Helenističko theta - ϑ

Helenističko theta - ϑ (klasično starogrčko theta = američko tzv. "vartheta" - ϑ - tj. novogrčko thita θ): Theta ili grčko ϑῆτα je veliko grčko slovo Θ, malo starogrčko ϑ i novogrčko malo θ. To je osmo slovo grčkog alfabeta, koje u sustavu grčkih brojeva ima vrijednost 9. Izvedeno je od feničanskog znaka Teth. Ina izvedena slova nastala iz grčkog theta su rano glagoljično thita i ranoćirilsko Fita, koja su nakon srednjeg vijeka nestala iz uporabe.

Abstract

Hellenistic Theta: uppercase Θ, lowercase classical theta - ϑ, and recent thita - θ. Ancient classic Greek ϑῆτα [tʰɛ̂ːta], then Modern Greek θήτα [ˈθita]; US /ˈθeɪtə/, UK /ˈθiːtə/) is the eighth letter of the Greek alphabet, derived from the Phoenician letter Teth (http://en.wikipedia.org/wiki/File:Earth_symbol.svg). In the system of Greek numerals it has a value of 9. In Ancient Greek, ϑ (theta) represented the aspirated voiceless dental plosive /t̪ʰ/, but the Modern Greek thita /θ/ represents the voiceless dental fricative. The medieval Cyrillic letter of fita (Ө, ө) developed via the Greek orthodox θ; in the Cyrillic numeral system, Fita has also a value of 9. The similar letter called thita (Ѳ, ѳ) initially existed also in the medieval Glagolitic script of Balkans, but it was rarely used except as a symbol in religious texts.

Starogrčki i novogrčki

Javna gledišta o medjuodnosu i povezanosti klasičnoga starohelenskog i današnjega novogrčkog (dhimotiki) su različita i često ovisna o podrijetlu motritelja. Većina samih Grka više iz domoljubnih razloga, a takodjer i globaklistički Amerikanci nas uvjeravaju kako su starohelenski ni novogrčki jedan isti jezik tek s manjim povijesnim razlikama. Naprotiv ini lingvisti i kulturnjaci pretežno iz Europe ipak smatraju kako su to dva srodna - ali ipak različita jezika, nešto poput latinskoga i najsrodnijega mu talianskoga. Posljedica toga su i različite inojezične posudbe iz grčkoga:

• Amerikanci, Rusi, Srbi i Taliani u svojim jezicima, kao i primitivnije Wikipedie (izim njemačkog wiki) pretežno imaju posudjene neogrecizme iz novogrčkoga tj. iz novogovora Dhimotîki i iz novogrčkog pravoslavlja: npr. éureka, armágedon, îstorija i slične, koje se ipak preko pravoslavlja i globalističkog amerikanizma danas proširuju na ine neeuropske jezike. Uz vanjske promjene izgleda se često još bitno mijenjaju i obratno izvrću čak i značenja tih neogrecizama. U Wikipediji je to obvezatno pravilo, pa je tamo dopuštena jedino novogrčka Wikipedia na "narodnjačkoj" balkaniziranoj inačici Dhimotîki, dok je paralelna i uljudbena Helenistička Wikipedia na izvornomu starogrčkom u primitivnoj Wikipediji čak izrijekom javno odbačena i zabranjena !

• Većina ostalih kulturnijih Europljana, uključivo njemački jezik, pa klasični British English i klasični starohrvatski (prije Jugoslavije) uglavnom sadrže izvorno-klasične helenizme iz antičkoga starogrčkog (helenističkog) jezika, kao heuréka, harmagéddon, história, itd. Obzirom na zajednički stav kolektivne Metapedie za očuvanje klasične i zajedničke europske baštine, zato su i u ovoj Hrvatskoj Metapediji prihvatljivi i dopušteni samo izvorni klasični helenizmi iz starogrčkog, a odbacuju se i izključuju neogrecizmi globalno-balkanskih skorojevića, tim više što su to kod nas ujedno i specifični simboli istočnog pravoslavlja i unitarnog jugo-srbizma.

Zabrana starogrčke Wikipedie

U nestručno-površnoj Wikipediji, pri objasnidbi podrijetla medjunarodnih helenizama, mnogobrojni polupismeni wikipedisti uglavnom ne citiraju logično izvorni starogrčki (helenistički) jezik, nego redovno narodnjački novogrčki (Dhimotiki), pa zato u lažno-promašenim izvornicima uporno ponavljaju od antike do srednjeg vijeka još nepostojeće narodnjačko-novogrčke glasove tzv. "Vita", "Ita", "Dhita" ( θ ), "Upsilon" i slične popkulturne besmislice, gdje su razmjerno stručnije i vjerodostojne jedino pedantna njemačka i grčka Wikipedia.

Dokle je već dotjeralo to njihovo neznanje većinskih wikipedista i nestručni fanatizam primitivnih klanova, očigledno je iz činjenice što je medju većinskim protueuropskim Wikipediama čak izrijekom zabranjeno i poništeno otvaranje starogrčkoga (helenistističkog) wikia, iako se baš taj starogrčki - helenistički inače smatra ključnom osnovicom sveukupne europske uljudbe (euro-civilizacie). Ovo nam najbolje dokazuje bezveznost i nekompetentnost cijele te popkulturne Wikipedie (iz sličnih ideoloških razloga je tamo isto bilo zabranjeno i odbijeno otvaranje izvornohrvatsko-korienskog wikia).

Izmijenjena nova slova

Iako do danas neki Grci domoljubno tvrde kako bi njihov alfabet još dosad bio antički, - to vrijedi samo za većinu slova, ali su ipak njih oko 1/4 nakon turske vlasti sada stvarno izmjenjena naknadnom balkanizaciom, zbog novije uvedbe narodnjačkoga novogrčkog (Dhimotiki). Razmjerno neizmjenjeni izvorni grčki alfabet donedavna sadrži samo tradicijski književni pravopis Katharevousa. Ovo su idućih 7 staro- / novogrčkih razlika u pismu i/ili izgovoru nekad i danas:

• Apostrof ( ' ) na početku riječi u klasičnomu helenskom je značio umekšano H - h, ali se to dosad izgubilo pa je u narodnjačkom novogrčkom taj apostrof izbačen iz pisanja i preostalo je samo 'tvrdo' Kh - kh označeno kao X, χ. U zajedničkoj europskoj tradiciji se ovo redovno piše klasično kao početno h (koje neki ne izgovaraju), dok se u pravoslavlju i Americi izostavlja.
• Beta: Β, β je u klasičnomu helenskom označavalo glas B - b, ali se nakon srednjovjekog gubitka glasa V - v (digamma), ovo beta u narodnjačkom novogrčkom pretvara u "vita" kao znak za V - v. Naprotiv se novogrčko B - b sada označuje dvoslovom MP - mp. U zajedničkoj europskoj tradiciji se to izgovara i latinicom piše kao klasično B, b, dok se u pravoslavlju i Americi piše i govori kao novo V, v.
• Eta: Η, η je u klasičnomu helenskom označavalo produžene glasove E - e i tako se klasično piše i govori u zajedničkoj europskoj tradiciji i u latinskomu, dok je danas u narodnjačkom novogrčkom, pa u pravoslavlju i Americi to novi znak "Ita" koji se tamo čita kao I - i.
• Digamma: Ff se u klasičnomu helenskom rjedje rabilo, a većinom se čitalo kao latinsko "V". Kasnije u srednjovjekom bizantskomu se posve izgubilo, a danas ga kao oznaka za V zamjenjuje bivše beta (= novije: "vita").
• Phi (fi): Φ, φ je u klasičnomu helenskom sve do Bizanta u 15. stoljeću bio znak za malo "f", ali se u narodnjačkom novogrčkom to izgubilo i izobličilo s drugim novim znakom ϕ. U zajedničkoj europskoj tradiciji se to i dalje dosad klasično piše kao φ (= američko tzv. "varphi"), dok se u pravoslavlju i Americi to često piše novim zamjenskim znakom ϕ.
• Theta ( ϑ ) je u klasičnomu helenskom sve do Bizanta u 15. st. bio znak za mali glas "th", ali se u narodnjačkom novogrčkom to izgubilo i izobličilo u novo slovo "dhita" s drugim znakom θ. U zajedničkoj europskoj tradiciji se to i dalje dosad klasično čita 'theta i piše kao (= američko tzv. "vartheta"), dok se u pravoslavlju i Americi čita kao novo thita/dhita i piše novim zamjenskim znakom θ.
• Ipsilon: Υ, υ je u klasičnomu helenskom značilo muklije I - i, pa se zatim kasnije pretvorilo u znak za preglašeno Ü - ü, a tek danas u narodnjačkom novogrčkom ovo znači U - u. Zato se to u zajedničkoj europskoj tradiciji i u latinskomu većinom piše kao klasično Y/Ipsilon i čita izvorno Ü, ü, a u pravoslavlju i Americi kao U, u (tzv. "Upsilon").

Izvorno theta- ϑ i novo thita- θ

Theta ili grčko slovo ϑῆτα je veliko grčko slovo Θ, malo starogrčko ϑ i novogrčko malo θ. To je osmo slovo grčkog alfabeta, koje u sustavu grčkih brojeva ima vrijednost 9. Izvedeno je od feničanskog znaka Teth. Ina izvedena slova nastala iz grčkog theta su rano glagoljično thita i ranoćirilsko Fita (koja su nakon srednjeg vijeka nestala).

Novije malo slovo θ (thita ili dhita) u klasičnomu helenističkom od Alexandra Macedonskog sve do pada Bizanta tj. do 15. stoljeća još nije postojalo. Naprotiv je klasično starogrčko theta (ϑῆτα) u većinu europskih jezika uključivo i naš hrvatski ušlo posredstvom latinskoga. Naprotiv je u srbski, ruski i ine istočnoeuropske jezike kasnije prešlo preko pravoslavlja novogrčko thita (θ), koje je odnedavna prošireno i u Americi, za razliku od britanskoga engleskog i inih zapadnih i srednjoeuropskih jezika koji rabe klasično theta - ϑ. Postoje najmanje 3 razloga zašto u Hrvatskoj ni u ovom našem wikiju ne treba rabiti novogrčko thita (θ) umjesto pravoga starogrčkog theta (ϑ):

• Novi pravoslavni simbol θ (dhita) nije izvoran, jer postoji tek negdje od 18. stoljeća, pa zato u ovomu našemu katoličko-hrvatskem wikiju inače nije prihvatljiv, izim samo pri izravnom citiranju novogrčkih tekstova pisanih na njihovu novom pravopisu Dhimotiki. Zato se tu treba uvijek pisati originalno kao klasični helenistički ϑ (Theta).
• U izvornomu književnom (Katharevousa) kultiviranih grčkih pisaca, ovo malo slovo th se kroz niz stoljeća uglavnom pisalo kao theta (ϑ) sve donedavna, a ugledni i vrhunski grčki književnici ga rabe sve do danas. Naprotiv novogrčko thita (θ) je u javnosti nametnuto preko narodnjačke popkulture po novinama i sličnim medijima tek od god. 1976.
• Novogrčki narodnjački Dhimotiki je njihov novi balkanizirani pravopis nametnut od 1976, koji je analogan jugo-hrvatskom Vukopisu od 1945., pa i zbog tih načelno-idejnih razloga ga zato ne treba imitirati na ovomu našem wikiju, osim samo za izravne novogrčke citate (slično kao i srbski za srbianske citate): vidi o tomu još pobliže Balkan, vukopis i dimotiki i Balkanski Sprachbund.

Theta u znanstvenoj porabi

Grčko slovo theta se rabi većinom kao simbol u više raznih prirodnih znanosti, npr.:

• U astronomiji se klasičnim theta (ϑ) već par stoljeća označuje osma zvijezda po veličini u raznim zviježdjima na nebeskom svodu.
• U geometriji tradicijsko theta označuje raspon kuta pred brojem za stupnjeve.
• U meteorologiji novije thita (θ) označuje temperaturni potencial.
• U ekologiji je feničansko Teth danas medjunarodni simbol za Dan Zemlje.

Slična slova inih jezika

Feničko Teth i starogrčko theta se paralelno ili naknadno razvilo u više raznih jezika:

• Najstariji simbol tog tipa je bio prapovijesni feničanski simbol Teth.
• Takodjer i u hebrejskomu postoji slično slovo: ט .
• Odgovarajući znak postoji i u arabskom pismu: ﻁ .
• Starogrčko klasično theta - ϑ je dosad prešlo u drugačije novogrčko thita - θ u suvremenom pravopisu Dhimotiki.
• Slično slovo Thita postojalo je na Balkanu i u ranoj srednjovjekoj glagoljici (Ѳ, ѳ), gdje se rjedje rabilo ponekad kao simbol u vjerskim tekstovima, ali je kasnije u hrvatskoj uglatoj glagoljici izgubljeno.
• Odgovarajuće slovo grčkog podrijetla pod nazivom Fita (phita) je postojalo i u ranoj srednjovjekoj ćirilici (Ө, ө), ali se kasnije izgubilo u slavenskim jezicima. Ipak se dosad ovom sličan znak još rabi u ćirilskom pismu nekih turkijskih jezika u srednjoj Aziji.

Poredbena tablica

GRČKO THETA	Veliko slovo Θ	Književno malo slovo klasična vartheta: ϑ	Malo slovo θ (nova inačica*)
unicode Codepoint	U+0398	U+03D1	U+03B8
Unicode-Ime	Greek Capital letter Theta	Greek theta symbol	Greek small letter thita
HTML	Θ	ϑ	θ
HTML-Identitet	Θ	ϑ	&thita;

* novogrčka inačica - rabi se najviše u novinstvu i popkulturi

Literatura

• Klasična gimnazija: Latina et Graeca. (polugodišnji časopis klasičnih jezika), Zagreb.
• W. Sidney Allen, Vox Graeca - a guide to the pronunciation of classical Greek. Cambridge University Press, 1968-74. ISBN 0-521-20626-X
• Robert Browning, Medieval and Modern Greek, Cambridge University Press, 2nd edition 1983, ISBN 0-521-29978-0. An excellent and concise historical account of the development of modern Greek from the ancient language.
• Crosby and Schaeffer, An Introduction to Greek, Allyn and Bacon, Inc. 1928. - A school grammar of ancient Greek.
• Dionysius of Thrace, "Art of Grammar", c.100 BC
• Geoffrey Horrocks, Greek: A History of the Language and Its Speakers (Longman Linguistics Library). Addison-Wesley, 1997. ISBN 0-582-30709-0. From Mycenean to modern.
• Andrew Sihler, "A New Comparative Grammar of Greek and Latin", Oxford University Press, 1996. An historical grammar of ancient Greek from its Indo-European origins. Some eccentricities and no bibliography but a useful handbook to the earliest stages of Greek's development.
• Herbert Weir Smyth, Greek Grammar, Harvard University Press, 1956 (revised edition), ISBN 0-674-36250-0. - The standard grammar of classical Greek.

Vanjske sveze

• Metapedia na grčkom jeziku]
• Wikipedia na novogrčkom (balkanizirani Dhimotîki)
• The Greek Language and Linguistics Gateway, useful information on the history of the Greek language, application of modern Linguistics to the study of Greek, and tools for learning Greek.
• The Perseus Project has many useful pages for the study of classical languages and literatures, including dictionaries.
• Ancient Greek Tutorials, Berkeley Language Center of the University of California, Berkeley
• Hellenistic Greek Lessons Greek-Language.com provides a free online grammar of Hellenistic Greek.
• A keyboard for typing Greek characters for Firefox

Poveznice

• Tudjice u hrvatskom jeziku
• Balkan, vukopis i dimotiki
• Latinski i naši romanizmi
• Balkanski Sprachbund
• Grčki i starohrvatski
• Bizantinski 'Agranon

Reference

Adapted and elaborated by GNU license chiefly from WikiSlavia and Wikinfo (introduction from Wikipedia).