Hrvatske pješčare
Hrvatske pješčare (naši veliki pijesci s dinama i psamofitima): - Zbog razmjerno vlažnije kišne klime, na hrvatskom ozemlju danas nigdje nema većih pješčanih pustinja, izim tek do desetak razmjerno manjih ploha s ograničenim lokalnim dinama. Takve slične veće površine s pokretnim dinama su rjedje i drugdje u Europi, najveće su npr. u Španjolskoj i uz ušće Volge.
Razmjerno izražene i manjeviše pomične pješčane sipine (dine) u Hrvatskoj se nalaze tek lokalno ograničene npr. u Podravini osobito kod Gjurgjevca, pa Loparski poluotok na Rabu, Zarok kod Baške na Krku, otok Biševo kod Visa i na jugoiztočnom kraju otoka Mljeta.
Sadržaj
Podravina: Gjurgjevečki Peski
U sjevernoj Hrvatskoj su razmjerno još najbolje očuvane i najveće pješčane sipine u Podravini kod Gjurgjevca, gdje je sjeveroiztočno od toga gradića i zaštićeni rezervat s pomičnim pješčanim dinama i reliktnim panonskim psamofitima u posebnoj biljnoj zajednici Corynephoro-Festucetum vaginatae. Na inim plohama od Gjurgjevca do Molva su prvotne dine uglavnom uništene, bilo umjetnim pošumljavanjem ili izgradnjom grada.
Laudonov Gaj u Lici
To je nekoć bila razmjerno veća brdska ploha pomičnog pieska, ali je njezinu tehničku regulaciju za vezivanje ove pješčare započela već Austrougarska. Nakon stoljeća tih umjetnih zahvata, uz obilne ličke oborine su ovi brdski piesci već uglavnom vezani i smireni umjetnim pošumljavanjem kao Laudonov Gaj. Stoga je dosad tu ostalo tek malo tragova od nekadanjeg pješčarskog bilja i to je dosad najbolje smirena i vezana bivša veća pješčara u Hrvatskoj.
Poluotok Lopâr na Rabu
Lopârski poluotok na sjevernom dielu otoka Raba je razmjerno najveća pješčana površina na jugozapadu, u cieloj primorskoj Hrvatskoj uz iztočni Jadran. To je prostrana terciarna površina flišnih pješčenjaka, koji su samo dielom zarasli prirodnim grmljem ili pošumljeni borovima, ali je još veliki broj mozaičnih ploha tu zbog erozije kišama i olunom burom, sve dosad ostao ogoljen i neobrašten bez šume i grmlja, samo s oskudnim travnim obrastom posebnih južnih sredozemnih pješčarki (psamofiti).
Jugoiztočni kraj Mljeta
Jugoiztočni kraj otoka Mljeta se takodjer sastoji od prostranih pješčenjaka s manjim primorskim dinama. Prvotno pješčarsko travno raslinstvo je ovdje sada uglavnom ograničeno tek na uže priobalne rubove bliže uz more, jer su ine prostrane plohe pješčenjaka prama unutrašnjosti tog otoka uglavnom već pošumljene najviše borovima.
Otok Biševo kraj Visa
Otočić Biševo je samo na izloženim i erozivnim obalama ter iztaknutim rtovima izgradjen iz otvorenih vapnastih stiena. Naprotiv su sva unutarnjost Biševa i njegove zaklonjene uvalice većinom prekrivene debljim žutosivim naslagama vulkanskoga silikatnog pieska, koji je u prošlosti tu nanesen iz srednjojadranskih morskih vulkana, a ponajviše erupciama iz najbližih vulkanskih otočića Brusnika i Jabuke.
Nažalost, od ranijega prvotnog pješčarskog bilja (psamofiti) je dosad tu na pješčanom Biševu malo toga preostalo, tek ponešto prirodnog rašća uz pjeskovite morske uvale. Zamalo sve ine prostrane pješčane plohe dalje unutar Biševa su bile pošumljene sadnjom južnih borova, ili su potom izkrčene za presadnju brojnih vinograda, maslinika, itd.
Sipûni Zaròk kod Baške
Pješčano područje Zaròk u jugozapadnom kutu Baščanskog zatona je najveća prirodna ploha prostranih flišnih pješčenjaka iz terciara na otoku Krku. Ovdje je još do kraja prošloga 20.st. na brdskim obroncima prama moru nasuprot Senja postojao niz slikovitih narančastih sipina tzv. Sipûni (=vapnaste pješčane dine) visokih po 20-30m i dugih oko pedesetak metara, koje je tu oblikovala vrlo česta i olujna Senjska bura. Ranije prošlog stoljeća su te burne narančaste dine bile dielom pošumljene najviše crnim borom, a u novije doba su još dielom uništene i betonirane zbog proširenja Baške prama jugu.
Ipak su na njihovu južnijem rubu (Veli Sipun) izvan naselja i kupališta, još preostale prvotne osebujne endemske pješčarke (kraški psamofiti) prilagodjene na taj vapnasti piesak i stalnu olujnu buru. Tu su posve osebujne orkanske, vapno-pješčane fitocenoze Edraiantho-Equisetetum ephedroidis na hrptu dina i Asperulo-Leucanthemetum platylepis u žljebovima, koje tu sadrže 6 posebnih kvarnerskih endema + niz inih prastarih relikata, pa je to najosobitije pješčarsko raslinstvo unutar Hrvatske.
Poveznice
Referenca
A very condensed digest on Croatian psammophytes, from other related pages in this Wiki.
