Sniježnica Konavoska
Sniježnica Konavoska ili dubrovačka Sniježnica (latin. Mons Cadmeus, starogrč. Kadmeos Oros), je najtopliji i sada najjužniji gorski greben visine 1.234m u Republici Hrvatskoj. Sniježnica je inače zapadniji ogranak visokog Orjena (1.894 m), odakle se nastavlja smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, izmedju Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaledju. U lancu Konavoskog gorja je najzapadniji veći vrh Tmor (963 m) sjeverno iznad Slanoga, a najviši je Sv.Ilija na Sniježnici (1.234 m) iztočno iznad Cavtata i najiztočniji pogranični Štedar (1.165 m) uz tromedju južne Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore.
Zbog susjedstva višega, privlačnog i popularnog Orjena je donedavno Sniježnica Konavoska u hrvatskom planinarstvu i znanosti uglavnom bila zanemarena i slabo poznata. Kao granično gorje na krajnjem jugoistoku, Sniježnici je porasla geostrateška važnost od Domovinskog rata u neovisnoj Hrvatskoj do danas, a nakon ulaza Hrvatske u EU postaje još važnijom, jer sada po njoj ide zajednička Schengenska granica EU spram BiH, Crne Gore i ostalog Balkana.
Iako su joj glavni vrhunci iznad 1.000m u Hrvatskoj, ini grebeni Sniježnice većinom tvore prirodnu granicu izmedju Dalmacije i Hercegovine, a njezin južniji nastavak Bjelotina (1.125 m) tvori reljefnu granicu jugoistočne Hrvatske i Crne Gore. Ranije pod Austrougarskom u 18. i 19. stoljeću sve do 1918. godine je najjužnije hrvatsko gorje u Dalmaciji bio Sutorman (1.185 m) iznad obalnih Paštrovića (sada u Crnoj Gori).
Sadržaj
Abstract
Sniježnica is a coastal rocky mountain located in southeastern Croatia, north of the Konavli valley at Cavtat harbor, ancient Epidauros. Its main peak is 1234m high, and southwards at Croatian/Montenegrin border is also Mt Bjelotina, 1125m, the southermost one in Croatia.
Obalni Dinaridi
Obalni Dinaridi (istočnojadransko gorje s mediteranskim podnožjem): Duž istočnoga jadranskog primorja se pruža Dinarsko kraško gorje visina od 1.300 - 1.900m, okolo većinom naseljeno katoličkim Hrvatima (izim krajnjeg jugoiztoka), pa su u srednjem vieku ovi obalni Dinaridi uglavnom ležali u Kraljevini Hrvatskoj (izim najjužnije Rumije). Nutarnji srednji i sjeverni Dinaridi su polukraški tj. samo su dijelom vapnenački od nečistih karbonata, dok su najtipičniji kraški i većinom kameniti baš jugozapadni primorski lanci, gdje je i nastala naša najranija banovina Dalmacija (Primorska Hrvatska) već u ranom srednjem vieku.
Medju ovima se razlikuju 2 niza: nutarnji polusredozemni, vlažniji i hladniji koji samo na jugozapadnom podnožju imaju submediteransku vegetaciju a u sjeveroistočnom zaledju kontinentalnu, ter pravi obalno-sredozemni lanci uz more koji su spram zaledja polusredozemni a na obalnom podnožju izrazito mediteranski s tvrdolisnom (zimzelenom) vegetacijom uz more: Takvi su najzapadnije Učka 1405m, pa Bitoraj-Viševica 1428m, Senjsko Bilo 1494m, Velebit 1758m (najduži uz Jadran), Mosor 1332m, Biokovo 1762m, Rilić 1158m, Sniježnica Konavoska 1312m, Orjen 1894m (najviši uz Jadran), Lovćen 1769m i Rumija 1593m (najjužnija u Dinaridima). Ostali tek u širjem smislu polusredozemno-primorski Dinaridi bližeg zaledja koji ne dosežu do morske obale, imaju samo listopadno submediteransko podnožje na jugozapadnoj primorskoj strani, a inače su u zaledju i na grebenu jasno kontinentalni: Takvi su još npr. Nanos 1313m, Ćićarija 1273m, Obruč 1377m, Risnjak 1528m, Ličko sredogorje 1269m, Svilaja 1508m, Kamešnica 1849m, Tušnica 1702m, Čabulja 1780m, Velež 1969m, Bjelastica (Leotar) 1396m i jugoistočni primorski Dinaridi u Crnoj Gori do Prokletija na albanskoj granici.
Konavli (starohrvatski naziv u jekavskoj čakavici; srbo-štokavski Konavlje, jugo-hibrid: Konavle) su krajnji jugoistočni dio Republike Hrvatske uz tromedju BiH i Crne Gore. To je najjužnija općina u Hrvatskoj i nalazi se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U sastavu općine su 32 naselja (stanje 2006): Brotnice, Cavtat, Čilipi, Duba Konavoska, Dubravka, Dunave, Drvenik, Đurinići, Gabrile, Gruda, Jesenice, Komaji, Kuna Konavoska, Lovorno, Ljuta, Mihanići, Mikulići, Močići, Molunat, Obod, Pavlje Brdo, Pločice, Poljice, Popovići, Pridvorje, Radovčići, Stravča, Šilješki, Uskoplje, Vitaljina, Vodovađa, Zastolje, Zvekovica. Spomenici i znamenitosti: Sokolgrad, Franjevački samostan, Mauzolej obitelji Račić, Stećki, Kominate, Kuća Vlaha Bukovca, Zbirka Baltazara Bogišića i Pinakoteka Crkve sv. Nikole.
Obseg i reljef
Zapadna granica Sniježnice spram nižega gorja Žaba (953 m) iznad Neuma kod ušća Neretve, je duboka udolina Orahov Do - Ravno iznad luke Slano, a jasna istočna granica prama višem grebenu Orjena je sedlo Jablan Do - Grab (839 m) iznad Konavala na dalmatinsko-hercegovačko-crnogorskoj tromedji.
Ovo kraško gorje je uglavnom izgradjeno od mezozojskih vapnenaca i dolomita, pa je unatoč dosta oborina na vodopropusnoj površini uglavnom bezvodno. Prama jugozapadu uz konavosku dolinu se Sniježnica obrušava strmim klisurastim odsjecima Konavoske stijene, a na sjeveru se postupno spušta valovitim brežuljcima spram Popovog polja u Hercegovini.
Vrhovi Sniježnice
Srednji i zapadni ogranak tog gorja iznad Dubrovnika duž hercegovačke granice je niži valoviti greben s desetak vrhova između 800-900m visine. Najviši vrhunci gorskog grebena Sniježnice Konavoske se uzdižu na jugoistoku iznad Konavala: glavni vrh Sveti Ilija (1.234 m) iznad Kune Konavoske, a istočnije su još Velji vrh 1.156 m, Kosmać 1.046 m i najistočniji Štedar 1.165 m uz hercegovačko-crnogorsku tromedju, ter južnije izdvojena Bjelotina (1125 m) na hrvatsko-crnogorskoj granici.
Bjelotina 1.125m
Jugoistočno od same Sniježnice, iznad Konavala duž crnogorske granice je posebni brdski greben Bjelotina s najvišim vrhom Katunica (1.125 m). To je najjužniji veći vrh (iznad 1.000 m) u današnjoj Hrvatskoj, kao rubni jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaledju. Dio tih područja Sniježnice i cijela Bjelotina, nakon Domovinskog rata je još uvijek miniran i opasan, jer je od rata dosad Bjelotina ostala okupirana od Crnogoraca s njihovom vojarnom i stražarnicama duž grebena (slično slovenskom slučaju hrvatske Sv. Gere), pa je vrlo opasna za planinarstvo.
Biljni pokrov
Niže primorske padine na jugu prekrivaju tvrdolisne makije u mozaiku s borovim šumama koje su od nedavnog rata do danas uzastopno stradale u nizu požara. Gornji greben i niže vrhove većinom pokrivaju niže šikare crnograba (Ostrya carpinifolia), a u gorskim ponikvama i klancima su manje šumice balkanskog javora-gluhača (Acer obtusatum). Oko najviših istočnih vrhova Sniježnice ima i visokih šuma hrasta sladuna (Quercus farnetto) koje su takodjer dijelom izgorile. Na najistočnijem, graničnom vrhu Štedar je i jedino prirodno nalazište malobrojnog bora munjika (Pinus heldreichii) u Hrvatskoj, koji se odatle u većim šumskim plohama nastavlja istočnije na višem grebenu Orjena.
Poviest i naselja
Gorski greben sadanje Sniježnice povrh antičkog grada Epidaura (Cavtata) bio je već u rimsko doba dobro poznat pod imenom Mons Cadmeus ili starogrčki Kadmeos Oros, kao važan orientacijski putokaz starim pomorcima na južnom Jadranu pri plovidbi iz Otranta za Dalmaciju. Danas je u podnožju Sniježnice na jugozapadu glavno susjedno naselje obalni gradić Cavtat, a na jugoistoku lučica Molunat kao najjužnija u današnjoj Hrvatskoj.
Zbog toplije južne klime, masiv Sniježnice je naseljen sve do 800m visine. Najveće je visinsko gorsko selo Kuna Konavoska na južnoj padini, dokle ide nova asfaltna cesta i odakle se nastavlja markirani planinarski uspon na glavni vrh Sv. Ilija. Na sjevernoj visoravni u zaledju spram Hercegovine su još hrvatska brdska sela Duba, Stravča i više manjih pastirskih zaselaka, koji su nakon nedavnoga Domovinskog rata uglavnom napušteni jer su dijelom razrušeni i okolica im je dosad još minirana.
Literatura
- A.Ž. Lovrić 1989: Biljnogeografska raznolikost Konavoskog gorja izmedju Popovog polja i Jadrana. Zbornik 100 god. Zemaljskog muzeja BiH, str. 365 - 374, Sarajevo.
Poveznice
- Bjelotina gora, 1.125m
- Dalmacija (Delmatia)
- Konavli (Konavlje)
- Obalni Dinaridi
- Hrvatsko gorje
- Gorje Dinaridi
Reference
Elaborated and enlarged by GNU-license, mostly from WikiSlavia and Wikinfo.
