Jean-Michel Nicollier
| Jean-Michel Nicollier | |
|---|---|
| |
| Opći podatci | |
| Rođenje | 1. srpnja 1966. Vesoul, Gornja Saôna,  Francuska
|
| Smrt | 20./21. studenog 1991. Ovčara, Vukovar,  Republika Hrvatska
|
| Nadimak | „Francuz” |
| Narodnost | Francuz |
| Vojno službeništvo | |
| Ratovi | Domovinski rat |
| Bitke | Bitka za Vukovar |
| Vojska | Hrvatske obrambene snage |
| Jedinice | Vukovarska satnija HOS-a |
Jean-Michel Nicollier (Vesoul, 1. srpnja 1966. - Ovčara, noć s 20. na 21. studenog 1991.) je bio francuski ratni dragovoljac Domovinskog rata i bojovnik Hrvatskih obrambenih snaga.
Sadržaj
Životopis
Jean-Michel Nicollier je rođen 1. srpnja 1966. godine u gornjosaônskom Vesoulu u Francuskoj, kao drugo od troje djece u obitelji Nicollier ↓1.
Jean-Michel je u svom domu na televiziji gledao prizore s hrvatskih bojišnica, zbog čega se osjećao pozvanim braniti Hrvatsku, u koju je odlučio dragovoljno otići. Svojoj majki je povodom toga izjavio: „Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit' ću se. Ti znaš kako sam ja divlja trava što nikad ne nestaje.”
U srpnju 1991. godine, Jean-Michel je potpuno sam otputovao vlakom u Zagreb. Pristupio je Hrvatskim obrambenim snagama u Mejaškom Selu kod Duge Rese, na kupskom bojištu.
Bitka za Vukovar
Jean-Michel je zajedno sa zadnjim dragovoljcima stigao u Vukovar u rujnu 1991. godine. Borio se u vukovarskom Sajmištu, gdje je ranjen 9. studenog od rasprskavajuće granate, zbog čega je odveden u vukovarsku Opću bolnicu. 20. studenog 1991. godine, nekoliko sati prije smrti, Jean-Michel je u podrumu vukovarske bolnice dao izjavu francuskoj izvjestiteljici Agnès Vahramian, tijekom čega joj je također iznio svoje dojmove i iskustvo u Vukovaru:
| ” | Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili izlazak iz Vukovara i povratak u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam kako će biti teško, ali nisam mislio kako će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. [Zašto kao dragovoljac?] Jer mislim kako im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. [Što za vas zapravo simbolizira Vukovar?] Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu. | “ |
Isti dan je, unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom o neulasku u bolnicu, Jugoslavenska narodna armija upala u vukovarsku Opću bolnicu i odvela ranjenike, bolesnike, liječničko osoblje i građane u Ovčaru, među njima i Jeana-Michela.
Po kasnijem iskazu Dragutina Berghofera „Beloga”, jednog od preživjelih svjedoka, u hangar sa zarobljenicima je ušao čovjek poznat kao „Kemo”, prvo pitajući za „Francuza”, na što se Jean-Michel odazvao. Jean-Michel je zatim izveden iz hangara i teško pretučen, nakon čega ga je polumrtvoga smaknuo Spasoje Petković - „Štuka” metkom ispaljenim u glavu i uzeo mu preostalih 20 francuskih franaka iz džepa.
Nicollierovi posmrtni ostatci su među još nepronađenih šestdeset. Moguće je kako su na početku zakopani u plitkim grobovima, otkrivenih na iduće proljeće, i zatim zakopani na nekim nepoznatim mjestima, ili su pak, po nekim pretpostavkama, bačeni u Dunav.[1]
Odličja i priznanja
- Red Nikole Šubića Zrinskog (posmrtno, 17. studenog 2011.)
- „Počast Županije” (posmrtno, 17. studenog 2011.)[2]
- Spomen plaketa „Vukovar 1991” (posmrtno, 15. studenog 2006.)
Posvete
Književna djela
- Nevenka Nekić: Jean ili miris smrti, Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik, Tovarnik/Zagreb 2012., ISBN 978-953-55882-0-8[3]
Umjetnička djela
- Dokumentarni film Sve je bio dobar san Branka Ištvančića[4]
Spomenici i spomen ploče
- Vukovar - spomen-poprsje, Ulica dr. Franje Tuđmana
Imenovano po Jeanu-Michelu Nicollieru
- Mostovi - Vukovar
- Šport - Savate klub (Slavonski Brod), memorijalni savate turnir
Bilješka
↑1 Prezime se često u hrvatskoj javnosti pogrješno upisuje s jednim izostavljenim slovom „L” (→ Nicolier).
Vanjske sveze
- Dnevno.hr: „Da nije izabrao smrt, bilo bi mu 50: Što je točno Jean Michela Nicoliera učinilo besmrtnim?”
- Dnevno.hr: „Paul Nicolier: Ministar Matić majci je rekao da ne priča o pogibiji sina zbog odnosa sa Srbijom”
- Večernji list: „Priča o dragovoljcu u tuđini koji nema grob”
Izvori
- ↑ Večernji list: „Majka: Osjetio je Božji poziv, nisam mogla spriječiti da ode”
- ↑ Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik: „Župan Božo Galić uručio počast Županije obitelji-posthumno Jean Michelu Nicoleriu” (pohranjeni prikaz)
- ↑ Portal HKV-a: „Roman ‚Jean ili miris smrti’ predstavljen u Zagrebu”
- ↑ HRT: „Dokumentarac ‚Sve je bio dobar san’ Branka Ištvančića izazvao suze i ovacije”
