Janjevci u Hrvatskoj

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Janjevci su regionalna hrvatska manjina na Kosovu i u najnovije doba kao iseljeni izbjeglice u Hrvatskoj. Ime su dobili po gradiću Janjevo u blizini Prištine, gdje je donedavna većina njih na Kosovu živjela.

Godine 1948. bilo je 5.290 Hrvata-Janjevaca (0.7% stanovništva Kosova), po službenom popisu tadašnje Jugoslavije. 1971. bio je 8.264, a 1981. 8.718 Hrvata na Kosovu (0.6% stanovništva), a 1991. 8.062 (0.4% ukupnog stanovništva), dok ih je 1998. bilo još samo 1.800. Danas ih u Janjevu ima otprilike tek 350.

ABSTRACT

Croats of Kossova (Janjevo): The minority of catholic Slavs in Kossova province (former southwestern Serbia) are mostly considered as the descendants of early Croatian immigrants from Ragusan Republic (Dubrovnik), coming there probably in 14th century. They included there nearly 9000 people chiefly in township Janjevo, also in Letnica and some adjacent villages. During the recent Yugoslavian war and local collisions between Serbs and Albanians, this Croatian minority was also threatened ans persecuted; therefore during 1990ies a majority of them emigrated in Croatia, and there formed some new settlements: New Janjevo (former Serbian Kistanje) in northern Dalmatia at Zadar city, Dubrava quarter at Croatian capital Zagreb, and villages Voćin, Vranovina and others in Slavonia plain of eastern Croatia. They differ among other autochtonic Croats by their exotic Balcanic culture, and chiefly by their Torlakian dialect intermediate between Serbian and Bulgarian; thus it is hardly understandable to other Croats for its absent declension, lacking infinitive, and many Turkish and Albanian words in glossary.

Podrijetlo Janjevaca

Po njihovoj tradiciji, Janjevci bi potjecali od trgovaca i rudara iz Dubrovnika i susjedne Hercegovine, koji su se navodno tijekom 14. stoljeća naselili na Kosovu. To bi moglo biti samo pod uvjetom da su ti srednjovjeki doseljenici bili tek neka prvotna jezgra, oko koje su se potom okupljali razni katolički Slaveni na Kosovu. Naime, današnji Janjevci govore bitno drugačije od Dubrovčana, tj. uglavnom rabe inačicu istočnosrpskoga torlačkog dialekta (vidi niže) koji je većini inih Hrvata zamalo nerazumljiv. Važno je znati da se u doba njihove (navodne) odselidbe iz Dubrovačke republike, u srednjovjekom Dubrovniku i okolici još govorilo starinskom jekavskom čakavicom (kao danas otok Lastovo i pelješka Janjina), ali izmedju tih starih dubrovačkih govora i Janjevaca su sada upravo ogromne razlike i zamalo potpuna nerazumljivost, izim na najširoj općeslavenskoj razini. Prema tomu, navodni dubrovački iskon današnjih Janjevaca, barem s kulturno-jezičnog gledišta je vrlo upitan.

Prvo pismeno spominjanje Janjevaca je godine 1303. kod pape Benedikta XII., koji Janjevo spominje kao centar katoličke župe Svetog Nikole. Katoličku vjeru i iz toga kasniji hrvatski identitet su uspjeli zadržati kroz stoljeća. Od 1991. nadalje, ponajprije zbog povišenog pritiska Albanaca, a potom od 1998. zbog daljih sukoba na Kosovu je većina njih iselila, ponajviše u Hrvatsku. U Hrvatskoj su im većinom za novu naselidbu dodijeljena od Srba napuštena i prazna naselja u Dalmaciji i Slavoniji.

Preselidbe u Hrvatsku

Trenutno stanje na albaniziranom Kosovu je takovo da se preostali Janjevci tamo osjećaju ugroženo i nesigurno. Zato hrvatska vlast u suradnji s katoličkom crkvom razmišlja o mogućnosti njihove cjelovite preselidbe u Hrvatsku. Nakon Domovinskog rata, od devedesetih godina do danas, većina kosovskih Janjevaca su već preselili u Hrvatsku. Tu su danas njihova najveća i najbrojnija grupna naselja ova:

  • Novo Janjevo (bivše Kistanje): Nakon vojnoredarstvene operacije "Oluja" i propasti srpske "Krajine" god. 1995, većina bivših Srba iz Ravnih Kotara i Kistanja su prebjegli u sjevernu Bosnu (Republika Srpska) i dielom dalje u samu Srbiju. Istodobno su u njihova prazna naselja u Dalmatinskoj Zagori i najviše u Kistanje naseljeni brojni izbjegli Janjevci s Kosova ponajviše iz Janjeva. Zato je odnedavna gradić Kistanje realno u Hrvatskoj postao najveće naselje većinskih Janjevaca i već nosi drugi poluslužbeni naziv "Novo Janjevo". Tu su oni dosad oblikovali i nametnuli svoje navike i životni stil s Kosova, tako da današnje Kistanje već posve izgleda kao tipska balkanska čaršija gdje se već razvija razna preprodaja i sitni balkanski obrti nalik na slikovitu sarajevsku Baščaršiju. Znakovito je da te nove Janjevce iz Kistanja, zbog njihova egzotičnog torlačkog dialekta okolni štokavski starosjedioci Ravnih Kotara teško razumiju, a susjednim primorskim čakavcima oko Zadra i Biograda su ovi torlački Janjevci jezično posvema nerazumljivi.
  • Sjeverozapad Dubrave (Zagrebačko Janjevo): Dio bogatijih Janjevaca s većim životnim ambicijama potom se preselio i do samog Zagreba, a najveća njihova skupina u sjevernoj Hrvatskoj je grupno pokupovala kuće na sjeverozapadnom rubu zagrebačke Dubrave, najviše oko Konjščinske i Teslićke ulice. Zato je ovdje u Zagrebu drugo najveće grupno naselje Janjevaca u današnjoj Hrvatskoj nakon Kistanja, pa se to već neslužbeno naziva "zagrebačko Janjevo". Tu je s njihovim pregradnjama npr. bivša Konjščinska ulica već izgledom preoblikovana u tipsku balkansku čaršiju, oko koje se razvija i klupko nepodobnih djelatnosti (kao reketarenje i dilanje droga). Povrh toga, čak i doseljeni dinarski štakavci koji su dosad većina pučanstva u ostalom ulicama Dubrave, torlački govor tih novodoseljenih Janjevaca teško razumiju, a kajkavskim starosjediocima iz užeg Zagreba su ovi doseljeni Janjevci već posvema nerazumljivi. Zbog svega navedenog, pravi zagrepčani većinom izbjegavaju zalaziti u tu sumnjivu četvrt "zagrebačkog Janjeva", pogotovo ne noću kad se to smatra sumnjivim prigradskim kvartom poput američkih slumova.
  • Manja naselja u Slavoniji: Izim nekoliko manjih sela s doseljenim Janjevcima u Ravnim Kotarima oko Kistanja i drugdje, njihova nova naselja već postoje i u zapadnoj Slavoniji. Tako su npr. većina Janjevaca iz njihova drugog najvećeg naselja Letnica na Kosovu uglavnom odselili u dijelom napuštena sela Voćin i Varešnicu u zapadnoj Slavoniji, odakle su nakon propasti "Krajine" većinom izbjegli Srbi.

Torlački govor Janjevaca

Doseljeni Janjevci u Hrvatskoj, kao i njihovi starosjedioci na Kosovu, uglavnom govore posebnim egzotičnim dialektom koji je posve različit od hrvatskoga književnog standarda (i nadasve od kajkavice i čakavice), a po nizu značajki očito pripada torlačkom dialektu jugoistočne Srbije. Taj torlački dialekt čini prijelaz izmedju srpskoga spram bugarskom jeziku, pa pripada u tzv. balkanski Sprachbund europskih lingvista i teško se može uvrstiti u širu srpskohrvatsku jezičnu grupu (tzv. srednje-južnoslavenski dijasistem po novoj klasifikaciji vukovaca). Glavne egzotične značajke torlačkog govora Janjevaca spram književnoga hrvatskog (i pogotovo spram čakavice i kajkavice) jesu npr. ove:

  • Veliko obilje tipskih balkanizama i turcizama sličnih kao u bošnjačkom jeziku, kakvi su u hrvatskom standardu ipak puno rjedji, dok slične albanske riječi u hrvatskomu uglavnom ne postoje.
  • Prekomjerna jotiranja suglasnika l i n u nove palatale lj i nj: npr. ljuk, njoga itd.
  • Gotovo posvemašnji nestanak bilokakvih infinitiva koji u janjevskom govoru uglavnom ne postoji.
  • Posvemašnja redukcija imenske deklinacije i izostanak padeža, tako da u većini rečeničnih konstrukcija ovi doseljeni Janjevci rabe zamalo sve imenice u obliku nominativa, što uz obilje inih balkanizama uvjetuje jaku nerazumljivost janjevskog govora za ine Hrvate.

Zaključak o Janjevcima

Iako ti stari katolički Janjevci u osnovi bar dielom možda i potječu od iseljenih srednjovjekih Dubrovčana, oni su kroz protekla stoljeća u albanskom okružju već posve balkanizirani i sada su kulturno posve drugačiji od Hrvata. Izim jedine sličnosti po katoličkoj vjeri, Janjevci se danas već drastično razlikuju od svih Hrvata po svom torlačkom jeziku, istočno-balkanskoj kulturi i općemu mentalitetu. Zbog svega toga, njihove iseljeničke grupe danas u Hrvatskoj tvore zatvorene i izolirane plemenske zajednice, koje će se zbog njihove balkanske baštine i govora teško i dugo asimilirati medju ine Hrvate.

Literatura

  • A. Barentsen: South Slavic and Balkan Linguistics. Rodopi, 1982.
  • A. Belić: Dijalekti istočne i južne Srbije. Srpski dijalektološki zbornik 1, Beograd 1905.
  • J. Lisac: Hrvatska dijalektologija, knj. 1 (štokavski i torlački). Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb 2003.

Vanjske sveze

Reference

Combined and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and Wikislavia [1]

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Janjevci_u_Hrvatskoj&oldid=35936"