Kanjonska rieka Cetina
Kanjonska rieka Cetina (klasično latin. Tillurus, grčki: Hippos, novo-tal. Zentena): - Cetina je najduža rieka uz iztočni Jadran koja u cjelini od izvora do ušća duž 105 km teče Dalmacijom po Splitsko-dalmatinskoj županiji (duža je i veća Neretva - ali je samo ušćem u Dalmaciji).
Sadržaj
Glavne značajke
Cetina izvire na nadmorskoj visini od 385m pod jugozapadnim obroncima srednje Dinare blizu sela Cetina i 7km sjeverno od gradića Vrlike. Izvor Cetine je jezero duboko preko stotinu metara. Blizu Vrlike se sada nalazi hidroakumulacia 'Peručko jezero', umjetno stvoreno branom na Cetini 25 km nizvodno. Nakon te akumulacije i brane, Cetina opet prirodno teče Sinjskim poljem oko grada Sinja. Potom Cetina pod Gardunom kod gradića Trilja napušta Sinjsko polje i ulazi u dublji klisurasti kanjon, gdje otječe prama jugu.
Ranije je prirodna Cetina tim kanjonom brzo tekla i tu pokretala brojne starinske mlinice (vodenice), ali su ju nove umjetne brane nizvodno usporile. Zatim Cetina kod Biskog opet teče prama jugoiztoku (odatle ju prati i autocesta A1). Cetina kod Šestanovca zakreće prama jugu (mostom ispod A1), pa ubrzo kod Zadvarja zavija oko Mosora i dalje donjim primorskim koritom otječe prama zapadu i u Omišu se ulieva u Jadransko more. Glavni su pritoci Karakašica, Ruda i Grab.
Cetinsko slivno područje obuhvaća 3.806 četvornih kilometara uglavnom u srednjoj Dalmaciji, s manjim pritočnim ponornicama (Ruda, Grab i ine) iz susjedne jugozapadne Bosne. Veća su gradska naselja duž Cetine kod izvora Vrlika, pa Sinj i Trilj, a na ušću je luka Omiš. Uzduž Cetine radi ukupno 5 hidroelektrana koje su zajedno najjače u Hrvatskoj. Tijekom ljetne turističke sezone, u donjem tieku Cetine (od Slimena do Radmanovih mlinica) se dvaput dnevno u trajanju po 3 do 4 sata odvija turistički rafting kanuima.
Pritoci Cetine
Rieka Cetina samo u srednjem tieku najviše oko Sinja prima tri značajnija pritoka tj. rječice Karakašica, Ruda i Grab:
- Ruda i Grab su kraške ponornice koje izpod Kamešnice teku podzemno iz Livanjskog polja, pa se nakon jačih kraških vrela podno Kamešnice ubrzo spajaju, teku na jugozapad kroz Sinjsko polje i zajedno utječu u Cetinu nizvodno kod Sinja.
- Karakašica je manja rječica duga oko 4km, koja izvire na sjeverozapadu pod Svilajom, pa preko Sinjskog polja blizu grada Sinja utječe u srednju Cetinu.
Opis tieka Cetine
Cetina izvire na visini od 385m uz Vrličko polje, pod najvišim vrhuncima središnjag grebena Dinare, tj. jugozapadno od najvišeg Troglava. Tu Cetina nastaje iz 11 kraških „vrila", a glavni joj je izvor Glavaš (ili Milasevo) koji izgleda poput tamnomodrog jezera dubine preko 100m. U blizini tog izvora se uzdižu ruševine starohrvatske kraljevske crkve Sv. Spasa iz IX. stoljeća. Obrnuto od većine iztočnojadranskih rieka, gornji je kopneni tiek Cetine većinom sporiji ravničarski, a donji primorski sa slapovima je usječen kroz klisuraste kanjone izmedju obalnih Dinarida.
Sada se nizvodno od izvorišta, već u gornjem tijeku po Vrličkom polju Cetina ulijeva u umjetno jezero Peruča. Iz tog jezera se rieka izljeva preko brane Peruča, gdje služi za proizvodnju elektroenergije. Po iztijeku iz Peručkog jezera, Cetina ulazi u naplavno Sinjsko polje i rieka se nizvodno širi u više uzporednih rukavaca, uz čije obale rastu slatkovodne vrbe, topole, jablani itd. Tu od iztoka Cetina prima svoj najveći pritok Ruda, koja izvire jačim kraškim vrelima na iztoku pod Kamešnicom.
Kanjoni Cetine
Nakon nizinskih protoka kroz Vrličko i Sinjsko polje spram jugoiztoka, srednja Cetina od gradine Gardun kod Trilja do brane 'Prančević' i sela Biska teče kroz 7 km klisurastom sutjeskom između Kamešnice i Mosora. Tu se nad riekom na klisuri uzdižu i srednjovjeke zidine tvrdjave Nutjak iz XV. stoljeća. Potom kanjonska Cetina kod Zadvarja nailazi na visoki zapadni greben Biokova, pa tu u dubljem kanjonu naglo zaokreće nalievo i preko velikih vodopada Gubavica visokih 49m, dalje otječe na zapad donjim primorskim kanjonom do ušća kod Omiša.
Od slapova Gubavice do Radmanovih mlinica, donja Cetina opet teče brzacima kroz primorski kanjon izmedju grebena Mosora i Dovnja (Omiška Dinara). Tu je od sredine donjeg tieka tj. od Radmanovih mlinica do Omiša u dužini oko 8km donja Cetina već plovna za manje morske brodice i odatle se u donjem kanjonu bar povremeno osjeća morski utjecaj jadranske plime.
Zato je u tomu primorskom kanjonu najdonje riečno korito Cetine bar povremeno boćato (poluslano), pa uz njene donje obale tu raste lagunsko grmlje riečnih ušća, npr. konopljika (Vitex agnus-castus), jadranski tamariš (Tamarix dalmatica) i slične obalno-sredozemne vrste. Konačno taj kanjonski tiek najdonje Cetine, na 105 km nizvodno od izvorišta završava kod omiške luke, slikovitim klisurastim tjesnacom tipa rias izmedju omiškog Dovnja i Mosora: ovdje se Cetina izravno ulieva u Brački kanal, pa je to najuže i najstrmije ušće medju svim jadranskim riekama.
Hidrocentrale na Cetini
Hidroenergetski sustav rijeke Cetine izgradjen je većinom u XX. stoljeću i obuhvaća 5 hidroelektrana nanizanih izmedju Vrlike i Omiša. Hidroenergetski sustav na Cetini obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac. Hidroelektrana Zakučac je dosad najveća hidroelektrana u Hrvatskoj, koja u elektroenergetski sustav izporučuje oko trećinu ukupne hidroenergije u Hrvatskoj. Hidroelektrana Kraljevac je prva ranija hidroelektrana na Cetini, puštena u pogon 19. ožujka 1912.
HE 'Peruća'
Perućko jezero je prva velika umjetna hidroakumulacia na kraškom terenu i prva daljinska akumulacija elektroenergetskog sustava rieke Cetine. Korisni obujam jezera značajno utječe na izravnavanje protoka Cetine na nizvodnim energetskim stupnjevima od Sinjskog polja do Jadranskog mora. Koncentracija pada ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u pribranskoj hidroelektrani Peruća.
HE 'Orlovac'
HE Orlovac je visokotlačno derivacijsko postrojenje, čiji se objekti granično nalaze u dvije države: umjetno jezero s pripadnim objektima i jedan dio dovodnog tunela su u BiH, a donji dio dovodnog tunela, vodna komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvodni kanal su u Republici Hrvatskoj. Izim umjetnog jezera Buško blato, postoji još povezano umjetno jezero Mandak. Ako je dotok s Livanjskog polja veći od potreba hidroelektrane, reverzibilnim kanalom Lipa - Buško blato se višak prebacuje u umjetno jezero Buško blato pomoću reverzibilnog postrojenja Crpne stanice Buško blato (CS Buško blato).
HE 'Djale'
Manja hidroelektrana Djale je smještena u klancu rieke Cetine nizvodno od Trilja, a koristi energetski potencial na padu 21 metara između Sinjskog polja i umjetnog jezera Prančevići. Za proizvodnju koristi već regulirane vode rieke Cetine.
HE 'Kraljevac'
HE Kraljevac se nalazi 21 kilometar uzvodno od ušća Cetine u more i nakon što je 1932. izgrađena druga faza, s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW u to doba je ova hidroelektrana bila najveća na jugoiztoku Europe. Nakon puštanja u pogon druge faze HE Zakučac 1980., HE Kraljevac je izgubila svoj raniji značaj.
HE 'Zakučac'
Hidroelektrana Zakučac je smještena pri ušću rijeke Cetine u more iznad Omiša. Prema svojoj snazi i proizvodnji, HE Zakučac je najveće energetsko postrojenje u slivu rijeke Cetine, na koje u energetskom slopu Cetine odpada približno 69% ukupne godišnje proizvodnje elektroenergije.
Abstract
Cetina (classical Tillurus in antiquity) is a Dalmatian river in southern Croatia. It has a length of 101 km (63 mi) and its basin covers an area of 1,463 km2 (565 sq mi). Cetina descends from an altitude of 385m at its source from Mt Dinara, to the sea level when it flows into the Adriatic Sea. It is the most water-rich river in Dalmatia, and the longest one whose course is almost enclosed in Dalmatia.
Poveznice
Reference
Almost original condensed compilation, except terminal hydroelectric plants loaded by GNU license from Croatian Wikipedia.
