Hrvatski rječni kanjoni

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Hrvatski rječni kanjoni (klisuraste sutjeske na hrvatskom krasu): - Kanjon (štok. sutjeska, kajk. sutina) je riječna dolina čija dubina nadilazi polovicu širine (razpon je udaljenost izmedju vrhova stranica). To su jako duboki dijelovi riečnih dolina, oblikovani u gorskim područjima. Nagib stranica kanjona u cjelini je oko 60°, ali ponekad i veći do 80°. Kanjoni su usječeni u visoravni ili u gorskim grebenima. Najčešći su i najveći u karbonatnim stienama (vapnenci i dolomiti) ter u bazaltnim silikatima.

Značajke i primjeri

Najveći kanjon na svietu je Grand Canyon rieke Colorado na jugozapadu SAD dug preko 320 km i dubok do 1.800m. Drugi po veličini i najveći u Europi je kanjon rieke Tare u Crnoj Gori dužine 82 km i dubine do 1333m. Napomena: Amaterske neznalice u hr.Wikipediji krivo izjednačuju rječni kanjon s običnim klancem, koji je uviek suh bez vodotoka i češće nastaje tektonski bez rječne erozije.

Pored Španjolske je Balkan dio Europe s razmjerno najviše rječnih kanjona, a oni su osobito brojni i duboki u Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni i dalmatinskoj Zagori. Preko polovice ili pedesetak svih hrvatskih rijeka i osobito one koje teku na Dinarskom krasu, bar na svojemu gornjem tijeku manjeviše tvore duboke klisuraste kanjone. Takvih rječnih kanjona kod nas najmanje ima u Slavoniji i Istri.

Veličine naših kanjona

Najveći balkanski kanjon u jugoiztočnoj Europi je kanjon rieke Tare, čije dubine bočnih strmina mjestično nadvisuju 1km. Najdublji rječni kanjon visine bočnih strmina čak do 700m, u Hrvatskoj ima rieka Butišnica (gornji pritok Krke) na tromedji Like, Bosne i Dalmacie, tj. usječena izmedju kraških planina Poštak (1.446 m) na zapadu i Vilice (1.542 m) na iztočnoj strmini.

Izrazito najduže rječne kanjone kod nas tvore pogranične rieke: kanjon gornje i srednje Kupe uzduž slovenske medje, kao i kanjon gornje Une duž bosanske granice. Slično je dugoročno pogranično značenje imao i veliki kanjon rieke Drine izmedju Bosne i Srbije. Zato je vjerojatno baš teška prohodnost tih pograničnih kraških kanjona već prirodno uvjetovala dužu višestoljetnu stabilnost ovakvih kanjonskih granica na obje strane oko srednje Hrvatske (kao i oko BiH), pa oni imaju ne samo prirodoslovno nego i geostrateško značenje.

Napomene o 'klisuri'

Tzv. "klisura" po novijemu srbsko-balkanskom smislu približno označuje slično kao i medjunarodni 'kanjon', tj. uzku i duboku stjenovitu dolinu. Ovo je izmjenjeno i izkrivljeno srboidno značenje nove 'klisure' tek naknadno nametnuto i prošireno u Hrvatskoj, pod Jugoslaviom od 20. stoljeća u navodnom značenju kanjona.

Medjutim, izvorno u hrvatskomu (prije Jugoslavije) je slična ranija klisura odavno već imala drugo značenje kao pejorativni augmentativ izveden od starohrvatskog "klis" u obćem smislu stiene ili stjenjaka (srodna rieč s engleskim: cliff).

Stoga izvorno-hrvatski prava klisura stvarno znači veliku strmo-okomitu plohu, koja može biti na gorskom grebenu, kao i uzduž morske obale (a ne samo u kanjonu). Takav stjenoviti kanjon se (prije Jugoslavie) u Hrvatskoj do 20.st. zapravo izvorno zvao "sutjeska" ili kajkavski slično "sutina", - ali ne još izkrivljeno-izmjenjena "klisura" sve do njenoga prisilnog jugo-posrbljivanja tek od 20. stoljeća.

Primorski rječni kanjoni

Uzduž iztočnojadranskog primorja, najveće klisuraste kanjone kod nas tvore rijeke Neretva, Cetina i Krka, ter manje kanjone još Rječina, Zrmanja (i južnije Morača).

  • Neretva ima pretežno užu kanjonsku dolinu duž gornjega i srednjeg tijeka tj. od izvorišta do Mostara. Približno od Mostara pa do mora se proširuje na prostranu aluvijsku dolinu.
  • Cetina je većinom obratna od Neretve: u gornjemu i srednjem tijeku većinom ima širu aluvialnu dolinu (sada dielom potopljenu akumulaciom) dok naprotiv u donjem tijeku od Trilja do ušća u Omišu uglavnom ima uže kanjonsko korito.
  • Krka je većinom slična kao Cetina, tj. u gornjem tijeku teče širokim Kninskim poljem, gdje prima gornje kanjonske pritoke Butišnicu i Radljevac. Ova Butišnica teče kroz najdublju kanjonsku dolinu u Hrvatskoj s bočnim klisurastim strminama visokim i do 700m. U srednjemu i donjem tijeku nizvodno od Knina do mora, Krka ima većinom kanjonsko korito (u nacionalnom parku). Kanjonski donji tijek ima i Krkin pritok Čikola, koja u gornjem tijeku do Drniša prolazi širim Petrovim poljem.
  • Zrmanja većinom ima užu kanjonsku dolinu, osobito oko izvorišta kao i u donjem tijeku od ušća pritoka Krupa pa sve do ušća u Novigradsko more. Manja proširena dolina je na srednjem tijeku oko Erdevika. Pritočna Krupa ima kraći ali najbublji klisurasti kanjon u slivu Zrmanje, čije su bočne strmine usječene u južni Velebit visoke po 300 - 500m.

Otočni kanjoni

Manji otočni kanjon postoji takodjer i na otoku Krku, gdje u jugoiztočnim brdima (Veyske Hlami) naša jedina otočna rječica Velarîka, od najgornjeg mosta do sela Bašćanska Draga protječe kanjonom dugim oko kilometar i dubine stotinjak metara (sa 2 slapa).

Kanjoni kopnenog zaleđa

U kopnenom zaledju na sjevernoj strani Dinarida, najveće klisuraste kanjone u savskom slivu kod nas tvore rieke Kupa, Mrižnica, Korana i Una (iztočnije još Vrbas i Drina), ter njihovi manji kanjonski pritoci kao npr. Kupčina, Dobra, Tovunica, Slunjčica, itd. ...

  • Kupa ima pretežno kanjonski gornji tijek uzduž slovenske granice, od izvorišta kod Čabra pa sve do Severina, a nizvodno od toga se većinom nastavlja u proširenu aluvijsku dolinu sve do savskog ušća kod Siska.
  • Kupin lievi pritok Kupčina ima kanjonski gornji tijek na Žumberku, a srednji i donji tijek od Krašića je na Pokupju proširen u aluvijsku dolinu.
  • Dobra ima većinom proširenu aluvijsku dolinu u gornjemu i donjem tijeku, a uži kanjon uglavnom stvara u srednjem tijeku kod Ogulina.
  • Mrižnica uglavnom ima uži kanjonski tijek na Kordunskom krasu osobito u gornjemu i srednjem dijelu, a samo u najdonjemu bliže Karlovcu tvori proširenu aluvijsku dolinu. Mrižnica u srednjem tijeku prima i pritok Tovunicu, takodjer s dubokom kanjonskom dolinom dužine dvadesetak kilometara.
  • Korana takodjer na Kordunskom krasu ima većinom kanjonski gornji i srednji tijek, dok je nizvodno proširena u aluvijsku dolinu na donjem tijeku bliže Karlovcu.
  • Una kao pogranična rieka duž zapadne Bosne ima duži klisurasti kanjon osobito u gornjem tijeku od izvorišta do Ripača blizu Bihaća. Nizvodno od Bihaća do Krupe opet stvara kraću kanjonsku dolinu, ali ova više nije pogranična nego već leži unutar zapadne Bosne.

Panonski kanjoni

Par manjih sjevernijih kanjona još se nalaze i u gorju sjeveroiztočne Hrvatske, od kojih su značajniji:

  • kanjon loborske Reke na jugu zagorske Ivanščice kod Lobora,
  • kanjon Pakre u Ravnoj gori na zapadu Slavonije iznad Sirača.

Poveznice

Reference

A condensed compilation by GNU license, almost combined from other correlated articles in actual wiki.