Drava i Podravina
Drava i Podravina (Podravje i Prekodravje sjeveroistočne Hrvatske): Drava (grč. Draos, latin. Dravus, njem. Drau, sloven.& magj. Drava, engl. Drave) je rijeka u srednjoj Europi i desni pritok Dunava. Dužina rijeke je 720km, površina sliva 3370 kv.km, a izvire iz jezera Dobbiaco u Italiji (Južni Tirol) i ušće u Dunav je kod Aljmaša u Hrvatskoj. Glavni su joj pritoci Dravinja, Mura, Bednja ini manji. Države kroz koje protječe: Italija, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Magjarska. Plovna je za manje brodove samo u donjem tijeku od ušća u Dunav do sela Čađavica u Slavoniji.
Sadržaj
Abstract
Drave river & its valley (northeastern borders of Croatia): Drave or Drava (Hungarian: Dráva; German: Drau; Italian, Croatian, and Slovene: Drava, Latin: Dravus, Greek: Draos) is a river in south-Central Europe, a tributary of the Danube. It sources in Toblach/Dobbiaco, Italy, and flows east through East Tirol and Carinthia in Austria, into Slovenia (142 km), and then southeast, passing through Croatia and forming most of the border between Croatia and Hungary, before it joins the Danube near Osijek. The Drava flows through Innichen/San Candido in Italy, Lienz, Spittal an der Drau, Villach, and Ferlach in Austria, Dravograd, Vuzenica, Muta, Ruše, Maribor, Ptuj, and Ormož in Slovenia, Varaždin and Osijek in Croatia, and Barcs in Hungary. The Drava is navigable for about 90 km from Čađavica in Croatia to its outfall. The main tributaries of the Drava are: the Gail in Austria, the Meža and Dravinja in Slovenia, and the Bednja and Karašica in Croatia from the right; the Gurk and the Lavant in Austria, and the Mur (near Legrad) in Croatia from the left. In the ancient times the river was called Dravus (or in Greek: Draos). The name is most likely Celtic or pre-Celtic in origin.
Zemljopis Drave
Drava izvire u južnom Tirolu na visini od 1.450m kod ledenjačkog jezera Dobbiaco (Tolbach) na sjeveroistoku Italije na području Bolzano (Bozen), kao jedini talianski vodotok koji otječe u dunavski sliv. Odakle prvo teče na sjeveroistok u austrijsku pokrajinu Kärnten (Koruška), pa kroz Sloveniju, Hrvatsku, zatim dijelom tvori hrvatsko-magjarsku granicu, a južnije od Medjimorja i Baranje teče unutar sjeverne Hrvatske od Slovenije do Legrada, pa oped od Gotalova do Ždale i od Miholjca do ušća. Kod Donjeg Miholjca Drava opet ulazi unutar Hrvatske prama Osijeku, pa napokon kod Aljmaša na granici Hrvatske s Vojvodinom utječe u Dunav. U svomu donjem tijeku Drava tvori granicu izmedju Slavonije i Baranje. Ukupna dužina Drave je 725 km, a površina sliva je 11.828 km2 i prosječni protok na ušću je 670 m3/sec. Drava je plovna za manje brodove oko 90km, od ušća u Dunav uzvodno do sela Čađavica u sjevernoj Slavoniji.
Hrvatski pritoci
Drava prima desetak većih pritoka iz Austrije, Slovenije i Hrvatske, od kojih je najveća rijeka Mura. Iz Hrvatske teku 2 desna (jugozapadna) pritoka, zagorska Bednja i slavonska Karašica, te na sjeveru pogranična Mura u Medjimorju spram Magjarske. Glavni pritoci Drave jesu:
- desni (jugozapadni) pritoci: Gail (Austrija), Mislinja i Dravinja (Slovenija), Bednja i Karašica (Hrvatska);
- lijevi (sjeverni) pritoci: Gurk (Austrija) i Mura (ušće kod Legrada - Hrvatska).
Rijeka Mura
Rijeka Mura (njem. Mur, magj.: Mura, kajk. Mora, prekmurski-slov. Müra) je najsjevernija hrvatska rijeka, kao sjeverna prirodna granica hrvatskog Medjimorja prama Sloveniji i Magjarskoj. Izvire u Austriji u južnim Alpama na gorju Visoke Ture s planinskim vrelom na visini 1.898m. Dužina Mure je 493 km, rosječni protjek je 207 m³/sec., a površina sliva Mure iznosi 13.800 km². Do Hrvatske protječe kroz Austriju, Sloveniju i Magjarsku kao pogranična rijeka. Mura je lijevi i najveći pritok Drave i te dvije rijeke tvore vrlo zanimljiv prirodni koridor u središtu Europe. U Dravu se ulijeva između Donje Dubrave u Međimorju i Legrada u Podravini, uz močvaru Veliki Pažut koja je zaštićena kao posebni zoološki rezervat.
Mura je jedna od posljednjih značajno očuvanih nizinskih rijeka Europe i to osobito u svomu donjem tijeku, jer je u Austriji većinom regulirana i pregradjena brojnim hidrocentralama. Slovenci i Hrvati sve više uvidjaju vrijednost te rijeke u smislu prirode i eko-turizma, pa se na njoj polako obnavljaju stari ploveći mlinovi, a skele tj. rječni brodovi na Muri tu voze skoro neprestano već duže od stoljeća. Uredbom Međimurske županije od 18. travnja 2001. godine je krajolik rijeke Mure u Medjimorju zaštićen kao značajan i taj se datum obilježava i kao "Međimurski dan rijeke Mure" u organizaciji udruge ZEO Nobilis. Tijekom 2006. godine je u Čakovcu osnovana Javna ustanova za upravljanje zaštićenim krajolikom rijeke Mure, koja se bavi prirodnim vrijednostima Mure, pa proširuje značenje te rijeke u javnosti i izvan Medjimorja. O Muri je kod nas objavljeno tek nekoliko prigodnih brošura i samo jedna posebna knjiga: "Rijeka Mura u 77 fotografija". Auktor je publicist Siniša Golub i knjiga je dvojezična hrvatski i engleski.
U našoj nacionalnoj percepciji se rubna i pogranična rijeka Mura ne doživljava kao veća i značajna, ali redovite godišnje poplave o kojima se izvještava ipak dokazuju da je riječ o velikoj rijeci prosječne širine 150-250 metara, velike vodnosti i utjecaja na okolni prostor. Dne 23. kolovoza 2005. godine je zabilježen najveći vodostaj rijeke Mure u proteklih 120 godina otkad se vrše sustavna mjerenja. Taj je visoki vodostaj iznosio 506 cm (5 metara), dok je dotad najveći izmjereni iznosio 480 cm iz 1989. godine. Ova se pojava zove "stogodišnja voda" jer uglavnom nailazi jednom u stoljeću. Sljedeće će desetljeće pokazati da li se tu radilo o "stogodišnjoj vodi" ili su posljedice klimatskih promjena vidljive već u ovom dijelu svijeta., Mura inače ima pluvialno-glacialni (kišno-ledenjački) režim, pa njezin vodostaj ovisi o 2 čimbenika: o ljetnom topljenju ledenjaka u Austriji i o količini kiše diljem sliva u 4 zemlje kroz koje prolazi.
Bednja (Baednjo)
Bednja (lokalno-bednjanski: Baednjo) je treća najduža rijeka od 133km koja cijelim tijekom teče kroz Hrvatsku, nakon najduže hrvatske rijeke Kupe (296 km) i druge Korane (144 km). Desna je pritoka rijeke Drave s površinom sliva od 596 km2. Izvire u Maceljskom gorju na 320m visine kod Trakošćana u Hrvatskom Zagorju. Teče u sjevernom Zagorju nizvodno kroz naselja Bednju, Beletinec, Novi Marof, Varaždinske Toplice i Ludbreg pa se ulijeva u Dravu kod Malog Bukovca blizu Ludbrega. Pritoci su joj: Crnoglavec, Trnôvčica, Drenovec, Rakovec, Ljuba potok, Korunščâk, Bistrica, Marinšek, Voča i Žaróvnica.
Slavonska Karašica
Karašica je desni pritok Drave i rijeka na sjeveroistoku Slavonije, dugačka oko 92 km. Odvodnjava istočni dio podravske ravnice i slivno područje ima 936 km². Nastaje jugoistočno od Čadjavice od sastavaka potoka Vojlovice i Voćinske rijeke koja izvire kod Voćina na sjevernom podnožju Papuka. Potom vijugavo teče usporedno s Dravom, u koju se ulijeva istočno od Petrijevaca, a najveći joj je pritok Vučica. Ima dvojni nivalno-pluvialni režim s najvišim vodostajima u jesen zbog kiša i u kasno proljeće zbog topljenja snijega na prostranom Papuku, pa su zato u srednjem i donjem tijeku Karašice i Vučice izvedeni hidromelioracijski radovi za obranu od poplava.
Podravina (Podravje)
Podravina (kajkav.& čakav. Podravje): U stvarnomu zemljopisnom pogledu je nizinski dio dravske doline na sjeveru i sjeveroistoku Hrvatske uglavnom uzduž magjarske granice, a samo u Medjimorju i Baranji te na srednjem potezu Gotalovo-Gola-Ždala (kod Koprivnice) pripadaju Hrvatskoj obje rječne obale kao i sjeverno Prekodravje.
Ne računajući ine povijesne tradicije, prirodno-geografski je stvarna dolina Podravine prama jugu kod nas jasno fizički omedjena nizovima gorskih grebena Macelja (715 m), Strahinščice (847 m), Ivanščice (1.061 m), Kalnika (643 m), niže Bilogore (294 m), Papuka (953 m) i Krndije (820 m), a samo na jugoistoku nema jasne reljefne granice izim rijeke Vuke.
Iako je sama Podravina većinom ravna nizina mjestimice s manjim brežuljcima, ipak u njoj ima i većih izoliranih brda preko 600m, npr. uz gornju Dravu su takva podravska brda Macelj (715 m) i Ravna gora (680 m), ter viša Lisina gora (830 m) kao sjeverozapadni ogranak Papuka uz srednju Dravu.
Podravski dialekti
Gornja Podravina ili kajkavsko Podravje obuhvaća dravsku nizinu od Varaždina do Pitomače, a donja ili danas štokavska Podravina je od Pitomače pa do Belišča, dok se na sjevernoj strani Drave pruža magjarsko Prekodravje s još desetak preostalih kajkavskih sela u južnoj Magjarskoj: vidi pobliže Kajkavsko Prekodravje. Prije u srednjem vijeku je cijela Podravina, od Medjimorja pa sve do ušća Drave u Dunav po govoru uglavnom bila kajkavska, ali su nakon turskih provala u Magjarsku ovi raniji donjopodravski kajkavci uglavnom potisnuti na sjeverozapad ili dijelom asimilirani, a umjesto njih su većinom s juga uz Turke doseljeni štokavci kao i inače na većem dijelu današnje Hrvatske, osim Dubrovnika. Od tih bivših kajkavaca nizvodno uz Dravu su preostala tek malobrojna prekodravska sela i niz kajkavskih toponima izmedju Pitomače i Belišča (čije je ime takodjer još kajkavsko: umjesto štokavskoga "Bjelišće"), a trag naknadnog miješanja su dijelom i katolički ekavski štokavci donje Podravine.
Gornja Podravina
Područje Podravine za razliku od istoimenog geografskog pojma po Wikipediji obuhvaća uže područje, tj. kajkavska područja koja gravitiraju gradovima Ludbreg, Koprivnica i Đurđevec. Zapadniji varaždinski prostor naziva se »varaždinščina« ili Varaždinsko Podravje, ali se tamošnji stanovnici regionalno ne osjećaju Podravcima. Istočnije od Đurđevca, približno od najistočnije kajkavske općine Pitomača, dalje na istoku se nalazi sjeverna Slavonija koja obuhvaća veliki dio pridravskog prostra, gdje se stanovnici izjašnjavaju kao Slavonci, a taj se kraj često još po staromu naziva i Podravljem. Prirodno-zemljopisna Podravina obuhvaća prostor izmedju rijeke Drave na sjeveru i gorja Kalnik, Bilogora, Papuk i Krndija na jugu.
Povijest Podravine
U predrimsko doba je prvo poznato ime Drave na grčkom bilo Draos, što je vjerojatno keltskog iskona. U prapovijesti prije Krista su uz Dravu najstarija imenom poznata bila većinom keltska plemena: Laianci oko izvorišta u Tirolu, pa najmoćniji Norici u sjevernoj Sloveniji, potom Serapilli oko ušća Mure, jugoistočno nizvodno Iassi, te Cornacates uz ušće Drave u Dunav. Kad je Podravinu zauzeo carski Rim, Drava se latinski zvala Dravus, a uz nju je išla rimska cesta na kojoj je poznato desetak antičkih naselja npr. Poetovio (sada Ptuj), Aquaviva (Varaždinske toplice), Iovia (Ludbreg), Carrodunum (Legrad), Bolentium (Orešac kod Virovitice) i nizvodno kod ušća Mursa (Osijek).
Srednji vijek
Podravina kao kulturno-povijesni pojam nastaje u kasnomu srednjem vijeku. Stariji srednjovjeki i danas posve zaboravljen regionalni pojam identičan Podravini je bio Komarnica. Do sredine 14. stoljeća je na prostoru koji danas obuhvaća pojam Podravine postojala Komarnička županija koja je kasnije uvrštena u sastav Križevačke županije. Kasnije je ostao pojam Komarničkog arhidjakonata za sjeverni dio prostora koji je obuvaćala Zagrebačka biskupija. Najkasnije do početka 16. st. se administrativno-kulturni pojam Komarnice pretvara u pojam Podravine.
Npr. student na sveučilištu Beč, Stjepan iz Struge se 1516. deklarira kao «Podrawiczs», što upućuje na početno stvaranje kulturno-povijesnog pojma Podravine i Podravaca, a istim su pojmom zapravo obuhvaćeni sjeverni odnosno pridravski prostori koje je obuhvaćala srednjovjeka Križevačka županija tj. nekadanji srednjovjeki prostor Komarničke županije. Istočne granice Podravine očuvane su habsburško-osmanskim ratovima tj. uži pojam kajkavskog Podravja obuhvaća danas samo ona područja koja su ostala u sastavu Vojne krajine (Varaždinski generalat), čija je istočna granica bila identična srednjovjekoj granici između Križevačke i Virovitičke županije. Istodobno se prostor dijela Križevačke županije tj. južno od doline uz Dravu npr. okolica grada Ludbrega naziva podravskim distriktom. Time je na kraju srednjega i na početku novog vijeka formirana Podravina u današnjem smislu. Ona u 16. stoljeću na krajiškom području obuhvaća Koprivničku i Đurđevačku kapetaniju, a u provincijalnom dijelu podravski distrikt Križevačke županije. I danas se stanovnici regionalno osjećaju Podravcima skoro isključivo na tim područjima.
Novi vijek
U krajiškom dijelu Podravine su od 16. stoljeća glavna središta bili grad Koprivnca i utvrda te ujedno trgovište Đurđevec, a u provincijalnom dijelu se kao drugo podravsko središte stvara Ludbreg. Time su pred više od četiri stoljeća utemeljena 3 temeljna središta Podravine i stoga se do danas spominje Ludbreška, Koprivnička i Đurđevečka Podravina, čiji stanovnici imaju i područni nadimak "Picoki". Prirodnim meandriranjem korita rijeke Drave od 1710. Legrad kao važno trgovište prelazi fizički iz Medjimorja u Podravinu, no Legrad se ne razvija u četvrto podravsko središte već počinje nazadovati što je na kraju rezultiralo njegovim pretvaranjem dosad iz gradskog u seosko naselje. U 17. stoljeću je Podravina bila pogranična prama Osmanskom Carstvu jer je istočne turske prostore oko Virovitice obuhvaćao Požeški sandjak, a ozemlje sjeverno od rijeke Drave oko Nagykanizse je bio Kanjiški sandjak. Podpisivanjem Karlovačkog mira 1699. Podravina prestaje biti pograničnim pojasom, ali zadržava zasebni regionalni identitet u odnosu na susjedna područja.
Zato sredinom 18. stoljeća Koprivnica izlazi iz Slavonske vojne krajine tj. Varaždinskog generalata, a na preostalom vojnokrajiškom ozemlju se stvara Đurđevečka pukovnija. Tako se sve do razvojačenja Đurđevečke pukovnije 1871. zadržao dvojni kulturni, gospodarski i društveni razitak dvije Podravine – civilne i vojnokrajiške. Tek nakon god. 1871. se Podravina nastavlja razvijati u jedinstvenom društveno-gospodarskom sustavu Banske Hrvatske. Zanimljivo je kako Podravina od kasnoga srednjega vijeka kasnije više nije obuhvaćala jedinstvenu političku ili adminstrativnu cjelinu već je «podravski» regionalni identitet gradjen na kulturno-povijesnoj osnovici i prirodno-geografskoj odrednici pridravske nizine tj. prostora izmedju rijeke Drave i bilogorsko-kalničkih grebena.
- Napomena: gore navedene kulturno-povijesne izmjene idejnog opsega Podravine (Podravje) zbog Turaka itd., nemaju previše veze sa stvarnom fizičkom dolinom Podravine, omedjene na jugu uvodno nabrojenim nizom gorskih grebena od Macelja do Krndije.
Gradovi na Dravi
Na Dravi je zbog manje plovnosti i rubnoga pograničnog položaja razvijeno razmjerno manje gradova negoli npr. na južnijoj plovnoj Savi, a najveći su podravski gradovi Lienz, Maribor i Osijek. Inače Drava teče kroz ova veća naselja:
- Austrija: Lienz, Spittal (an der Drau), Villach, Ferlach;
- Slovenija: Dravograd, Vuzenica, Muta, Ruše, Maribor, Ptuj, Ormož;
- Hrvatska: Varaždin, Koprivnica, Valpovo, Osijek;
- Magjarska: Barcs.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Enlarged and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.
