Rashrvaćivanje

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Rashrvaćivanje, rashrvaćenje (korijesnki oblik: razhrvatitba) ili dekroatizacija je asimilacijski postupak ciljane odnarodbe Hrvata te gubitka hrvatskog narodnog identiteta i narodne svijesti proveden kroz zamjenu pučanstva, rodoumorstvo, democid i dekulturaciju unutar cjelokupnog hrvatskog etničkog prostora.

Povijest

Tijekom povijesti su razne države, čiji su utjecaji i državni prostor obuhvaćali cjelokupno ili jedan dio hrvatskog prostora, provodile prisilnu narodnu, kulturnu i duhovnu odnarodbu hrvatskog pučanstva, poput Otomanskog Carstva. Kasnije se, osobito od 19. stoljeća, rashrvaćivanje provodi kroz mađarizaciju, talijanizaciju i germanizaciju, kao i utjecajniju jugoslavizaciju (ilirizaciju) te posrbljivanje, ojačanih poslije raspada Austro-Ugarske i osnutka dviju jugoslavenskih država, odnosno, nakon oba svjetska rata. U doba Domovinskog rata i poraća, rashrvaćivanje je nastavljeno u nekim susjednim državama, najviše u istočnim krajevima hrvatskog etničkog prostora izvan obuhvata Republike Hrvatske i krajevima s velikim brojem Hrvata (navedenih u zagradi): u Bosni i Hercegovini (najviše u Bosni), Srbiji (istočni Srijem, Banat i Bačka), te u Crnoj Gori (Boka Kotorska i Paštrovići). U matičnoj Hrvatskoj, otvoreno rashrvaćivanje je nastavljeno od 2000. nakon smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana i nakon dolaska ljevičarske Trećosiječanjske koalicije na vlast, zbog čega se od tad za rashrvaćivanje također rabi izraz detuđmanizacija.

Uzroci i primjeri rashrvaćivanja

  • Ciljane ugroze, prijetnje i napadi na Hrvate i njihovu imovinu
  • Demoralizacija hrvatskog pučanstva
  • Gospodarsko-imovinske pljačke i otimačine
  • Masovno iseljavanje Hrvata iz domovine - obično zbog lošeg gospodarskog stanja i nezaposlenosti, ali također nerijetko poticano od javnosti i državnih vlasti
  • Javno ili prikriveno djelovanje za neprijatelja na štetu vlastitog hrvatskog naroda i države
  • Kazneni progoni, uhićenja, osude i zatvaranja (u najgorim slučajima i mučenja i umorstva) hrvatskih nacionalista
  • Kompleksno etnomazohističko i neprijateljsko nabijanje kolektivne krivnje Hrvatima za navodne masovne ratne zločine i njihovu tzv. „genocidnost”
  • Krivotvorbe hrvatske povijesti, hrvatskog nazivlja i jezika u znanosti, zemljopisu, književnosti i inim bitnim čimbenicima hrvatske kulture i baštine
  • Međuhrvatska nesloga
  • Medijska manipulacija i mozgopranje
  • Memoricid
  • Miješani brakovi, u kojima jedan roditelj i supružnik nehrvatskog podrijetla ima jaki kulturni utjecaj na svoju obitelj
  • Neprihvaćanje hrvatskih povratnika iz iseljeništva kroz oduzimanja njihove stečevine te ideopolitičku netrpeljivost i mržnju zbog njihovih državotvornih stavova
  • Opća kompleksna narodna samokritika, kojom se skoro svaka radnja, stanje i zbivanje u domovini kritiziraju i negativiziraju, te se uspoređuju s istima u gospodarski razvijenim državama Europske zajednice, i nerijetko je popraćena iskrivljenim, subjektivnim i pretjeranim predodžbama
  • Ozloglašivanje i poricanje hrvatstva
  • Regionalistička podjela hrvatskog naroda
  • Rodoumorstva, izgoni i progoni hrvatskog pučanstva
  • Samovoljno ili prisilno prihvaćanje i prilagodba tuđinskim kulturno-društvenim utjecajima u domovini kroz pridošle nehrvatske useljenike ili u iseljeništvu unutar nehrvatskih etničkih zajednica
  • Tuđinsko svojatanje dijela hrvatske kulture, baštine, proizvoda i izuma, kao i svojatanje povijesnih i znamenitih osoba hrvatskog etničkog podrijetla
  • Kulturna kontaminacija hrvatskog etničkog prostora nametanjem tuđinske kulture i načina života (amerikanizacija, balkanizacija, i sl.)
  • Kontaminacija i razaranje hrvatskog jezika i njemu svojstvenih čimbenika (pravopis, jezično čistunstvo, dijalekti) njihovim zanemarivanjem, hibridizacijom s tuđinskim elementima (→ srpsko-hrvatski jezik, bošnjački jezik), te priljevom suvišnih ili pomodnih tuđica kao posljedice globalizacije.

Poveznice

Vanjske sveze