Gornjejadranski pučinski otoci
Gornjejadranski pučinski otoci (vanjski školjevi sjeveroiztočnog Jadrana): - U većini dostupnih objava o našima pučinskim otocima na Jadranu se uzastopno navode i pobliže razradjuju uglavnom samo izdvojeni vanjski otočići dubljega središnjeg Jadrana, tj. od Jabuke do Palagruže (i rjedje do Galiule), dok o inima sličnim sjeverozapadno nema zamalo ništa suvislog.
Sadržaj
Pučinski gornji Jadran
O vanjskima zapadnijim otočićima pri otvorenoj pučini sjeveroiztočnog Jadrana tj. izmedju najjužnije Istre i Žirja, u dostupnoj literaturi i na medjumrežju se dosad susreću tek iznimno riedki navodi i bez pobliže podataka. Za razliku od dublje srednjojadranske pučine s otocima uz dna od -100m do -280m, ovi se gornjejadranski vanjski otoci izdižu iz razmjerno plićega vanjskog dna oko -60m do najviše -120m. Takvi su redom od zapada na jugoiztok:
- Južnokvarnerska Galiola (Izmedju Lošinja i juga Istre),
- Flišno-pješčani Susak južno izvan Lošinja,
- Vanjski otočić Tramerka južno izvan Molata (zapadno od Dugog o.),
- Školj Blitvenica jugozapadno izvan većeg Žirja.
To su svega 4 izdvojena gornjejadranska otočića, osamljeno-iztaknuta u prvomu pučinskom redu na otvorenoj pučini gornjeg Jadrana i ovi su većinom nenaseljeni u prirodnom stanju, izim manjih svjetionika. Tek iza tih prvih pučinskih se u drugom redu potom pruža razmjerno povezani niz inih vanjskih i većinom naseljenih otoka uzduž gornjeg Jadrana: Unije - Srakane - Ilovik - Premuda - Ist - Molat - Dugi - Kornati - Žirje.
Ova 4 izdvojena otočića na pučini gornjeg Jadrana se od inih susjednih odvajaju takodjer i klimatski, jer su ovi od inih na gornjem Jadranu značajno najtopliji i s razmjerno najžešćima čestim vjetrovima. Ovi vanjski gornjejadranski, za razliku od pučinskih srednjojadranskih nemaju samo obilje juga, nego u medjuvremenu takodjer i podosta olujne bure od sjeveroiztoka, koja je na južnijima pučinskim otocima ipak razmjerno rjedja i slabija, ter je tamo i drugog smjera tj. više od sjevera.
Južnokvarnerska Galiola
Kvarnerska Galiola se nalazi izdvojena na južnomu pučinskom rubu Kvarnera, kao zadnji vanjski otočić spram otvorene pučine izmedju južnoga kraja Istre i otoka Lošinja. To je razmjerno niži plosnati i većinom šljunkoviti otočić, na sredini s automatskim svjetionikom.
Za čestih olujnih valova je većina toga nizkog otočića sva prelivena prskanjem valova podjednako po buri i jugu, i zato je ovdje biljni pokrov uglavnom sličan kao na pješčanom žalu, s glavnom zajednicom Euphorbio-Glaucietum flavi. Na toj nizkoj i nenaseljenoj Galioli se gniezde veća miešana jata galebova (Larus argentatus) i čigre (Sterna hirundo).
Flišno-pješčani Susak
Vanjski južnokvarnerski otok Susak (različit od dalmatinskog Sušca !), leži izdvojeno na pučini južnije od susjednoga većeg otoka Lošinja. Od svih gornjejadranskih pučinskih otoka, taj Susak je jedini dosad stalno naseljen pa zato i jedini od tih gornjejadranskih pučinskih otoka, svakog tjedna po par puta ima redovnu brodsku vezu do Rijeke.
Izim donjeg podnožja uz more koje je od vapnenastih stiena, ostali nutarnji dio Suska je većinom prekriven plodnijim i trošnim naslagama fliša i pješčenjaka. Kako je taj otok stalno naseljen, veći dio njegovih flišnih ploha su obradjene i to ponajviše pod vinogradima, ter manje pod povrtnjacima i voćkama.
Vanjski otočić Tramerka
Tramerka je treći pučinski otočić u tom vanjskomu gornjejadranskom nizu, a nalazi se južnije izdvojen izvan najbližega većeg otoka Molata, ter zapadnije na pučini od Dugog otoka. Ovaj otok je takodjer nenaseljen i po njemu većinom pase stado ovaca, a na vanjskoj južnoj obali je manji automatski svjetionik. Nenaseljena Tramerka je jedan od najmanje poznatih i neproučenih otoka na Jadranu.
Od svih polugolih pučinskih otoka gornjeg Jadrana, Tramerka je izrazito najviše obrasla višom sredozemnom šumom hrasta crnike tipa tvrdolistne makije (Orno-Quercetum ilicis) koja uglavnom pokriva središnji dio otoka i njegovu zaklonjenu sjevernu stranu spram susjednog Molata.
Naprotiv je tu najizloženija spram pučine jugozapadna strana kao na šljunkovitom žalu obrasla slanušama (Euphorbio-Glaucietum flavi), tj. slično kao i na gore spomenutoj Galioli. Na toj polugoloj južnoj padini Tramerke se gniezde i jata galebova (Larus argentatus).
Pučinski školj Blitvenica
Blitvenica je najjužniji u izprekidanom nizu gornjejadranskih pučinskih otočića, koji leži izdvojeno već na dubljoj pučini južnije izpred većega i naseljenog vanjskog otoka Žirja. Pučinska dna oko Blitvenice su već razmjerno dublja od -100 do -160m, koja se dalje na jugu obrušavaju sve do duboke Jabučke kotline oko -260m.
Stoga je medju inima gornjejadranskim pučinskim otocima, hidrodinamika visokih valova osobito pri jugu baš oko Blitvenice razmjerno najjača i najčešća, uz obilno prskanje posolicom preko ciele Blitvenice. Zato je ova Blitvenica uglavnom goli i strmi kredni greben od vapnenastih stiena.
Na njoj nema drveća izim tek nešto nižeg grmlja, a glavne su tu vrste grmić Lavatera maritima i zeljasta obalna blitva (Beta maritima). Na tom otočiću se gore gniezde jata galebova (Larus argentatus), a po rupama uz more i crni ronac (Phalacrocorax aristotelis). Na sredini pri vrhu tog otočića se izdiže veći automatski svjetionik.
Poveznice
Referenca
An original provisional digest, almost from the proper field insights.
