Hrvatska najjužnija gorja
Hrvatska najjužnija gorja (obalni i granični vrhovi južne Dalmacie): - Ovdje su obuhvaćena samo viša gorja, kojih se grebeni uzpinju do nekih 1.000m ili iznad toga. U ranije doba Austrougarske tj. kroz niz stoljeća sve do 1.svj.rata, naše najjužnije veće gorje na jugoiztoku spram Crne Gore tj. pogranični greben tadanje veće Dalmacijue je bio Sutorman (1.182 m) iznad naše nekoć najjužnije lučice Sutomore.
Sadržaj
Hrvatskoj oteta južna gorja
Potom nakon 1.svj.rata i austrougarskog razpada, u novijoj unitarnoj Jugoslaviji nam je dosad oduzeto sve južnije primorje oko Boke Kotorske i zamalo sva okolna primorska brda su sada prebačena u Crnu Goru.
Nakon toga od nedavnog jugo-razpada iz 1990tih godina, u Hrvatskoj su kao najjužniji gorski grebeni, južnije od paralele 43N preostali uz Konavle: pogranična Bjelotina (1.125 m) kao jugozapadni niži ogranak Orjena spram Crne Gore, pa dubrovačka Sniježnica (1.223 m) u Konavlima koja je ciela u Hrvatskoj, ter još zapadnije poluotočni greben Sutilija (962 m) na Pelješcu, dok su sva ina dalmatinska gorja zapadno od Neretve već dosta sjevernije od ovih najjužnijih.
Pogranična gora Bjelotina visine do 1.125m je niži jugozapadni ogranak visokog Orjena, koji je sada izvan Hrvatske na granici BiH i Crne Gore. Bjelotina se strmo uzdiže nad iztočnim rubom Konavoskog polja, što je sada najjužnije gorje na jugoiztočnoj granici Hrvatske: vidi još pobliže Bjelotina gora, 1.125m.
Njezin vapnenački greben leži upravo duž sadanje granice izmedju Dalmacije i Crne Gore. Sam vršni greben oko najvišeg vrha Katunica iznad konavoskog sela Vodovadja je dosad još opasan za pristup, jer je dielom miniran iz nedavnog jugo-rata.
Na zapadnomu konavoskom podnožju Bjelotine rastu tvrdolisne sredozemne makije (Quercion ilicis), a više na srednjim strminama ima i poluzimzelenog hrasta Quercus trojana s bjelograbom, dok na vršnim grebenima Bjelotine spram Crne Gore rastu brdske šume crnograba (Ostrya carpinifolia).
Dubrovačka Sniježnica, 1234m
Sniježnica Konavoska kod Dubrovnika je najjužnije naše gorje koje se u cjelini nalazi unutar hrvatskog ozemlja. Najviši vrh toga konavoskog gorja je Sv. Ilija na 1.234m, koji se uzdiže iznad Kune Konavoske, a drugi je i najiztočniji vrh Štedar 1.165m već blizu tromedje Dalmacije, BiH i Crne Gore. Šumski obrast nižih jugozapadnih padina Sniježnice spram Konavala je dielom sličan kao na gore spomenutoj Bjelotini.
Pri dnu su tvrdolisne sredozemne makije (Quercion ilicis), pa na srednjim obroncima crnograb (Ostrya carpinifolia), ter na višim sedlima i visoravni u zaledju hrast sladun (Quercus farnetto) i javor-gluhač (Acer obtusatum). Po najvišim vrhovima rastu gorske šikare krkavine (Oreoherzogia fallax), a na iztočnom vrhu Štedar je jedina u Hrvatskoj manja šuma munjike (Pinus heldreichii).
Sutilija na Pelješcu, 962m
Zapadnije od Dubrovnika još jedini izraziti južniji vrhunac oko širine 43N je Sutilija na poluotoku Pelješcu, visine do 962m. Taj se vrh kod nas pod Jugoslaviom još navodi s novijim nazivom tzv. "Zmijino brdo", što je zapravo noviji (umjetni) prievod od ranijega veneto-talianskog Monte Vipera, dok mu je tu pravo domaće ime Sutilija.
Pelješac (ikavski: Pelisac, čakav. Artastona, iz čega štok. Stonski Rat, talij. Sabioncello) je veličinom treći poluotok u Hrvatskoj, nakon najveće Istre, ter još i Ravnih Kotara. Na primorskom podnožju je taj poluotok zarastao sredozemnim tvrdolisnim makijama (Quercion ilicis), gdje uz ino još ima hrasta oštrike (Quercus coccifera) i divljeg čempresa (Cupressus sempervirens-horizontalis).
Na srednjim obroncima peljeških brda rastu listopadne šume crnograba (Ostrya carpinifolia) i divlje prirodne šume dalmatinskog bora (Pinus nigra ssp.dalmatica), a na najgornjem vršnom grebenu Sutilije se nalaze listopadne šikare krkavine (Oreoherzogia fallax).
Poveznice
Referenca
A condensed compilation from other correlated articles on these mounts in actual Wiki.
