Jean-Michel Nicollier

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Jean-Michel Nicollier
Jean-Michel Nicollier.jpg
Opći podatci
Rođenje 1. srpnja 1966.
Vesoul, Gornja Saôna,
Francuska (barjak).png Francuska
Smrt 20./21. studenog 1991.
Ovčara, Vukovar,
Republika Hrvatska (barjak).png Republika Hrvatska
Nadimak „Francuz”
Narodnost Francuz
Vojno službeništvo
Ratovi Domovinski rat
Bitke Bitka za Vukovar
Vojska Hrvatske obrambene snage
Jedinice Vukovarska satnija HOS-a

Jean-Michel Nicollier (Vesoul, 1. srpnja 1966. - Ovčara, noć s 20. na 21. studenog 1991.) je bio francuski ratni dragovoljac Domovinskog rata i bojovnik Hrvatskih obrambenih snaga.

Životopis

Jean-Michel Nicollier je rođen 1. srpnja 1966. godine u gornjosaônskom Vesoulu u Francuskoj, kao drugo od troje djece u obitelji Nicollier 1.

Jean-Michel je u svom domu na televiziji gledao prizore s hrvatskih bojišnica, zbog čega se osjećao pozvanim braniti Hrvatsku, u koju je odlučio dragovoljno otići. Svojoj majki je povodom toga izjavio: „Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit' ću se. Ti znaš kako sam ja divlja trava što nikad ne nestaje.”

U srpnju 1991. godine, Jean-Michel je potpuno sam otputovao vlakom u Zagreb. Pristupio je Hrvatskim obrambenim snagama u Mejaškom Selu kod Duge Rese, na kupskom bojištu.

Bitka za Vukovar

Jean-Michel je zajedno sa zadnjim dragovoljcima stigao u Vukovar u rujnu 1991. godine. Borio se u vukovarskom Sajmištu, gdje je ranjen 9. studenog od rasprskavajuće granate, zbog čega je odveden u vukovarsku Opću bolnicu. 20. studenog 1991. godine, nekoliko sati prije smrti, Jean-Michel je u podrumu vukovarske bolnice dao izjavu francuskoj izvjestiteljici Agnès Vahramian, tijekom čega joj je također iznio svoje dojmove i iskustvo u Vukovaru:

Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili izlazak iz Vukovara i povratak u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam kako će biti teško, ali nisam mislio kako će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. [Zašto kao dragovoljac?] Jer mislim kako im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. [Što za vas zapravo simbolizira Vukovar?] Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.


Isti dan je, unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom o neulasku u bolnicu, Jugoslavenska narodna armija upala u vukovarsku Opću bolnicu i odvela ranjenike, bolesnike, liječničko osoblje i građane u Ovčaru, među njima i Jeana-Michela.

Po kasnijem iskazu Dragutina Berghofera „Beloga”, jednog od preživjelih svjedoka, u hangar sa zarobljenicima je ušao čovjek poznat kao „Kemo”, prvo pitajući za „Francuza”, na što se Jean-Michel odazvao. Jean-Michel je zatim izveden iz hangara i teško pretučen, nakon čega ga je polumrtvoga smaknuo Spasoje Petković - „Štuka” metkom ispaljenim u glavu i uzeo mu preostalih 20 francuskih franaka iz džepa.

Nicollierovi posmrtni ostatci su među još nepronađenih šestdeset. Moguće je kako su na početku zakopani u plitkim grobovima, otkrivenih na iduće proljeće, i zatim zakopani na nekim nepoznatim mjestima, ili su pak, po nekim pretpostavkama, bačeni u Dunav.[1]

Odličja i priznanja

Posvete

Književna djela

  • Nevenka Nekić: Jean ili miris smrti, Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik, Tovarnik/Zagreb 2012., ISBN 978-953-55882-0-8[3]

Umjetnička djela

Spomenici i spomen ploče

  • Vukovar - spomen-poprsje, Ulica dr. Franje Tuđmana

Imenovano po Jeanu-Michelu Nicollieru

Bilješka

1  Prezime se često u hrvatskoj javnosti pogrješno upisuje s jednim izostavljenim slovom „L” (→ Nicolier).

Vanjske sveze