Hrvatska kraška Festuca

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Hrvatska kraška Festuca (rod vlasulja na Dinarskom krasu i jadranskim otocima): Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik može slobodno kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvora.

  • Auktor: Dr.sc. A.Ž. Lovrić, Herbarium Adriaticum (ADRZ 1995), Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia
  • Izvornik: prienos iz Wikinfo, Wiki-Flora Adriatica - Liliatae (monocotyledones, Poaceae)

ABSTRACT

Festuca in calcareous Karst of Dinarides and Adriatic isles: This is a codensed review on the taxonomy and ecology of genus Festuca in Dinaric Karst and Adriatic islands. Its main regional taxa adapted to extensive calcareous rockeries there belong to the xeric group F. ovina s.lat. The Dinaric Karst and Adriatic islands in Croatia include nearly 40 different taxa of Festuca; someones of them are local endemics or wider regional subendemics: F. lapidosa (Degen) Mgf.-Dfg., F. illyrica Mgf.-Dfg., F. hercegovinica Mgf.-Dfg., and wider regional ones are e.g. F. bosniaca Kumm. & Send., F. dalmatica (Hack.) Richt., F. panciciana (Hack.) Richt., etc. Their main vegetation types are mountain balds of Festucion bosniacae (pungentis), and coastal windswept grasslands of Festucion illyricae.

Proslov

Trave iz roda Festuca na Dinarskom krasu (ikav. "vlasulja", kajkav. "slamica", Kvarner čakav. "bejûs", Bosna: "busika", srb. 'vijuk', grč. agriaíra): Festuca je jedan od najvećih rodova među travama s ukupno oko 300 vrsta, ali je u novije doba dijelom smanjen većinom na sitnije kserofite, jer je mezofilni visoki podrod Schoenodorus nedavno premješten u drugi srodni rod Lolium: npr. Lolium pratense, L. arundinaceum i sl. (Darbyshire 1993).

Među raznolikim travama (Poaceae / Gramineae) na Dinarskom krasu je raznovrsnim svojtama razmjerno najbogatiji kod nas taj rod Festuca (vlasulja) sa četrdesetak nazočnih vrsta i podvrsta, od kojih su desetak naši uži endemi ili bar širji poluendemi Dinarida. Taj kserofitni rod ujedno sadrži najviše odpornih trava na kraškim kamenjarama tj. desetak kseromorfnih svojta na Dinarskom krasu i još toliko na krasu istočnog Sredozemlja, a najviše takvih odpornih je iz kserotermne široke skupine Festuca "ovina" ampl.

Manje su brojne neodporne europske vrste u vlažnijim zavjetrinama na debljem tlu, npr. F. sylvatica (Poll.) Vill., F. pratensis Huds., F. rubra L. i F. drymeia Mert.& Koch. Najbrojnije su kod nas poluotporne svojte na suhim poluizloženim travnjcima reda Festucetalia valesiacae i visinske Seslerietalia tenuifoliae: Festuca valesiaca Schl.: Gaud., F. rupicola Heuf. (F. sulcata Hack.), F. affinis Boiss.& Held. (F. croatica Kern.), F. nigrescens Lam. (F. fallax Thuill.), F. arundinacea Schreb. i dr.

Na kraškim kamenjarama olujnih vjetrometina većinom rastu naši najotporniji endemi F. panciciana, F. hercegovinica i primorska F. lapidosa, a inače najviše odpornih svojta iz tog roda duž Tauro-dinarske kraške zone rastu na submediteranskim i stepskim travnjacima. Glavna podloga za ovaj pregled kraških svojta tog roda su novije revizije: MARKGRAFF-DANNENBERG in Fl. Eur. V (1980), LAKUŠIĆ (1980), SEKULIĆ & al. (1988).

Ekološki gradient otpornosti roda Festuca na Dinarskom krasu: u vlažnim zavjetrinama neotporna F. sylvatica < F. pratensis < F. rubra < F. drymeia < F. arundinacea < F. affinis < F. nigrescens < F. rupicola < F. valesiaca < F. dalmatica < F. bosniaca < F. illyrica < F. hercegovinica < F: panciciana < F. lapidosa kao najotpornija na ekstremnim olujnim kamenjarama.

F. lapidosa, kamenjarska vlasulja

Festuca lapidosa (Deg.) Mgf.Dfg. (F. ovina ampl. var. lapidosa Deg.; na Krku i Rabu: "mića-bejûs"): Od svih naših vlasulja, ova je izrazit5o kserotermna i najsitnija rastom, a najuže je ograničena na burni istočni Kvarner. To je lokalni endem uz olujne obale oko Velebitskog kanala i kod nas najodporniji kserohalofit iz tog roda.

Raste na velebitskoj obali Jurjevo-Klada, pa na jugoistočnom Krku od Vrbnika do Stare Baške i masovno na otocima Prvić, Sv.Grgur, Goli otok i na sjeveru Raba kod Lopara, pa na burnoj sjevernoj strani Paga. Tu prevladava po priobalnim zasoljenim kamenjarama, uglavnom na najgorim olujnim vjetrometinama pod izravnim udarom velebitske bure s jakom posolicom, gdje dominira u sušno-slanim travnjacima Artemisio-Festucetum lapidosae.

F. illyrica, ilirska vlasulja

Festuca illyrica Mgf.Dfg. (tzv. F. "pseudovina" auct.adriat. non Hack.; na Krku: "vàrska bejûs"): Ovo je odporniji endem istočnojadranskog primorskog krasa i jadranskih otoka, gdje zamjenjuje kontinentalno-panonski tip F. pseudovina Hack s.s. (koji većinom ne raste na Jadranu). Proširena je na primorskim Dinaridima i u kraškim poljima od Vinodola i Like do Hercegovine i Boke Kotorske, pa na grebenima viših otoka, a na burnoj i hladnijoj velebitskoj obali i susjednom otoku Prviću silazi najniže do mora.

Raste na vapnencu i dolomitu u hladnijem submediteranu i supramediteranu, gdje često dominira na prostranim kamenitim travnjacima iz sveze Festucion illyricae (Hoirv.) Riter. Tipska kopnena F. pseudovina s.s. inače silazi do Jadrana jedino u Istri na zaštićenim i vlažnijim flišnim travnjacima Scorzonerion villosae.

F. hercegovinica, hercegovačka vl.

Festuca hercegovinica Mgf.Dfg.: Ovo je odporni kserofilni poluendem jugozapadnog Balkana: primorski Dinaridi južne Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore do gorja Pindos u sjeverozapadnoj Grčkoj. Raste većinom na jakim vjetrometinama submediteranskog krasa, najviše po kraškim travnjacima Festucion illyricae i Seslerion rubustae, npr. južna Hercegovina (Bjelaštica-Leotar), Konavosko gorje (Dubrovačka Sniježnica), Boka Kotorska (Orjen, Lovćen), itd.

F. dalmatica, dalmatinska vlasulja

Festuca dalmatica (Hack.) Richt. (subsp. dalmatica s.s.; čakav. Kvarner: "velabejûs"): Kao uža tipska podvrsta je ova poluendem jugoistočne Europe u Panoniji i na balkanskom gorju, ter na višim vrhovima Kvarnerskih otoka (iznad 350m). Uz Jadran većinom raste na brdskomu i gorskom flišu od 350 - 1.100 m, npr. na primorskim flišnim vjetrometinama kao dominantna u travnjacima Potentillo-Festucetum dalmaticae.

F. panciciana, Pančićeva vlasulja

Festuca panciciana (Hack.) Richt. (F. dalmatica ampl. subsp. panciciana Hay.): Ovo je balkanski visinski poluendem na gorju jugoistočne Europe i najgornji kserofit iz tog roda na vjetrometinama visokih Dinarida od 1.300 - 2.000m. Nalazi se od jugozapadne Bugarske preko Kosova, Sandjaka, Hercegovine, jugozapadne Bosne do dalmatinske Zagore.

Najzapadnija su joj nalazišta u Hrvatskoj: Biokovo, Matokit, Svilaja, Dinara, Kamešnica, Poštak i južni Velebit (Sveto Brdo). Raste po dolomitnim i vapnenastim vrhovima, većinom na kamentim olujnim vjetrometinama u vršnim polusuhim travnjacima iz sveza Seslerion rubustae (Horv.) Lak. i Edraianthion croatici Lak.& al.

F. bosniaca, bosanska vlasulja

Festuca bosniaca Kümm.& Send. (F. "pungens" auct.illyr. non Lam.): Ovo je visinski poluendem uzduž Dinarskog krasa: od Furlanije kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, Sandjak i Kosovo do sjeverne Albanije. Raste većinom kao dominantna trava na subalpskim rudinama Festucion bosniacae (tzv. Festucion "pungentis" illeg.). Tipska prava F. pungens Lam. s.s. zapravo na Dinaridima uopće niti ne raste, pa je po međunarodnom Kodeksu zato zabranjeno i nevažeće imenovanje takvih lažnih zajednica po stranoj nepostojećoj vrsti.

F. macedonica, macedonska vl.

Festuca macedonica Vetter: Ova vrsta je macedonski visinski endem, koji zamjenjuje sjevernobalkanski poluendem F. panciciana južnije na karbonatnom gorju Macedonije, sjeverne Grčke i jugozapadne Bugarske. Tu ova raste po vršnim olujnim kamenjarama na podlogi dolomita i metamorfnih mramora, u rudinama sveze Edraiantho-Seslerion Quezel, a najčešća je na planinama Pangeon, Phalakron i Orbelos (Belasica).

Festuca cyllenica, grčka vlasulja

Festuca cyllenica Boiss.& Held. ampl.: To je južnobalkanski endem i visinski kserofit iz sušnih planina, zastupljen s više otpornih podvrsta na raznim planinama u Grčkoj, većinom u vegetaciji ježinastih trnjaka Astragalo-Daphnion. Tipska južnija subsp. cyllenica (s.s.) raste na izloženim karbonatnim vrhovima Peloponeza i srednje Grčke, a na kraškom grebenu Pindskog gorja u sjeverozapadnoj Grčkoj i susjednoj Albaniji zamjenjuje ju druga subsp. pindica Mgf.Dfg. Najodpornija je treća endemska subsp. pangaei Mgf.Dfg. u sjevernoj Grčkoj na olujnom kamenitom grebenu planine Pangeon u zajednici Paronychio-Festucetum pangeae.

Dodatak: Festuca na turskom gorju

Našim i inim balkanskim vlasuljama vrlo su slične i srodne ine zamjenske vrste na istočnijem vapnenačkom gorju Male Azije, gdje raste više odpornih kserofilnih svojta iz tog roda. Tako je na olujnim kraškim vrhuncima zapadnog Taurusa, u svezi Paronychion lyciae značajna F. phrygia St.Yves, a duž visokih kraških grebena istočnog Taurusa, Antitaurusa i Kurdistana je proširena kserofilna F. pinifolia (Hack.: Boiss.) Born. u visinskim hladno-suhim stepama Alopecuretalia lanati Quez.

U sjevernoj Turskoj na karbonatnim vrhuncima Pontskog gorja također raste kraški endem F. ilgazensis Mfg.Dfg., najviše na srednjemu vapnenačkom grebenu Ilgaz-Dag u zajednici Astragalo-Festucetum ilgazensis. Na olujnim silikatnim kamenjarama visokih vrhunaca južnog Zakavkazja i gorja Lazistan u istočnim Pontidima (sjeveroistok Turske) najodporniji je visinski acidofilni poluendem F. woronowii Hack. u pripadnoj svezi Festucion woronowii.

EKOLOGIJA TRAVNJAKA Festucetalia

Rod Festuca je također vrlo važan u tvorbi raznolikih zajednica travnjaka, od kojih su na grebenima Dinarida i primorskom krasu uz Jadran najčešće i najvažnije 2 vegetacijske sveze: Festucion illyricae na vjetrovitom primorskom krasu submediterana i Festucion bosniacae (tzv. F.'pungentis') na kraškim grebenima Dinarida.

Festucion bosniacae

Festucion bosniacae ('pungentis') Horv. iz balkanskoga gorskog reda Seslerietalia tenuifoliae Horv., je predplaninska sveza sekundarnih travnih rudina na nutarnjim sjevernim Dinaridima, gdje raste na poluzaklonjenim kraškim grebenima i višim padinama uz obilnije oborine. Glavna i najčešća pripadna zajednica iz zapadnih i srednjih Dinarida u Gorskom Kotaru, Lici i Bosni je Festucetum bosniacae ('pungentis') Horv., a ostale rjeđe ovoj slične su još Koelerio-Festucetum amethystinae Horv., pa Hypochoeri-Festucetum amethystinae Horv. i ine slične.

Festucion vaginatae

Kseroacidne pješčane stepe iz psamofitne panonske sveze Festucion vaginatae Soo (1934) 1957 i europskog reda Festucetalia vaginatae Soo 1957, obuhvaćaju u Podunavlju i Panoniji stepske travnjake na silikatnim pješčenjacima i smirenim pješčanim dinama. Većina tih nalazišta u Hrvatskoj je dosad već uništena pošumljivanjem i poljodjelskom obradom (Soklić 1943, Godicl 1980).

Kod nas je već na južnoj granici ove sveze, zastupljena samo pripadna psamocenoza Corynephoro-Festucetum vaginatae Soo (1934) 1957 (Festuceto-Corynephoretum "croaticum" Soklić 1943), koja je inače proširena u Magjarskoj (najviše Somogy-Puszta) i na pješčarama oko Subotice. U Hrvatskoj ova raste većinom fragmentarno i samo u Podravini (Kloštar, Đurđevac i Molve) na silikatnim pješčanim dinama s umjerenim vjetrom.

Festucetalia valesiacae

Mezotermno-polukserofilni travnjaci na području istočnoeuropske šumostepe, iz kontinentalnog eurosibirskog razreda Festuco-Brometea Br.Bl.& Tx. 1943, najčešći su u Ukrajini, Poljskoj i Panoniji, osobito Magjarska, Rumunjska i Vojvodina. U Hrvatskoj su razvijeni najviše u sjevernom međurječju i Gorskom Kotaru, dok ih na fenskim privjetrinama južnije od Save i Kupe dijelom zamjenjuju kserotermni mediteranoidni travnjaci mezotermnog reda Brachypodio-Brometalia.

Kod nas ovi istočni travnjaci većinom rastu na blažim privjetrinama i uglavnom su nastali antropogenom degradacijom nakon šuma Querco-Fagetea. U kontinentalnoj Hrvatskoj i Bosni se nalazi pet pripadnih sveza, od kojih je neodporna Xero-Bromion Br.Bl. s.s. (Bromion erecti auct. p.p.) i ova uglavnom raste u gorskim zavjetrinama (Gorski Kotar, Pokuplje i Hrv.Zagorje) s dvije glavne zajednice: česta Bromo-Plantaginetum Horv. i rjeđa Seslerietum kalnikensis Horv. Na polusuhim privjetrinama zamjenjuju taj Xero-Briomion iduće 2 odpornije sveze Festucion rupicolae i Festucion pseudovinae.

Gradient otpornosti na sušu kserotermnih travnjaka iz kontinentalne Hrvatske: samo u zavjetrinama Arrhenethereum elatioris < Bromo-Cynosuretum cristati < Bromo-Plantaginetum mediae < Gentiano-Koelerietum pyramidatae < Cynancho-Brachypodietum pinnati < Anthoxantho-Brometum condensati < Coronillo-Festucetum rupicolae < Globulario-Chrysopogonetum < Bromo-Chrysopogonetum grylli < Antherico-Asperuletum montanae < Salvio-Stachyetum salviifoliae < Petrorhagio-Arabidetum hornungianae na sušnim kontinentalnim vjetrometinama.

Festucion rupicolae

Polukserofilne stepe iz panonske sveze Festucion rupicolae (Klika 1937) Soo & Zol. 1951 (red Festucetalia valesiacae Br.Bl.& Tx.) su najčešće i tipične u središnjoj magjarskoj Puszti i okolnim rubnim peripanonskim zemljama, a u sjevernoj Hrvatskoj su ove rjeđe uglavnom na strminama i privjetrinama, kod nas sa 2 pripadne zajednice:

  • Coronillo-Festucetum rupicolae Parab. 1982 (Festucetum sulcatae auct.croat. p.p.), je polukserofilni šumostepski travnjak južne Panonije i rubno na istoku Hrvatske, optimalno razvijen na prapornim zaravnima Bačke i Srijema pod udarom košave (Parabućski 1982). Najzapadnije se ta zajednica nalazi na jugu zagrebačke Lipe npr. oko Čučerja i tu raste na izloženim fenskim grebenima vjetrovitih brežuljaka od karbonatnih lapora, gdje zamjenjuje neodporni Xero-Bromion iz susjednih zavjetrinskih lapora. Pokazatelji su: dominantna Festuca rupicola (F. sulcata), pa Coronilla varia, Astragalus cicer, A. onobrychis, A. austriacus i Salvia austriaca.
  • Thymo-Festucetum rupicolae Ritter (1963) 1970 su izloženi pašnjaci i crne kamenjare na stjenovitim grebenima i kamenim glavicama feromagnezijskih ofiolita (ultramafiti) duž sjevernih Dinarida od 300 - 600m. Najviše se razvija u Bosni i prama zapadu na Kozari i u Banovini na zapadu Zrinske gore (greben Rudina-Anđelina). Pokazatelji te zajednice su: Thymus jankae, Poa molinierii, Potentilla malyana, Sedum hispanicum, Gypsophila spergulifolia i Centaurea micranthos (C. biebersteinii).

Festucion pseudovinae s.s.

Halofilne stepe iz tipične panonske sveze Festucion pseudovinae s.s. (Klika 1931) Soo 1933 (non Festucion "pseudovinae" Horv.= F. illyricae Ritter: usp. niže) i iz reda Festucetalia valesiacae, obuhvaćaju slatinske travnjake na panonskim stepskim slanušama najviše u Magjarskoj i Vojvodini.

Ta sveza se zabunom još navodi i južnije uz Jadran,- zbog krivog određivanja primorskog endema F. illyrica kao navodna F. "pseudovina" auct.adr. Ova sveza ustvari ima jugozapadnu granicu u sjevernoj kontinentalnoj Hrvatskoj izvan Dinarskog krasa, gdje je rjeđa i većinom raste u fragmentima oko tektonskih poluslanih vrela npr. u Podravini (Ludbreg i Slatina) i istočnoj Slavoniji: Tovarnik, Tenja itd.

Tu je glavna travna zajednica Achilleo-Festucetum pseudovinae (Rapaics 1927) Soo 1947 (Festuco-Centaureetum pannonicae Klika 1937, Festucetum pseudovinae "pannonicum" Knapp. 1942) s pokazateljima F. pseudovina s.s., Achillea pannonica, Centaurea pannonica, Centaurium uliginosum i Aster pannonicus. U istočnoj Slavoniji kod Tovarnika su rjeđi još i fragmenti Peucedano-Asteretum punctati Soo 1947.

Festucion illyricae

Festucion illyricae (Horv. 1962) Ritter 1972 (Festucion “pseudovinae” Horv. 1962, non Soo nec Vicherek & al.), iz južnijeg reda brdskosredozemnih stepa Poetalia bulbosae (Gilli 1969) Goday 1970: Ovo su naše brdskosredozemne stepe u gornjem supramediteranu primorskih Dinarida i viših otočnih vrhova uz istočni Jadran, gdje su većinom eolski uvjetovane na jakim vjetrometinama i olujnim burištima primorskog krasa.

Tu ove zamjenjuju poluodporne proširene travnjake iz reda Scorzonero-Chrysopogonetalia Ht.& Hić., na nepovoljnim položajima koji su zbog prejake bure ili kserobazične podloge dolomita, istodobno presušni za visinske travnjake Seslerion juncifoliae Horv., ali i prehladni za primorsku svezu Satureion subspicatae Horv. To su edafski stepski travnjaci iz odporne južnodinarske sveze Festucion illyricae Ritter, što je kod nas najodporniji tip sušnohladnih eolskih travnjaka, osim visinskih goleti.

Većinom rastu kao zamjenski travnjaci uz primorske crnoborove šume Orno-Pinion nigrae Fuk. i to su najčešći eolski travnjaci na burnim primorskim brdima jugoistočnog Krka, Prvića, Vidove gore (Brač), Pelješca, kao i duž niže primorske padine burnog Velebita, Svilaje, Tušnice, Ljubuše i sl. Većinom rastu između 600 - 1,200m visine, ali na najjačim olujnim burištima Senjskog arhipelaga i oko Baške ovi silaze sve do morske obale.

Zajednički grupni pokazatelji ove sveze su: Festuca illyrica (tzv. F.”pseudovina” auct.adr.), Ornithogalum collinum (O. gussonei), Muscari botryoides, Medicago prostrata, Fumana procumbens, Prunella grandiflora, Trifolium subterraneum, Sedum neglectum, Carlina acanthifolia (C. utzka), Bupleurum aristatum, Asperula aristata ssp. condensata, Aethionema thomasiana, Achillea virescens (A. kotschyi), Hieracium tomasinii (endem), Pilosella pavichii (Hieracium fussianum), Taraxacum glaucescens (T. stevenii), pa stepske gljive Pleurotus eryngii i Camarophyllus pratensis, a u fauni gnjezdarica Monticola solitarius, pa kraški puževi Delima marginata i Vitraea botterii. Osim iduće 3 zajednice primorskog krasa uz Jadran, ova sveza obuhvaća još i 2 poluodporne u kraškim poljima jugozapadne Bosne i Hercegovine: Festuco-Linetum flavi Ritter i Galio-Festucetum illyricae Lak.& al.

Festucetum illyricae-valesiacae

Festucetum illyricae-valesiacae (Horv.62) Ritter 73 (Festucetum Degen prov. 1914, asoc. Festuca valesiaca-Bromus condensatus Morton 1928): To je prototip gornje sveze i najčešći pripadni travnjak iz te sveze na krasu primorskih Dinarida: otočni grebeni Obzòve i Divÿnske gore na Krku, vrhovi Prvića i Brača, velebitsko primorje, Promina, Svilaja, Tušnica i Biokovo.

To je značajan zamjenski travnjak uz crnoborove šume, na dolomitu i vapnencu olujnih vjetrometina od 50 - 1.000m visine. Pokazatelji su: dominantna Festuca valesiaca, Carex humilis (dif.), Thymus illyricus, Achillea nobilis, Medicago prostrata (opt.), Pilosella pavichii subsp. astolonum, Plantago holosteum ssp. depauperata, pa mahovina Tortella tortuosa i lišaj Cladonia foliacea.

Festuco - Poetum bulbosae

Festuco-Poetum bulbosae Horv. (1954) 1962 (“Pseudovino”-Poetum Horv.& auct.: pseusonim jer F. pseudovina tu sasvim izostaje !): Ovaj travnak većinom raste na burnomu izloženom flišu s debljim tlom od 100 - 900m nad morem. Nalazi se je od Rijeke do Boke Kotorske: npr. Bakar, Baška, Vinodol, ličko sredogorje, slunjska Ljubčagora, Svilaja, Tušnica, južna Hercegovina, itd.

Većinom raste kao zamjenski travnjak uz šume Seslerio-Quercetum petraeae, pa u napuštenim vinogradima, voćnjacima i sl. Pokazatelji su: dominantna Poa bulbosa ssp. vivipara, Salvia bertolonii, Ophrys bertolonii, Seseli tommasinii, Trifolium molinieri i Taraxacum erythrospermum (T. glaucescens).

Festuco-Stipetum lithophilae

Festuco-Stipetum lithophilae (Horv. 1963) 1974 (Satureio-"Ischaemetum" stipetosum Horv.): Ovo je kod nas izrazito najodporniji tip olujnih poluprirodnih stepa na najžešćim primorskim burištima uz gornji Jadran: burno Velebitsko primorje, olujni grebeni Krčkog gorja (oko Baške) i susjedni vrhovi Prvića. Raste od 300 - 560m visine, na olujnim kamenjarama i kraškim škraparima.

Pokazatelji su: Stipa lithophila (S. austritalica), Festuca illyrica (opt.), Ornithogalum collinum (opt.), Muscari kerneri, Centaurea huteri (C. petteri, endem), Asperula aristata ssp. condensata, Teucrium montanum ssp. parnassicum, Eryngium dalmaticum (E. creticum X amethystinum), pa diferencialni kserofiti Elymus pycnanthus, Microrrhinum litorale, Colchicum neapolitanum, Vincetoxicum croaticum (endem) i lišaj Acarospora schleicheri, a u fauni zec Lepus capensis (L. europaeus ssp. meridionalis), pa stepske gnjezdarice Burrhinus oedicnemus i Galerida cristata meridionalis, ter zmija Telescopus fallax.

Glavna literatura

  • DARBYSHIRE, S J 1993: Realignment of Festuca subgenus Schedonorus with the genus Lolium (Poaceae). Novon, 3: 239–243.
  • GODICL, Lj. 1980: Stepska flora v severozahodni Jugoslaviji. Razprave SAZU 22/4: 1 - 89, Ljubljana.
  • HACKEL, E. 1882: Monographia Festucarum Europaearum. Kassel und Berlin.
  • LAKUŠIĆ, R. 1980: Ekologija biljaka, I. Idioekologija. Svjetlost, 248 str. Sarajevo.
  • MARKGRAFF-DANNENBERG, G. 1976: Die Gattung Festuca in Griechenland. Veroff. Geobotan. Inst. 56-92, Zurich.
  • SEKULIĆ, B.& al. 1988: Grasslands of Festuca panciciana in Dalmatian mountains. Zbornik 70-god. J.Pančića, str. 71-77, Prirodno-matematski fakultet Kragujevac.
  • TUTIN, T.G.& al. 1980: Festuca. Flora Europaea, vol. 5: 125-153, Cambridge Univ. Press.

Poveznice

Reference

Adapted and condensed from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ 1995): if quoted author and source, may be copied and distributed without changes.