stanovnika općine Sali bio je 1.820. Po izvještaju župnika, sada u naselju Sali zimi boravi oko 710 stalnih stanovnika.

Gospodarstvo

Već preko 1000 godina u Salima je razvijeno ribarstvo, o čemu svjedoči i prvi pisani spomenik o ribarstvu u našim krajevima. Od 1905. g. u Salima radi tvornica ribljih konzervi Mardešić. Također je razvijena i poljoprivreda, posebno maslinarstvo. Unatrag pedesetak godina se počeo razvijati turizam. Od inih zanimanja ističe se brodogradilište u Sašćici. U Salima su se u zadnjih dvadesetak godina počele razvijati djelatnosti vezane uz turizam. Najviše se uložilo u obnovu luke, koja je sada sposobna primiti oko 80 jedrilica i glisera.

Znamenitosti

  • Park prirode Telašćica, na južnom dijelu Dugog Otoka.
  • 3 crkve: sv. Marije, sv. Nikole, sv. Roka i jedna kapelica Male Gospe. U neposrednoj blizini se nalaze ostaci još jedne crkvice sv. Stjepana i crkva sv. Ante.
  • Mnoge Kuće u Salima su starije od 100 godina. Prvi pisani spomenik ribarstva u Hrvatskoj seže iz 10 st. (oko 995. god.), i vezan je baš uz ribolovna područja oko Sali.

Naobrazba i kultura

U Salima se nalazi Osnovna škola Petar Lorini, koja je kroz niz godina postojanja obrazovala mnoge naraštaje Saljana.

  • Saljske užance, daleko najpoznatija kulturna manifestacija. Održava se tradicionalno od 1958. g. Uz užance je 1959. osnovana i Tovareća mužika koja je ubrzo postala i zaštitni simbol te manifestacije.

Športske aktivnosti

Sportske djelatnosti u Salima odvijaju se tijekom cijele godine. Organiziraju se malonogometni turniri i to ljetni malonogometni turnir, pa uskrsni malonogometni turnir i božićni, te maškarani (u vrijeme maškara). Također se organiziraju turniri u šahu, stolnom tenisu i ponekad u košarki.

Poznati Saljani

•Božidar Finka (1925. - 1999.), hrvatski jezikoslovac.

Luka Žman

Žman je obalno naselje i lučica na istočnom dijelu Dugog otoka u općinin Sali, sjeverozapadno od gradića Sali i Zaglava i jugoistočno od Luke, ima 203 stanovnika, poštanski broj je 23282 Žman , a z. širina = 43.972N i z. dužina = 15.113E. Leži na lokalnoj prometnici koja prolazi uzduž otoka. Ispred obale su otočići Krknata i Vaka, a naselje je okruženo brdima Gračina, Veli i Mali Slotinjak. Plodna i vlažna polja u okolici Žmana zimi se pretvaraju u močvare Malo i Velo jezero. Tradicionalna gospodarska osnova su poljodjelstvo, vinogradarstvo, ribarstvo i noviji turizam. Prvi se put spominje u 13. stoljeću pod nazivom Mežano. Župna crkva sv. Ivana (trobrodna bazilika) spominje se od 13. st., ali nije očuvala prvobitne oblike. Stariji dio Žmana leži u unutrašnjosti iznad obale, a noviji s vikendicama uz more oko uvale Žmanšćice.

Selo Savar

Savar je selo uz sjeveroistočnu obalu u središnjem dijelu Dugog otoka, koje se prvi put spominje u 13. stoljeću. Nadmorska visina starog naselja je 62 m, broj stalnih stanovnika je 57, a z. širina = 44.061N i z. dužina = 15.018 E.

Špilja Strašna peć

Mjesto je poznato po špilji Strašna peć, prvoj organiziranoj izletničkoj destinaciji ne samo na Dugom otoku već i šire, koju je 1904. godine posjetio i austro-ugarski car Franjo Josip.

Crkveni spomenici

U slikovitoj uvali nalazi se otočić spojen kasnije nasipom s kopnom i na njemu je sakralni objekt nulte kategorije, predromanička crkva Sv. Pelegrina (7.-9. stoljeće). Njezin prezbiterij zapravo je predromanička crkvica, brod i sakristija nadograđeni su kasnije. Barokna krstionica s glagoljskim natpisom prenesena je u župnu crkvu koja potječe iz 1670. godine. Nekada je u Savru bio i samostan pustinjaka Sv. Antuna opata s crkvom Sv. Andrije.

Gospodarstvo

Zahvaljujući razvedenoj obali i bezbrojnim uvalicama, Savrani se bave ribarstvom i u novije doba najviše sezonskim turizmom. Savar je već odavna poznat po nekadašnjoj eksploataciji kamena koji je poslužio za izgradnju zadarskoga rimskog Foruma, pa palača i crkvi Rima i Venecije, te zgrade UN-a u New Yorku.

Brbinj

Brbinj je manje selo i lučica u istoimenoj uvali na sjeveroistočnoj obali Dugog otoka, 12 km južno od Božave. Zimi ima samo 85 stalnih stanovnika, poštanski broj je 23285 - Brbinj, a z. širina = 44.07N i z. dužina = 15.00E. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana prvi put se spominje 1195. Na njoj je 1435.-1442. radio zadarski graditelj Petar Franić-Hacuc. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i sezonski turizam. Sjeverni dio uvale zaštićen je od svih vjetrova, a vanjski je izložen buri. U uvalu mogu uploviti manje jahte. Naselje je okruženo borovima i maslinicima. Svakodnevna trajektna linija Zadar-Brbinj, uz sezonsko pristajanje dužobalnih trajekata na liniji Rijeka-Split-Grčka i Zadar-Ancona.

Luka Božava

Božava je otočno naselje i manja luka na sjevernoj obali Dugog otoka, uz slabo obrađeno Božavsko polje. Zimi ima samo 127 stalnih stanovnika (2001.), poštanski broj je 23286 - Božava, a z. širina = 44.14N i z. dužina = 14.90E.

Povijest

Ostaci utvrđenih naselja potječu iz doba Ilira. Po nekim nalazima na položaju Šipnata, pretpostavlja se da su Slaveni ondje osnovali svoje naselje već u 9. stoljeću. U pisanim dokumentima prvi se put spominje 1327. pod imenom Bosane. U srednjem vijeku je posjed zadarskog benediktinskog samostana Sv. Marije. U Morejskom ratu stradava u napadima turskih gusara, a 1686. godine kraj Božave je zarobljena ulcinjska galeota. Božavi gravitiraju i ostala mjesta sjevernog dijela otoka: Soline, Veli rat, Dragove, Verunić, Polje, Brbinj i Savar. Tijekom 20. stoljeća broj stanovnika je opadao zbog ekonomskih i političhih razloga. Danas ima preko 500 potomaka iz Božave po cijelom svijetu, a najviše u Sjedinjenim Državama i Australiji. Najčešća prezimena u Božavi su: Zupčić, Zorić, Uglešić, Šuljić, Pavlaković-Paretić, Milin, Milić, Margetić, Magaš, Juranov, Jerić, Dunatov, Crvarić, Ciketić, Margetić, Bištirlić i Batković. Književnik i veliki ljubitelj Božave i Dugog otoka Miljenko Jerić godinama je sustavno istraživao povijest mjesta i susjednih otoka te napisao i knjigu o tom.

Znamenitosti

Pretpostavlja se da župna crkva sv. Nikole potječe iz 9. stoljeća i u njoj se čuvaju tri gotička procesijska križa iz 14. i 15. stoljeća (radovi zadarskih zlatara Stjepana i Pavla Petrova Kotoranina). Današnji izgled crkve datira iz 1882. godine. Crkvica sv. Nikole na groblju izgrađena je u 9. ili 10. st.: fragmenti kamene oltarne pregrade iz starohrvatskog doba; nadvratnik s reljefom sv. Nikole i uklesanom godinom 1469.; gotičko drveno raspelo iz 15. stoljeća. Na vrhu poluotočića Nediljno je crkvica sv. Nediljice (Sv. Trojstvo) koja se spominje od 17. stoljeća, a na brežuljku Dumbovica crkva Rođenja Djevice Marije. Uz pojedine kuće kraj obale vide se kamenom obzidana dvorišta s puškarnicama, izgrađena za obranu od gusara u 18. stoljeću.

Prometne veze

Božava je povezana uzdužnom otočnom cestom s ostalim naseljima na otoku i trajektnom lukom u Brbinju, a česta je i cjelogodišnja brodska veza sa Zadrom i sezonska s Anconom. Trajektne veze održava Jadrolinija sa M/T Vladimir Nazor kapaciteta 70 automobila. Direktna veza Zadar-Božava održava se i katamaranom "Paula" brodara G&V Lines. Postoji još autobusna linija koja povezuje mjesta na otoku s glavnom trajektom lukom, ali je slaba povezanost između južnog i sjevernog djela otoka. Jedina benzinska postaja postoji u mjestu Zaglav oko 33 km južno od Božave. Njome se koriste i nautičari jer između Malog Lošinja i Murtera ne postoji niti jedna druga.

Turizam

Božava je najrazvijenije turističko mjesto na Dugom otoku, s hotelskim kompleksom i ugostiteljskim objektima. Hoteli su nedavno obnovljeni pa je dobivena viša kategorija. Trenutno se razmatra i rušenje preostalog starog dijela turističkog kompleksa i gradnja modernih apartmana visoke kategorije. Božava je i čuveno ronilačko središte sa školom ronjenja te mjesto s raznovrsnim zabavnim priredbama. Mjesto se odlikuje lijepim plažama i uvalama te čistim morem, zbog čega je često odredište nautičara. Marina je zaštićena s lukobranom i ima tekuću vodu i struju. U mjestu ima ambulanta, pošta, pekara i dvije prodavaone mješovite robe.

Posebnu draž mjestu daju guste borove šume kojima su okruženi božavski hoteli i apartmani. U uvali Zagračina sjeverno od mjesta postoji vojni pomorski tunel koji se sagradila JNA kao sklonište za ratnu flotu. Tunel je prilično devastiran ali ga je moguće razgledati. Niska obala od pločastih vapnenaca okružena je borovom šumom. U blizini je otok Zverinac i na zapadu naselje Soline s nadaleko poznatom plažom Saharun, jednom od najljepših pješčanih plaža na Jadranu koja je dugi niz godina bila zapuštena, ali je sada uređena s dodatnim sadržajima kao npr. koktel barom i odbojkom na pijesku.

Podmorje i obalne slanuše

Ovo završno prirodoslovno poglavlje je izvorna auktorska studia, koja se kao javni izvornik, dozvolom auktora može slobodno kopirati uz citat bez izmjena:

  • M. Rac & A.Ž. Lovrić: Vegetation and phytonyms in Dugi island, Telašćica islets, and near benthos in Northeastern Adriatic; reprinted in: Periodicum Biologorum 105 / 4: 439-452, Zagreb 2003.
  • Ovo je sastavni dio projekta: Flora Adriatica - Herbarium Adriaticum (ADRZ 2001), HR-10360, Croatia.

Morske alge oko Dugog

Morske alge (fitobentos): u podmorju uz Dugi i susjedne otočiće je poznato 272 vrsta morskih alga: 164 crvenih, 60 smedjih, 45 zelenih alga i 3 morske cvjetnice. Tu su posebno bogate smedje cistozire sa 14 vrsta, pa crvene Corallinaceae s 31 ovapnjelih vrsta, od kojih su neke rijetke u Jadranu: npr. Amphiroa beauvoisii Lamouroux, Corallina elongata Ellis & Solander, Lithophyllum papillosum (Zanardini) Foslie, L. strictaeforme (Areschoug.) Hauck, L. trochanter (Bory) Huvé, Peyssonellia rosa-marina Boudour. & Denizot.

Ine naslage koraligena od ovapnjelih alga na južnim pučinskim obalama Dugog otoka još stvaraju i zelene ovapnjele Codium coralloides Kütz., Halimeda tuna (Ellis & Solander) Lamouroux i Valonia incrustans var. crustacea Kuck. (V. caespitula Zanardini), koje većinom rastu na otvorenim i olujnim vanjskim obalama (na nutanjoj sjeveroistočnoj strani Dugoga te ovapnjele uglavnom izostaju).

Ine prirodne osobitosti

Močvarno bilje

U manjim sezonskim močvarama na Dugom otoku raste niz posebnih južnih higrofita (močvarki) iz Sredozemlja i subtropa (znak: *), a najviše ih ima u lokvama Žmana i Njarica: naš posebni endem Succisella petteri (Kerner & Murbeck) Beck, pa još ine Alisma lanceolatum With., Aristolochia insularis* Nardi & Arrigoni, Arundo donax* L., Baldellia ranunculoides* (L.) Parlatore, Bolboschoenus maritimus (L.) Palla, Bryonia cretica* L., Calystegia sepium subsp. roseata* Brum, Chlorocyperus badius* (Desf.) Pall. (Cyperus thermalis Dumm.), Cichorium calvum* (Schulz-Bipont) Schweinfurt. (C. divaricatum Schousb.), Cynosurus elegans* Desf. (Chrysurus gracilis Morris), Holoschoenus romanus* (L.) Link. (Schoenus australis L.), Potamogeton siculus* (Tenore) Gussone, Ranunculus aquatilis L. s.lat., R. trilobus* Desf. (R. sardous subsp. mediterraneus Gris.), Rubus heteromorphus* (Ripart) Gerb., Salix micans* Andr., Schoenoplectus tabernaemontani (Gmelin) Palla (Schoenus glaucus Sm.), Tamarix dalmatica* Baum, Tamus communis L. subsp. cretica* (L.) Nym. (T. orientalis Boiss.), Taraxacum tenuifolium* Hoppe, Typha domingensis* (Pers.) Steud. (T. australis Thonb.& Schum.), Ulmus canescens* Melville, Vitex agnus-castus L., Zannichellia major (Boen.) Rchb., etc.

Flore malih otočića

Flore susjedna 4 veća otoka su sličnije Dugom, a u otočnim uvalama raste obično i često obalno bilje: Euphorbia peplis L., Hordeum marinum Huds., Medicago litoralis Rohde, Parapholis incurva (L.) Hubb., Plantago coronopus L., Polygonum maritimum L., Spergularia salina Presl., koje izostaju na manjim kamenim otočićima. Ine vrste proširene na otočićima i obalama Dugog otoka su npr. Beta maritima L., Cakile maritima Scop., Catapodium balearicum* (Wllk.) Scholz, Crithmum maritimum L., Cymodocea nodosa* (Ucria) Asch., Dittrichia viscosa* (L.) Greut., Elytrigia atherica * (Link.) Kerguelen: C. Martinez, Euphorbia paralias L., Glaucium flavum Crantz, Limonium cancellatum L., L. narbonense* Mill., Plantago crassifolia Forskal., Posidonia oceanica* (L.) Delile, Reichardia picroides (L.) Roth., Silene vulgaris (Mönch.) Garcke subsp. suffrutescens* Greut.& al., Sonchus glaucescens Jordan., etc.

  • Zasoljeni i manji topliji otočići uz Dugi sadrže 18 osobitih južnijih kserofita i halofita koji većinom izostaju na samomu Dugom otoku (zvjezdica * = tih nema na Dugomu i inim većim otocima): Aethionema saxatile (L.) R.Br. subsp. scopulorum* (Ronn.) Anders., Allium commutatum* Gussone (A. bimetrale M.Gan.), Atriplex prostrata* Bouch. (A. microtheca C.A.Meyer), Avena aterantha* Presl. (A. pilosa M.Bieb.)., Ceratonia siliqua L., Convolvulus cneorum L., Corydalis acaulis* (Wulfen) Pers, Crataegus monogyna L. subsp. aegaeica* (Pojar.) Franco (C. insegnae Bertol.), Daucus gummifer* All. (D. maritimus Lam.), Euphorbia dendroides L., Inula crithmoides L. subsp. mediterranea* Kerguelen (I. acutifolia Pasqal.), Limonium anfractum* (Salmon) Salmon, L. narbonense* Mill., Lotus cytisoides L., Muscari commutatum* Guss., Narcissus italicus* Ker.-Gawl., Olea europaea L. subsp. buxifolia* (Mill.) Nym., Pistacia chia* DC. (P. lentiscus subsp. penetrans Radić), Sarcocornia perennis* (Mill.) Scott (Salicornia radicans Sm.), Solanum decipiens* Opiz., Urginea maritima* (L.) Baker i Vincetoxicum croaticum* Jord.& Four.

Južni kserofiti Telašćice

Najtoplija južna Telašćica na južnom kraju Dugog otoka prirodno sadrži najviše južnih subtropskih kserofita (oznaka *): Agrimonia grandis* (Andr.) Aschers.& Graebn. (A. graeca Boiss.& Sartor.), Allium subhirsutum L., Alyssum pulvinare* Velenov., Arisarum vulgare* Targ.-Tozz., Carlina graeca* (Held.& Sartor.) Boiss., Carthamus baeticus* Boiss.& Reuter, Cerastium balearicum* Hermann, Cichorium intybus L. subsp. glabratum* (Presl.) Wagen. (C. illyricum Borb.), Coronilla valentina* L., Crataegus monogyna subsp. aegaeica*, Daucus carota L. subsp. major* (Vis.) Thellung, Eryngium creticum* Lam., Euphorbia dendroides, Fraxinus argentea* Lois. (F. pseudornus Steud.), Hedera taurica* Carr. (H. helix subsp. poetarum Nyman), Hyparrhenia hirta (L.) Stapf., Lupinus lacromensis* Horvatic, Muscari commutatum*, Narcissus italicus*, Prasium majus L. i Sedum sediforme (Jacq.) Pau. (S. altissimum Poir.). Skoro sva divlja dendroflora (drveće i grmlje) na Dugomu je tvrdolisna mediteranska uz rietke listopadne iznimke s europskog kopna: npr. Celtis australis L., Fraxinus ornus L., Paliurus spina-christi Mill. i Vitex agnus-castus L.

Kserofiti južnih stiena

Ini južniji subtropski kserofiti na Dugom otoku su uglavnom ograničeni samo na najtoplije i sušne klisuraste stiene uz južne obale otoka izmedju rta Lopata i Belvedir: Aethionema saxatile subsp. scopulorum*, Allium commutatum*, Alyssoides graeca* (Reut.) Jav., Anthyllis aegaea* Turrill (A. splendens Willd.), Avena aterantha*, Campanula pyramidalis* L., Centaurea ragusina L. s.lat., Convolvulus cneorum L., Coronilla valentina subsp. pentaphylla* (Desf.) Batter. (C. glauca L.), Corydalis acaulis, Cymbalaria pallida* (Ten.) Wettst., Daucus gummifer*, Ephedra foeminea Forskal., Filago eriocephala* Gussone (F. lanuginosa Req.), Helichrysum pseudolitoreum* Fiori, Inula verbascifolia* Hauskn., Lotus cytisoides, Melica magnolii* Grenier & Godron, Olea europaea subsp. buxifolia*, Sedum rohlenae* Horak (S. imbricatum Maly), Silene vulgaris subsp. suffrutescens*, Tanacetum cinerariifolium (Trev.) Schulz-Bip., Teucrium capitatum* L. i T. fruticans* L.

Dolomitne kamenjare

U unutarnjosti Dugog otoka su još florno osebujni dolomitni brežuljci Mala Gospa (187 m) iznad Božave s borovim šumicama gdje jedino rastu posebne 'dolomitske' biljke, npr.: Pinus nigra Arn. subsp. dalmatica* (Vis.) Franco, Fraxinus ornus L. subsp. garganica* (Ten.) Hegi (F. halepensis Steud.), Cerasus cupaniana* (Ten.) Nyman (Prunus baldaccii Penzes), Erica manipuliflora Salisb. (E. verticillata Forskal.), Genista dalmatica Bartling, Scorzonera austriaca* Willd., Sedum orientale* Boiss. (S. dinaricum M.Gan.) i Asplenium csikii* Kümm.& Andr. Na hladnijim i buri izloženim otočnim vrhovima Dugog iznad 200m raste polusredozemno (submediteransko) bilje inače češće na kopnenom primorju: Astragalus muelleri Steud.& Hoch., Botryochloa ischaemum (L.) Keng, Festuca illyrica* Markg.-.Dfg., Pilosella florentina (All.) Gebr., Satureia montana L., Sesleria tenuifolia Schrad. i Stipa eriocaulis Borb.

  • Ine kod nas rjedje južno-sredozemne biljke (znak *) nazočne na Dugomu su još npr.: Buglossides sibthorpii* (Gris.) John., Capsella rubella* Reuter, Catapodium rigidum* (L.) Hubbard: Dony, Convolvulus cantabricus* L., Dittrichia viscosa (L.) Greuter, Elymus hispidus* (Opiz) Melderis, Foeniculum vulgare L. subsp. piperitum* (Ucria) Aschers., Galium corrudifolium* Vill. (G. adriaticum Ronnig.), Lotus tenuis Waldst.& Kit.: Willd., Onosma visianii* Clem., Ophrys apifera Huds., Orchis purpurea Huds., Ornithogalum refractum* Kit.: Schl., Polypodium interjectum* Shivas (P. vulgare subsp. prionodes Roth.), Pteridium tauricum* Grosg. (P. aquilinum subsp. brevipes Tausch.), Pyrus spinosa Forskal., Quercus virgiliana* Ten. (Q. dalmatica Radić), Sedum acre L. subsp. neglectum* (Ten.) Rouy, Silybum marianum (L.) Gaertn., Smilax aspera L. subsp. mauretanica* (Desf.) Nyman, Taraxacum gasparrinii* (Tin.) Lojac. Od podivljalih stranih uresnih egzota uz lučka naselja sjeveroiztočne obale se nalaze npr. Carpobrotus acinaciformis* (L.) Bol. (Mesembrianthemum rubrocinctum Eck.& Zeyh.), Opuntia compressa* (Salm.) Macb. i Yucca recurvifolia* Salisb. (Y. pendula Sieb.).

Literatura

  • POLJAK, J. 1930: Geomorfologija otoka Dugog. Prirodoslovna istraživanja JAZU 16: 3-32, Zagreb.
  • BAUMGARTNER, J. 1916: Die Zaratiner Inseln, Studien über die Verbreitung der Gehölze im nordöstlichen Adriagebiete III. Abhand. Zool. Bot. Gesel. 9 (2): 3-12, Wien.
  • CUFODONTIS, G. 1929: Beitrag zur Kenntnis der Flora von Norddalmatien. Ann. Nat. Hist. Mus. Wien 43: 210-228 + 2 tab.
  • VOUK, V. 1930: Dugi i Kornati, morske alge. Prirodoslovna istraživanja JAZU 16: 163-171, Zagreb.
  • PEVALEK, I. 1930: Dugi i Kornati, vaskularna flora. Prirodoslovna istraživanja JAZU 16: 119-158, Zagreb.
  • PLAVŠIĆ-GOJKOVIĆ, N. 1964: Prilog istraživanjima kraških polja Dugog otoka. Poljoprivredna znanstvena smotra 19 (8): 93-106, Zagreb.
  • PLAVŠIĆ-GOJKOVIĆ, N. 1966: Beitrag zur Kenntnis der Karstfeldunkrauter der Insel Dugi (Dalmatien). Angewandte Pflanzensoziologie 18-19: 233-242
  • TRINAJSTIĆ, I. 1986: Prilog poznavanju flore otoka Dugog. Acta botanica croatica 50: 129-133, Zagreb.
  • RAC, M.& LOVRIĆ, A.Ž. 2003: Vegetation and phytonyms in Dugi island, Telašćica islets, and near benthos in Northeastern Adriatic. Periodicum Biologorum 105 / 4: 439-452, Zagreb.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license almost from Wikinfo and Wikislavia: The last chapter down on Dugi's flora is an original authorized report elaborated by M. Rac & A.Z. Lovric 2003 (within the research project Flora Adriatica-Herbarium Adriaticum); if quoted may be copied as open source without changes.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Dugi_otok&oldid=9765"