Hrvatsko-dinarske seslerije

Hrvatsko-dinarske seslerije (rod Sesleria - šašika i rudine Seslerietalia na gorju jugoistočne Europe): Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik može slobodno kopirati bez izmjena uz citat auktora i izvora.

Auktori: Dr.sc. A.Ž. Lovrić i dr. M. Rac, Institut "R. Bošković" (ADRZ 1995), Zagreb HR-10000, Croatia
Izvornik: prienos iz Wikinfo, WikiFlora Adriatica, Herbarium Adriaticum - Liliopsida (monocotyledones, Poaceae)

ABSTRACT

Croatian-Dinaric Sesleria (Balkanic balds Seslerietalia in mounts of southeastern Europe): This is a codensed review on the taxonomy and ecology of the altitudinal grasses of Sesleria in Dinaric Alps and the Greek and Turkish mounts. Its main regional taxa in northern Croatian hills are S. sadlerana and S. kalnikensis, on the highest Dinaric peaks S. juncifolia (type), and in subalpine belt of Dinaric Alps the introgressive hybrid swarm S.X tenuifolia (S. kalnikensis X juncifolia X interrupta), in Adriatic coastal mounts and island peaks S. interrupta, in southern Dinaric Alps S. robusta, and some others on Albanian, Greek and Turkish mountains. They grow almost on limestone and dolomite peaks, in Dinaric mountain balds of Seslerietalia tenuifoliae.

Proslov

Sjeverni rod Sesleria na visinskom krasu jugozapadnog Balkana: Za razliku od pretežno kseromorfnog roda Festuca, psihrofilna eurosibirska Sesleria je uglavnom prilagođena na hladnije podneblje sjevernoga kontinentalnog gorja, a slabije podnosi sušu osim polukserofita S. robusta, S. interrupta i S. argentea ampl., dok obalnu posolicu uglavnom ne podnose. Zato izostaje na zasoljenim obalnim vjetrometinama i uglavnom raste u arktoalpskim visinskim rudinama (Elyno-Seslerietea s.l.), a niže do submediterana tek u šumskim privjetrinama npr. S. autumnalis, S. anatolica i sl.

Još južnije na sušnom gorju Španjolske, Turske, Kurdistana, Irana i sl., Sesleria je rjeđi i neodporan arktoglacialni relikt, tamo većinom ograničen na vlažnije silikatne zavjetrine, a na karbonatnim vjetrometinama ju većinom zamjenjuje odpornija kseromorfna Festuca. Na Dinarskom krasu su značajne tri glavne skupine tog roda koje tu većinom rastu na visinskim rudinama Seslerietalia tenuifoliae: na južnim primorskim Dinaridima S. robusta, na kontinentalnim nutarnjim i zapadnim Dinaridima S. tenuifolia ampl., a najsjevernije na rubnim peripanonskim Dinaridima kod nas rjeđa S. varia ampl. (S. angustifolia i S. sadlerana).

Vjetrovni gradient odpornosti roda Sesleria na Dinarskom krasu: najmanje je odporna u zavjetrinama S. autumnalis < S. rigida < S. sadlerana < S. angustifolia < S. kalnikensis < S.X tenuifolia s.s. < S. interrupta < S. robusta < S. juncifolia s.s. kao najodpornija na visinskim olujnim burištima. Glavna podloga za ovaj pregled bile su monografske razrade roda Sesleria koje je dao Strgar (1966, 1982).

Sesleria sadlerana

Sesleria sadlerana Janka (S. budensis Asch.& Gräb.): To je poluendem istočnih Alpa i panonskog gorja, a na južnoj je granici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: Žumberak, Ivanščica, Strahinščica, itd. Raste na poluizloženim privjetrinama po karbonatnim gorskim strminama i kamenim grebenima, a kod nas većinom u kamenitim šikarama Orno-Ostryon i Ostryo-Fagion.

Sesleria angustifolia

Sesleria angustifolia (Hack.& Beck.) Hack. (S. albicans ampl. subsp. angustifolia Deyl): Ova je naš kraški endem središnjih Dinarida: srednji Velebit (Šatorina), Cincar, Trebević, Romanija, Maglić i dr. Raste u gorskom i subalpskom pojasu na umjerenim privjetrinama, većinom na dolomitnim strminamam u visinskim grmljacima iz sveze Lonicero-Rhamnion fallacis i niže u šikarama Orno-Ostryon.

Sesleria kalnikensis

Sesleria kalnikensis Jav. (S. tenuifolia ampl. subsp. kalnikensis Deyl.): To je najsjeverniji član dinarske kraške skupine S. tenuifolia ampl. i poluendem sjeverozapadnih Dinarida, od Soče preko srednje Slovenije, Žumberka i Hrvatskog Zagorja najistočnije do Kalnika, a najjužnije kanjon Kupe, Škurina, V. Kapela, Gola Plješivica i dr.

Raste od privjetrina do vjetrometina između 300 - 1.500m visine, u Žumberku i Hrvatskom Zagorju se nalazi na karbonatnim strminama u travnjaku Seslerietum kalnikensis, a u Sloveniji i Gorskom Kotaru na vlažnijim karbonatnim rudinama iz sveze Caricion ferrugineae.

Sesleria interrupta (S. botterii)

Sesleria interrupta Vis. (S. botterii M.Gan., S. "tenuifolia" auct.adriat. non al.): Ova je najjužniji i kseromorfni član iz dinarske skupine S. tenuifolia ampl., kao endem jugozapadnih primorskih Dinarida i vrhova jadranskih otoka: Istra, Vinodol, velebitsko primorje, ličko sredogorje, dalmatinska Zagora, Hercegovina, Konavosko gorje, Boka Kotorska i otoci Krk, Prvić, Pag, Brač, Hvar, Pelješac, itd.

Raste na kamenim grebenima i vapnenačkim stijenama u širokom visinskom razponu između 30 - 1.200m, od privjetrina do jakih vjetrometina na obalnim Dinaridima i na Obzòvoj gori (jugoistok Krka) u suhim stepskim rudinama Carici-Seslerietum interruptae, a na jadranskim otocima po nutarnjim i zasjenjenim brdskim stijenama uz hazmofite Seslerio-Scorzoneretum austriacae.

Tipska Sesleria juncifolia s.s.

Sesleria juncifolia Host.: Strgar s.s. (non Horv.& al., S. "tenuifolia" auct.dinar. vix Schr., S. "filifolia" auct.illyr. non Host.): Ovo je najodporniji član iz skupine S. tenuifolia ampl. i najgornji visinski endem na najvišim grebenima i vrhuncima srednjih Dinarida od 1.400 - 2.600m visine: najzapadnije vinodolska Viševica (loc. clas.), pa Velebit, Ozeblin, Dinara, Troglav, Cincar, srednja Bosna, Sandjak i Kosovo.

Raste samo na jačim vjetrometinama i olujnim burištima, većinom na dolomitu uz granicu klekovine i na visokoplaninskim rudinama, u Hrvatskoj većinom u svezi Edraianthion croatici, a istočnije Oxytropidion dinaricae, pa najniže uz klekovinu u rudinama Carici-Helianthemetum alpestris. Po podrobnim analizama Strgara (1966, 1982), ovaj visokodinarski tip uglavnom izostaje u Sloveniji i Gorskom Kotaru (izm najzapadnije Viševice).

Sesleria X tenuifolia

Hibridna Sesleria X tenuifolia Schrad.: Strgar s.s. (S. "juncifolia" Horv.& al. non Host., S. interrupta X juncifolia X kalnikensis Strgar): Osim dosad navedena tri rjeđa endema iz širje skupine S. tenuifolia ampl., u subalpskom pojasu zapadnih Dinarida (Slovenija i Hrvatska) i istočnije ispod granice klekovine su najčešći prijelazni križanci nastali introgresijom između tipova S. interrupta, S. juncifolia i S. kalnikensis.

Ovi se po analizama Strgara (1966, 1982) mogu najizpravnije shvatiti kao hibridna svojta S. X tenuifolia s.s. Taj hibrid je dinarski poluendem: najzapadnije Furlanija, pa južna Slovenija, Gorski Kotar, Lika, Bosna, Crna Gora i najjužnije Albanija. Ova se i ekološki razlikuje od tipa S. juncifolia jer raste niže od nje tj. između 900 - 1.600 m, na umjerenim vjetrometinama i većinom na vapnencu u subalpskim travnjacima Seslerion tenuifoliae, a najviše u zajednicama Edraiantho-Caricetum firmae, Edraiantho-Seslerietum tenuifoliae i sl.

Sesleria robusta (S. hercegovina)

Sesleria robusta Sch.N.Ky. (S. hercegovina Beck, S. "argentea" auct.balk. non Savi): Ovo je odporniji kseromontani endem na krasu južnih Dinarida, koji dijelom nastava isto primorsko gorje južnije od S. interrupta: dalmatinska Zagora, Hercegovina i Boka Kotorska: npr. Poštak, Svilaja, Biokovo i Matokit, Dinara, Troglav, Kamešnica, Tušnica, Čabulja, Čvrsnica, Prenj, Velež, Konavoska Sniježnica, Orjen, Pelješac i Elafiti. Ova raste u širokomu visinskom razponu od 50 - 2.000m, na jačim vjetrometinama povrh vapnenca i dolomita.

Najčešće dominira u visinskim stepskim rudinama Seslerion robustae i uz granicu šume u kserofilnim vrištinama Seslerio-Juniperetum sabinae, a najniže raste na stijenama dubrovačkog primorja uz hazmofite Seslerio-Putorietum calabricae. Tipska podvrsta subsp. robusta je naš endem Dalmacije i Hercegovine, a istočnije u Crnoj Gori i Albaniji ovu zamjenjuje drugi srodni endem S. robusta ampl. subsp. skanderbegii (Ujh.) Deyl. (S. montenegrina Beck, S. "coerulans" auct.illyr. non Friv.).

Sesleria u Grčkoj i Turskoj

Zbog cjelovitog pregleda balkanskih i susjednih seslerija, tu su još poredbeno dodane i glavne slične zamjenske vrste na planinama Grčke i Turske:

Južnija Sesleria u Grčkoj

Na južnijim kraškim vjetrometinama karbonatnog gorja u srednjoj Grčke i južnije na Peloponezu je razmjerno najodpornija Sesleria coerulans Friv. u ježinastim trnjacima Astragalo-Seslerion, dok na dolomitima i mramorima sjevernogrčkih planina uglavnom po vlažnijim umjerenim privjetrinama rastu ine poluodporne S. latifolia (Adam.) Deg., S. orbelica (Velen.) Hay. i dr.

Istočna Sesleria u Turskoj

Istočnije u Turskoj, na karbonatnim vrhovima srednjih i zapadnih Pontida rudine tvori odporna Sesleria coerulans ampl. Južnije na gorskom krasu uzduž Taurusa je proširena poluodporna S. anatolica Deyl (S. "autumnalis" auct.turc. non Schul.), koja većinom raste u visinskim cedrovim šumama Querco-Cedretalia.

Na sušnima silikatnim grebenima i vulkanima anatolskog kontinentalnog sredogorja raste odporna kseroacidna Sesleria phleoides Röm.& Schul. Na visinskim silikatima iztočne Turske do Kurdistana raste endem S. araratica Kittan., s kojom taj sjeverni psihrofilni rod na svojoj jugoistočnoj granici dostiže najveće nadmorske visine sve do 3.000m.

EKOLOGIJA TRAVNJAKA Seslerietalia

Psihrofilne sjevernoplaninske rudine iz eurosibirskog razreda Elyno-Seslerietea Br.Bl. 1948 (= Festuco-Seslerietea Barb.& Quez. 1973) i dinarskoga kraškog reda Seslerietalia tenuifoliae Horv. (1930) 1956 (non Seslerietalia "juncifoliae" Horv.& al. 1974 illeg.): Ovaj dinarski red obuhvaća visinske travne rudine sjevernobalkanskog gorja s više sveza, od kojih 3 rastu na Dinaridina u Hrvatskoj. Tu pripada i polukserofilna dinarska sveza Festucion bosniacae Horv. (1934) 1939 (Festucion "pungentis" auct.balk. illeg.- ta azijska vrsta ni ne raste na Balkanu !).

**Dinarski Seslerion tenuifoliae s.s.**

Psihrofilne sjevernodinarske rudine Seslerion tenuifoliae s.s. Horv. (1930) 1934 (non Seslerion "juncifoliae" Horv.& al. illeg.): Ova sveza na sjevernim nutarnjim Dinaridima uglavnom pokriva niže subalpske grebene i vlažnije padine s više snijega, ali loše podnosi ljetnu sušu pa je rjeđa na južnijim primorskim Dinaridima.

Prama gore u alpskom pojasu na najvišim srednjim Dinaridima iznad 1.800m ovu zamjenjuje odpornija planinska sveza Edraianthion croatici (Ht.) Lak.& al., dok prama jugu na primorskim Dinaridima rastu kseromorfne stepske rudine Seslerion robustae (usp. niže). Glavne su pripadne zajednice iz prave sveze Seslerion tenuifoliae:

Edraiantho - Caricetum firmae

Edraiantho-Caricetum firmae (Horv. 1930) Wrab. 1972 ("Firmetum croaticum" Horv. ill.): Ova je najsjevernija prijelazna zajednica iz te sveze, koja traži najviše vlage i zimskog snijega, pa je dijelom slična visinskim srednjoeuropskim rudinama iz Alpa i Slovenije. Raste na umjerenim privjetrinama od 1.200 - 1.600m, samo na sjeverozapadnim Dinaridima: slovenski Snežnik, Risnjak, Velika Kapela i sjeverna Plješivica. Ine južnije visinske rudine se kod nas već jasnije razlikuju od onih alpsko-srednjoeuropskih.

Carici-Helianthemetum alpestris

Carici-Helianthemetum alpestris Horv. (1930) 1974 ("Laeveto"-Helianthemetum alp. Horv. prov.), također je vezana za ljetnu vlagu i zimski snijeg na sjevernim privjetrinama od 1.400 - 1.800m, a na još višim i jačim olujnim burištima ovu zamjenjuje Edraiantho-Festucetum pancicianae (Ht) Lak. i još ine odpornije visinske zajednice. Raste samo na vlažnijim sjevernim vrhovima od Velebita do Bosne, ali južnije na burnim planinama Dalmacije i Hercegovine ova izostaje.

Carici-Helianthemetum balcanici

Carici-Helianthemetum balcanici Horv. (1930) 1974 ("Laeveto"-Helianthemetum balc. Horv. prov.): Ova zajednica subalpskih rudina iz primorskih Dinarida je nešto kseromorfnija i odpornija je na južne primorske vjetrove. Raste na jugozapadnim primorskim Dinaridima od Ćićarije do Velebita, između 1.100 - 1.500 m. Na južnijim planinama od Dalmacije ovu zamjenjuje još odpornija južnoplaninska zajednica Carici-Edraianthetum caricini (Ht) Lak.

Seslerio-Gentianetum dinaricae

Seslerio-Gentianetum dinaricae Lak.& al. (1979) 1982: Ova je najgornja zajednica iz te sveze na višemu bosanskom gorju od Vlašića do Sutjeske, koja raste između 1.600 - 1.900 m. Pokazatelji su: dominantna Sesleria juncifolia s.s., Gentiana dinarica (endem), Edraianthus coeruleus, Carex kitaibeliana, Silene sendtneri, Helianthemum canum, itd.

Edraiantho-Seslerietum tenuifoliae

Edraiantho-Seslerietum tenuifoliae Horv. (1942) 1974: Ovo su južne polukserofilne rudine u Dalmaciji, uglavnom na burnim vrhovima Biokova od 1.400 - 1.700m.

Južni Seslerion robustae

Visinske stepske rudine iz južnodinarske sveze Seslerion robustae (Horv. 1960) Lak. 1971 s.s. (Seslerion nitidae Horv. p.p.): Ova južnoplaninska sveza zamjenjuje vlažniju sjevernodinarsku svezu Seslerion tenuifoliae na ljeti sušnijim vršnim vjetrometinama južnih primorskih Dinarida u Dalmaciji, Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji, gdje se ova dalje nastavlja na južne visokosredozemne stepe Astragalo-Seslerion u Grčkoj.

Seslerion robustae raste na visinskom kamenitom krasu od 1.400 - 2.200m, većinom na olujnim istočnim i toplo-sušnim južnim padinama visokih primorskih vrhova uz jugoistočni Jadran, na skeletnim karbonatnim tlima gdje s visinom zamjenjuje submediteranske olujne stepe Festucion illyricae (Ht.) Ritter iz nižih burnih brda uz Jadran.

Na južnodinarskim vjetrometinama su poznate 3 pripadne odporne zajednice, od kojih 2 (Edraiantho-Festucetum i Carici-Edraianthetum) rastu kao prirodne goleti najviših olujnih vrhova, a ostale su dijelom naknadno proširene nadolje antropogenom degradacijom, umjesto vršnih kserofilnih vriština Junipero-Daphnion.

Zajednički pokazatelji te južnoplaninske sveze su: Sesleria robusta (endem), S. interrupta (en.), Leucanthemum illyricum (en.), Hieracium wiesbauerianum (en.), Scabiosa leucophylla ampl., Armeria majellensis, Anthyllis aurea subsp. aurantiaca, Centaurea cana (NW-granica), Teucrium montanum subsp. parnassicum, pa južno-visinski lišajevi Caloplaca placida i Lecanora subcircinnata, a u fauni gnjezdarica Eremophila alpestris i endemski gušter Lacerta mosorensis.

Vjetrovni gradient odpornosti visinskih travnjaka na jugozapadnim Dinaridima: samo u vlažnim višim zavjetrinama Deschampsietum "subalpinum" (Horv.) < Calamagrostio-Centaureetum pseudophrygiae < Scorzonero-Hypochoeridetum maculatae < Sieglingio-Festucetum amethystinae <Pediculari-Caricetum humilis < Hypochoerido-Festucetum spadicae < Trifolio-Armerietum canescentis < Festucetum bosniacae s.s. < Edraiantho-Caricetum firmae < Carici-Seslerietum interruptae < Edraiantho-Seslerietum tenuifoliae < Carici-Helianthemetum balcanici < Carici- Seslerietum robustae < Carici-Helianthemetum alpestris <Festuco-Scabiosetum silenifoliae < Diantho-Festucetum pancicianae < Carici-Edraianthetum caricini < Dryado-Caricetum kitaibelianae < Edraiantho-Festucetum pancicianae samo na najjačim orkanskim burištima najizloženijih primorskih vrhunaca.

Carici-Seslerietum robustae

Carici-Seslerietum robustae (Horv. 1941) Tomić 1970 (asoc. Sesleria "nitida"- Carex "laevis" Horv. prov.): Ova je najčešća zajednica i prototip sveze na kraškim grebenima južnih primorskih Dinarida, npr. južne padine Svilaje, Dinare, Troglava, Kamešnice, Biokova, Tušnice, Čvrsnice, Čabulje, Veleža, Orjena, Lovćena, itd. Raste na visokim vjetrometinama od 1.400 - 1.900m.

Dio njenih nižih ploha je naknadno proširen antropogenom degradacijom vriština Junipero-Daphnion, pa se tada ova visinski nastavlja iznad kseromomtanih pašnjaka Genisto-Globularietum meridionalis Tomić. Pokazatelji su: dominantna Sesleria robusta (opt.), pa Sesleria coerulans, Carex kitaibeliana, Festuca bosniaca (en.), Leucanthemum chloroticum (en.), Scilla albanica (en.), Draba elongata i Iberis sempervirens (usp. Tomić 1970: tab.V).

Edraiantho - Festucetum

Edraiantho-Festucetum pancicianae (Kušan 1969) Lak.& al. 1984 (asoc. Minuartia graminifolia-Festuca panciciana Kušan): To je izrazito najodporniji visinski tip južnodinarskih olujnih rudina, razvijen jedino na vršnim orkanskim burištima.

Ova zajednica raste kao vršna kamenita stepa na olujnom tjemenu viših vrhova južnih Dinarida od 1.500 - 2.200m: Svilaja, Biokovo, Orjen, Kamešnica, Čvrsnica, Čabulja, Velež i dr. Pokazatelji su: dominantna Festuca panciciana, Edraianthus graminifolius, Minuartia graminifolia, Silene multicaulis, Hieracium plumulosiforme (en.) i diferencialni Helianthemum alpestre.

Carici-Edraianthetum caricini

Carici-Edraianthetum caricini Lak.& al. (1984) 1990, je gornjemu sličan odporni travnjak na olujnom tjemenu nižih primorskih vrhova ili također na visokim vrhuncima izpod predhodne zajednice Edraiantho-Festucetum. Raste samo na jakim burištima kamenitih kraških grebena primorskih planina od 1.400 - 1.800m: jugoistočni Velebit, Poštak, Svilaja, Biokovo, Velež, Orjen i Lovćen.

Pokazatelji su: Carex mucronata (dif.), Edraianthus siculus, Sesleria interrupta, Minuartia capillacea, Scabiosa leucophylla, Gentianella crispata (endem), a u fauni gnjezdarice Eremophila alpestris balcanica (en.) i Prunella collaris subalpina.

Južniji Astragalo-Seslerion

Južnobalkanske visinske stepe iz sveze Astragalo-Seslerion Quez. (1964) 1967, i iz drugoga južnijeg reda Daphno-Festucetalia Quez.& al., zamjenjuju gornje dinarske sveze na vrhovima Grčke, jugozapadne Macedonije i južne Albanije. Ove su visinske stepe većinom uvjetovane klimazonalnom ljetnom sušom južnijega sredozemnog gorja, a manje zbog vjetrova. Zato od desetak pripadnih zajednica većina ostalih rastu na subalpskim umjerenim privjetrinama kraških grebena (Quezel 1964, 1967), a samo iduće četiri su odpornije i eko-fizonomski sličnije našima dalmatinskim, na jačim vjetrometinama olujnih grčkih vrhunaca:

Seslerio-Thymetum boissieri (Greb.: Horv. 1962) Quez. 1967 su olujni tjemeni travnjaci na dolomitnim vrhuncima visokog Olimpa od 2.400 - 2.700m.

Minuartio-Erisymetum pusilli Quez. 1964 je eolski travnjak na olujnim vrhuncima planina Parnas, Oeta i Ghiona u srednjoj Grčkoj, razvijeni od 2.300 - 2.600m.

Festucopsio-Centaureetum parilicae (Kitan. 1963) Quez. 1989 su olujne travne goleti na vršnomu mramornom grebenu planine Phalakron u sjevernoj Grčkoj.

Slična je i još odpornija olujna vršna stepa Festucopsio-Festucetum pangaei (Markg. 1943) 1987, razvijena na olujnomu mramornom tjemenu planine Pangaeon u sjevernoj Grčkoj, gdje raste od 1.700 - 1.900m po jakim vjetrometinama pod udarom sjevernog vardarca, gore iznad brdskih ježinastih tragantida (Astragalo-Festucetum macedonicae).

Glavna literatura

Alegro, A. 2004: Diversity and distribution of Sesleria juncifolia group (Poaceae) in the Dinaric Area. Proc. 11th Optima Meeting, p. 109, ed. O. Vasić, Prirodnjački muzej Beograd.

Degen, A. 1936: Gramineae. Flora Velebitica, vol. I. Magyar Tudomanyos Akademia, Budapest.

Hayek, A.von 1933: Gramineae. Prodromus florae Peninsulae Balcanicae, vol. III, Feddes Repertorium XXX/3, Berlin-Dahlem.

Lakušić, R. 1980: Ekologija biljaka, I. Idioekologija. Svjetlost, 248 str. Sarajevo 1980.

Sekulić, B.& al. 1988: Grasslands of Festuca panciciana in Dalmatian mountains. Zbornik 70-god. J. Pančića, str. 71-77, Prirodno-matematski fakultet Kragujevac.

Strgar, V. 1980: Sesleria na subpanonskem vegetacijskem območju severovshodne Slovenije in severozahodne Hrvaške. Biol. Vestnik 28/1: 99-116, Ljubljana.

Tutin, T.G.& al. 1980: Gramineae. Flora Europaea, vol. V: 118-267, Cambridge Univ. Press.

Poveznice

Reference

Adapted and condensed from Wikinfo, by Dr.Sci. A.Z. Lovric & Dr. M. Rac for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 1995): if quoted authors and source, may be copied and distributed without changes.