Hrvatska šutnja
Hrvatska šutnja opisni je izraz za stanje opće suzdržanosti hrvatskoga pučanstva od otvorenoga suprotstavljanja ili iskazivanja kritike vlasti nesklonih hrvatskim nacionalnim interesima, često prouzročene strahom od odmazde državnoga represivnog aparata ili demoralizacijom kao posljedicom korumpiranosti takvoga vladajućeg poretka.
Izraz se izvorno odnosi na provedbu potiskivanja hrvatske nacionalne svijesti unutar SFR Jugoslavije kroz cijelo hladnoratovsko doba, osobito nakon gušenja Hrvatskoga proljeća, kao i na nesklonost političkih struktura SR Hrvatske u suprotstavljanju protuhrvatskoj politici i nametnutim represivnim mjerama. Također se odnosi na suzdržanost vodstva Saveza komunista Hrvatske od jasne osude politike Slobodana Miloševića za vrijeme antibirokratske revolicije u svom službenom stavu.
Srpski nacionalisti, međutim, hrvatsku šutnju shvaćaju kao navodnu tradicionalnu sposobnost Hrvata u prikrivanju protusrpstva pod krinkom jugoslavenstva i „bratstva i jedinstva”.
- Hrvoje Hitrec: „Duga je i teška hrvatska šutnja. Oni koji dižu glas za hrvatsku samostalnost, bivaju ubijeni ili završavaju u zatvoru. Dašak svježine u policijskoj državi koja nazivom daje na znanje da je socijalistička - osjeća se tek u vrijeme europskih gibanja svršetkom šezdesetih, kada se pojavljuje Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.” [Hrvatska povjesnica, 1999.]
- Dragutin Pavličević: „Epilog hrvatskog nacionalnog pokreta bio je nova politička emigracija, prepuni sudovi i zatvori. Nastupilo je doba oštre represije koja je u nekim nacionalno miješanim sredinama imala značajke protuhrvatskih pogroma. Počele su olovne godine i hrvatska šutnja.” [Povijest Hrvatske, 2007.]
Literatura
Slavko Eseš: „Vampiri maspoka”, u: Obnovljeni život, Filozofsko teološki institut Družbe Isusove, god. 45, br. 1 - 2, Zagreb 1990., str. 90 - 104
Poveznice
Vanjske sveze
Hrvatski fokus: Mato Dretvić Filakov: „Hrvatska osamdesetih u moru tišine”
