Rashrvaćivanje

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Rashrvaćivanje, rashrvaćenje ili dekroatizacija asimilacijski je postupak ciljane odnarodbe Hrvata te gubitka hrvatskoga narodnog identiteta i narodne svijesti proveden kroz zamjenu pučanstva, rodoumorstvo, democid i dekulturizaciju unutar cjelokupnoga hrvatskog etničkog prostora.

Tijekom povijesti su razne države, čiji su utjecaji i državni prostor obuhvaćali cjelokupno ili jedan dio hrvatskoga ozemlja, provodile prisilnu narodnu, kulturnu i duhovnu odnarodbu hrvatskoga pučanstva, poput Osmanskoga Carstva. Rashrvaćivanje se u 19. stoljeću i u prvoj polovici 20. stoljeća provodilo najprije kroz mađarizaciju, germanizaciju i talijanizaciju, a zatim kroz jugoslavizaciju/balkanizaciju i posrbljivanje tijekom skoro cijeloga 20. stoljeća.

Za vrijeme Domovinskoga rata i u poraću, nastavljeno je rashrvaćivanje u nekim susjednim državama, osobito u hrvatskim krajevima izvan obuhvata Republike Hrvatske i krajevima s velikim brojem Hrvata: u Bosni i Hercegovini (najviše u Bosni), Srbiji (istočni Srijem, Banat i Bačka), te u Crnoj Gori (Boka Kotorska i Paštrovići). U Republici Hrvatskoj, otvoreno rashrvaćivanje nastavljeno je 2000. godine sa smrću predsjednika Franje Tuđmana i s dolaskom ljevičarske Trećosiječanjske koalicije na vlast, zbog čega se od tada za rashrvaćivanje također rabi izraz detuđmanizacija. Uz nastavljene procese balkanizacije i posrbljivanja, također se provode procesi multikulturalizacije, globalizacije i angloamerikanizacije.

Uzroci i primjeri rashrvaćivanja

Geostrateški i politički čimbenici:

Društveni i demografski čimbenici:

Duhovni i psihološki čimbenici:

Kulturni čimbenici:

  • krivotvorbe hrvatske povijesti, hrvatskoga nazivlja i jezika u znanosti, zemljopisu, književnosti i drugim bitnim čimbenicima hrvatske kulture i baštine
  • samovoljno ili prisilno prihvaćanje i prilagodba tuđinskim kulturno-društvenim utjecajima u domovini kroz pridošle nehrvatske doseljenike ili u iseljeništvu unutar etnički nehrvatskih zajednica
  • tuđinsko svojatanje dijela hrvatske kulture, baštine, proizvoda i izuma, kao i povijesnih i znamenitih osoba hrvatskoga etničkog podrijetla
  • kontaminacija različitih aspekata hrvatskoga političkog, gospodarskog, kulturnog, društvenog i javnog života (amerikanizacija, balkanizacija, i sl.)
  • kontaminacija i razaranje hrvatskoga jezika i njemu svojstvenih čimbenika (pravopis, jezično čistunstvo, dijalekti) njihovim zanemarivanjem, hibridizacijom s tuđinskim elementima (→ srpsko-hrvatski jezik, bošnjački jezik), te nekontroliranim priljevom suvišnih ili pomodnih tuđica kao posljedice globalizacije.

Poveznice

Vanjske sveze