Gjurgjevečki Peski
Gjurgjevečki Peski (= domaće kajk.: Yugo-Vukov. tzv. "Đurđevački pijesci"): - To je kod nas najzadnji preostatak panonske pješčane stepe u Hrvatskoj, koji je još dielom očuvan kao poluprirodni rezervat u srednjoj Podravini uz kajkafski gradić Gjurgjevec. Najveće pješčane dine u Podravini su kod Gjurgjevca, ali inih manjih pješčanih ploha ima još i sjevernije, npr. kod sela Molve.
Barem desetak manjeviše sličnih pješčanih ploha još ima i drugdje po Hrvatskoj, osobito na jugozapadu: Laudonov Gaj u Lici (dosad većinom pošumljen), pa najveći Loparski poluotok na sjeveru Raba, a inih manjih pješčanih ploha još ima npr. i kod Baške na Krku (Zarok), pa na jugoiztočnom kraju Mljeta, itd.
Sadržaj
Glavne značajke
U domaćemu kajkafskom pučanstvu su ovi pijesci još poznati i pod starijim izvornim nazivom "Krvavi peski", ili novije popularno-turistički tzv. "Hrvatska Sahara". To je zaštićeno botaničko-geoložko područje, osebujnoga pješčanog staništa s velikim brojem stepskih relikata jedinstvene flore i faune, ter još vidljivim oblicima pješčanih sipina (dina).
Gjurgjevečki Peski su u Hrvatskoj bar dielom i najzadnji naš ostatak ranijega terciarnog primorskog krajolika iz panonskih obala, tj. nekoć prostranih pješčanih sipina (plaža) na bivšima miocenskim obalama i otocima Panonskog mora, a koje je tu presušilo i nestalo od doba pliocena tj. prije oledbe pred nekih 12.000 godina. To je silikatna pješčara s dinama debelim do 20m i dužine preko 100m.
Opis rezervata
Površinom zauzima oko 20 hektara i dio toga iztočno od grada je 1963. godine proglašeno posebnim zemljopisno-botaničkim rezervatom kao prepoznatljivim i jedinstvenim staništem u kopnenoj Hrvatskoj, a s namjerom očuvanja osebujnosti vegetacije. Tu su se u uvjetima života na pijesku mogle razviti i prilagoditi samo odredjene biljne vrste, pješčarke (psamofiti) ter medju inima i oko 300 vrsta leptira.
Uz ove reliktne vrste (ne krivo navedeni tzv."endemi") su još vidljivi i ostatci pješčanih dina. Tu na pomičnom piesku rastu osebujni panonski psamofiti (pješčarke): Alyssum gmelinii, Bassia laniflora, Corynephorus canescens, Festuca vaginata i dr. To je panonska pješčarska zajednica (fitocenoza) Corynephori-Festucetum vaginatae (Soklić), koja još postoji i sjevernije po Magjarskoj.
Novije ekouništenje
Za pošumljavanje (tj. eko-uništenje) ovih Pesaka je zaslužan industrijalac Emanuel Braun. Na ostatcima ove pješčare se nalazi i gradska četvrt koja je po toj pješčari dobila ime i koja se zove Peski.
Ona je odvojena od ostaloga grada Gjurgjevca potokom koji se naziva Čivičevec. Površinom i brojem stanovnika (oko 2.200 stanovnika), to je 1/3 od ukupnoga gradskog pučanstva i najveća je gradska četvrt u Gjurgjevcu.
Literatura
- Ivan Soklić, 1941: Podravski pijesci domovina psamofita. Priroda, 31/2: 47 - 56, Zagreb.
Poveznice
Referenca
A short condensed digest on the Pannonian sandy reserve in NE Croatia.
