Erih Lisak
Erich Lisak (29. siečnja 1912. - listopad 1946.), hrvatski političar i častnik NDH.
Životopis
Rodio se u Zagrebu 29. siečnja 1912. godine. Otac mu se zvao Franjo, a majka Marija rodj. Habijanić.[1] U Zagrebu je završio gimnaziju i upisao Medicinski fakultet, no zbog političke djelatnosti morao je prekinuti studij ter u srpnju 1933. emigrirati u Italiju. Prvotno je bio zadužen za zdravstvenu zaštiti u ustaškom logoru Vischetto. Nakon proglašenja NDH vraća se s Antom Pavelićem u Hrvatsku (13. svibnja 1941.), a 18. svibnja 1941. dopratio je Pavelićevu suprugu i djecu iz Firence. U tom trenutku postaje Pavelićeva desna ruka, osoba od najvišeg povjerenja. Zajedno s Antom Pavelićem odlazi u posjet Hitleru 6. lipnja 1941., ter Cianu u Veneciju (15. i 16. srpnaj 1941.). Od svibnja do kolovoza 1941. obnaša funkciju povjerenika za javni red i sigurnost MUP-a. Od kolovoza 1941. do kolovoza 1942. bio je Pavelićev krilni pobočnik. Krajem lipnja 1941. dobio je čin ustaškog satnika. Od kolovoza 1942. do listopada 1943. je glavar Nadzornog odjela u zapovjedništvu Ustaške vojnice. Od početka rujna do studenog 1944. glavni je ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost (GRAVSIGUR), a potom je bio državni tajnik MUP-a do svibnja 1945. Imao je čin ustaškog pukovnika i pripadao je tzv. rasovima (pukovničkoj ligi). Bio je jedan od najpouzdanijih Pavelićevih suradnika.
Zajedno s ostalim vrhom NDH, u svibnju 1945. se povukao u Austriju gdje se skrivao do rujna. Tu je obilazio logore gdje su se bile hrvatske izbjeglice. Nako ntoga kraće vrijeme provodi u logoru Sant Petrant (Franzbach). Zatim se 15. rujna 1945. preko Trsta ilegalno prebacio u Hrvatsku kako bi se uvjerio u priče o križarima ter im se priključio, no tajne službe SFRJ su ga ubrzo locirale ter ga uhitile desetak dana kasnije na Voćarskoj cesti. Sudjen je u rujnu i listopadu 1946. zajedno sa Stepincem, ter je osudjen na smrtnu kaznu vješanjem. Presude ja donesena 11. listopada 1946., a molba mu je odbijena 14. listopada 1946.. Nikada se nije ženio i nije imao djece. Bio je kum na vjenčaju Eugena Dide Kvaternika i Marije Kvaternik.
Kako je tadašnje vodstvo SFRJ htjelo ubiti ideju o samostalnoj i neovisno Hrvatskoj, u živo su prenosili sudjenje na radiju, što se nije pokazalo kao dobra ideja jer se Lisak, po izlasku iz sudnice, zaderao "Živjela slobodna Hrvatska". Incident se pokušao zataškati ometanjem signala, no svi koji su pratili suđenje već su čuli pukovnikovu poruku.
Izvori
- ↑ Milan Stanić - "SUĐENJE: Lisaku, Stepincu, Šaliću, i družini", Zagreb, 1946.
Literatura
- Tko je tko u NDH
