Južnotirenski vulkani

Južnotirenski vulkani (Etna, Vezuv, Stromboli i ini talianski vulkani): - U Europi se nalaze 2 veće skupine sadanjih živih vulkana tj. vulkani na Islandu i duga južnija vulkanska skupina tirenskih vulkana u južnoj Italiji. Izvan toga u inoj Europi postoje ponegdje tek pojedini ili manji živi vulkani, npr. grčka Thera ili Santorin na Egejskom moru.

U većini ostalih europskih zemalja uglavnom više nema živih vulkana, izim starijih ugaslih kao kod nas u Hrvatskoj: rani slavonski vulkani iz paleozoika i potom mezozojski srednjojadranski na pučinskim otocima. Tirenski vulkani su za nas poredbeno važni iz više razloga:

• To je najveća skupina živih vulkana unutar Sredozemnog bazena.
• Ovo su sada i razmjerno najbliži još djelatni vulkani u širjem okružju oko Hrvatske.
• Tirenski vulkani su za nas poredbeno još posebno značajni zato, jer je to u Europi i najsličnija mladja vulkanska skupina, koja je razmjerno uzporediva s našim srednjojadranskim otočnim vulkanima od mezozoika do ranog terciara (paleogen), odkad su ovi naši jadranski već ugašeni. Na bivše srednjojadranske vulkane danas najviše nalikuje Liparsko otočje (Isole Eolie) sjeverno od Sicilije.

Obćenito o euro-vulkanima

Vulkani (talij. volcani, španj. volcanos, engl. volcanoes, rus. sopka) su geološke tvorbe u obliku eruptivnih brda na planinama ili na morskim dnu (seamounts), gdje užarena magma s plinovima, pepelom i lavom izbija na površinu Zemlje. Vulkani u svojem okolišu znatno utječu na oblikovanje Zemljinog reljefa, a najčešće se nalaze duž rubova litosfernih ploča.

Vulkan može biti mladji i još djelatan (živi vulkani) ili stariji i ugašen (bivši neaktivni vulkani), ovisno o njegovim erupcijama i tektonskoj aktivnosti u njegovom okružju. Najistaknutiji vršni dio vulkana je uzdignuta vulkanska kupola koja se neprestano povećava, a veći i stariji vulkani često na vrhu još imaju i vulkansko grotlo ili krater (caldera).

U Europi i na Sredozemlju su poznate bar 2 jače eksplozivne erupcije ovdašnjih vulkana. Najpoznatija je glasovita antička erupcia Vezuva u rimsko doba, koja je pepelom i otrovnim plinovima uništila i zatrpala susjedne gradiće Pompei i Herculaneum kod Napulja. Druga još starija i jača je velika vulkanska eksplozija otoka Thera (ili Santorin) na jugu Egejskog mora, koja je u susjedstvu dijelom uništila ranu minojsku civilizaciju na prapoviesnoj Kreti.

Na samomu balkanskom kopnu sada više nema živih vulkana, ali postoji niz ugaslih iz mezozoika i starijih, najviše na rodopskom silikatnom području u Srbiji, Macedoniji i Bugarskoj, ter na pučinskim otocima središnjeg Jadrana, kao i u Slavoniji npr. naš najveći ugasli vulkan Psunj. U Grčkoj je još jedini živi i aktivan otočni vulkan Thera (ili Santorin) na Egejskom moru.

Najviše djelatnih i nedavnih novijih vulkana u našem susjedstvu se nalaze u južnoj Italiji: Tu je i najveći europski vulkan Etna na Siciliji, a na kopnu kod Napulja poznati eksplozivni vulkan Vezuv. Sjeverno od Sicilije na Eolskom otočju (Lipari) su otočni vulkani Vulcano i najaktivniji Stromboli.

Pregled tirenskih vulkana

Desetak talianski mladjih i djelatnih vulkana se nalaze po kopnenim obalama, Siciliji i Liparskom otočju na jugoiztočnom dielu Tirenskog mora. Tu pripadaju npr.:

• Etna na iztočnoj strani Sicilije je najveći južnoeuropski vulkan.
• Vezuv je drugi veći tirenski vulkan, na talianskom kopnu kod Napulja, takodjer i poviestno poznat zbog niza izastopnih erupcija, zapisanih od rimske antije do danas.
• Stromboli je najvažniji od manjih otočnih vulkana na jugoiztočnoj pučini Tirenskog mora.
• Volcano je takodjer manji talianski vulkan na tirenskoj pučini.

Etna na iztoku Sicilije

Etna (latin. Aetna, talij. Etna ili Mongibello, sicilski: Mongibeddu) je aktivni stratovulkan u Italiji koji se nalazi na iztočnoj obali Sicilie, izmedju Messine i Catanije. Etna još uvijek utječe na vulkanologiju, geofiziku i druge znanosti povezane sa zemljom, pa tvori prirodni laboratorij za proučavanje ekoloških i bioloških procesa, zbog čega je 2013. god. upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Etna je s 3.329 metara nadmorske visine (u porastu) najviši vulkan i najviša planina nakon Alpa u Europi. Pokriva područje od 1.190 km², a oko nje se nalazi 19.237 ha nenaseljenog područja. Na padinama Etne od široke doline Catanije prama jugu se nalazi plodno vulkansko tlo koje stanovnici rabe za vinograde i voćnjake. Iako je često aktivan, taj vulkan je predvidljiv i nije toliko opasan.

Etna se nalazi na mjestu gdje se susreću Afrička i Eurazijska ploča. Svojom trenutnom visinom od 3.329m koja naraste svakom erupcijom, Etna je najviši vulkan i najviši vrh ispod Alpa u Europi. S površinom od 1.190 km² i promjerom bazaltne površine od 140 km to je najveći talianski vulkan, skoro dvostruko veći od Vezuva. U Euro-Sjevernoafričkom području je samo kanarski Teide na Tenerifi viši i veći. Etna je jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu i skoro stalno tinja, pa ga je UN ubrajao medju 16 najopasnijih vulkana na svijetu.

Ime joj najvjerojatnije potječe iz feničkog Attuna, što znači „peć”, iako se prije vjerovalo kako potječe od starogrčkog aitho što znači „gorim”. Prvi opis erupcije Etne je dao starogrčki povjesnik Diodor Sicilski, dok ju je starorimski pjesnik Vergilije detaljno opisao u svom djelu Eneidi, najvjerojatnije iz vlastita uvida. Zbog česte aktivnosti bila je savršena antičkim piscima koji su ju smatrali djelom bogova. Po starogrčkom mitu je Zeus ispod ove planine zarobio čudovišnog Tifona, a takodjer se vjerovalo kako se tu u Etni nalazi Hefestova kovačnica.

Vezuv na kopnu kod Napulja

Vezuv (tal.: Monte Vesuvio, lat.: Mons Vesuvius) je aktivni vulkan u južnoj Italiji i dugi veći nakon sicilske Etne. Vezuv je jedan od malobrojnih djelatnih vulkana izravno na europskom kopnu (većina inih su na okolnim otocima). Nalazi se nad obalom tirenskog mora, uz Napuljski zaljev istočno od Napulja. Njegova erupcija godine 79. uništila je rimske gradove Pompeje, Stabije i Herkulan, kada je obilno izbacivao kamenje, pepeo i lavu, pa zatrpao kuće i brojne stanovnike.

Vezuv je jedini aktivan vulkan na samomu europskom kopnu. Po novijim premjerima je njegova širina kratera 1281 metara, dubina kratera 30m. Vezuv se nalazi u ozemlju Italije, na Apeninskom poluotoku pokraj Napuljskog zaljeva. Najpoznatija erupcija se dogodila 79. godine, kada su uništeni gradovi Pompeji, Stabije i Herkulan.

Ine zapisane, jače erupcije Vezuva su još bile god. 79, 472, 512, 685, 787, 968, 27. siječnja 1037, 29. svibnja 1139, god. 1500, 16. prosinca 1631, 3. srpnja 1660, god. 1694, 25. svibnja 1698, 28. srpnja 1707, 20. svibnja 1737, 23. prosinca 1760, god. 1767. i 1779, 15. lipnja 1794, god. 1822, 1834. i 1850, 1. svibnja 1855, god. 1861, ter 15. studenoga 1868. Najzadnja velika erupcija Vezuva zbivala se 1944. godine.

Vulkansko otočje Lipari

Liparsko otočje (talij. Lipari ili Isole Eolie) je vulkanska otočna skupina na jugu Tirenskog mora uz sjeverne obale Sicilije. Taliansko ime im potječe od starogrčke legende, kako je to otočje bilo domom grčkog boga vjetra Eola. Po antičkoj predaji su ovi otoci bili i stojbina boga Vulcanus ter divova Kiklopa.

Sadanji izgled Liparskog otočja je posljedak duge vulkanske djelatnosti kroz kvartar preko 260.000 godina. Lipari se sastoje od desetak većih i manjih otoka, s ukupnom površinom od 121,6 km². Toga je njih sedam nastanjeno: Alicudi je najzapadniji i najmladji, paq Filicudi, ter Lipari koji je najveći sw površinom 376 km², potom Panarea kao najmanji površine tek 34 km², Salina, Stromboli i najjužniji Vulcano s 12.500 stanovnika.

Lava se ovdje izdigla 3.600 metara s dna mora, o čemu svjedoči više podmorskih vulkana u okolici, npr. Magnani, Marsili, Palinuro, Vavilov i još dva neimenovana. Vulkani Liparskog otočja su predmetom proučavanja geologa kroz zadnjih 200 godina, kada su iztraživači tu nazočili dvjema erupcijama (Vulcano i Stromboli), pa su znanstveni nalazi iz ovoga vulkanskog otočja značajno obogatili vulkanologiju. Iako je more koje dieli Lipare od Sicilije duboke tek 200tinjak metara, kopneni živi svijet Liparskog otočja izgleda nikad nije imao izravne veze s tim velikim otokom.

Biljni pokrov je tipski južno-sredozemni (kseromediteranski), a od 900 raznih biljnih vrsta su 4 endemske vrste. Tu uglavnom prevladava kultivirani krajolik južnih stepa i napuštenih maslinika i vinograda. Najzanimljivija je fauna u koju se ubrajaju mnoge europske vrste ptica kojima je tu najjužnija granica razprostiranja. Od 40 ptičjih vrsta, čak njih 10 je kritično ugroženih vrsta. Od sisavaca tu obitava 7 vrsta šišmiša od kojih je jedna endemska: Eliomys quercinus leparensis. Tu živi i 7 vrsta gmazova, pa 15 endemskih vrsta bezkralježnjaka.

Liparsko otočje je formalno upisano u Italiji 2000. godine kao UNESCO-va svjetska baština, ali njegovom statusu priete kamenolomi i novogradnja četiri luke u blizini grada Lipari. Liparsko otočje je danas najpoznatije po brojnim termalnim vrelima i aktivnom vulkanu na otoku Stromboli. Glavna gospodarska grana tu je turizam.

Otok Vulcano

Vulcano (sicilski: Vurcanu) je najjužniji otok u otočju Lipari na Tirenskom moru uz Siciliju. Ovo je po veličini treći otok tog arhipelaga, koji administativno pripada u komunu Lipari na istoimenom otoku u sicilskoj provinciji Messina. Otočno pučanstvo ima 715 stanovnika, koji žive u 2 naselja: Vulcano Piano koji je na visoravni usred otoka i Vulcano Porto na sjevernoj obali.

Vulcano je vulkanski otok četvrtastog oblika, smjerom sjeverozapad - jugoiztok dug 8km i širine 4km, ter površine 21 km². Od susjednoga sjevernog otoka Lipari je odvojen užim kanalom Boce di Vulcano. Odmah do njega leži poluotok, kojeg je stvorio mladji vulkanski krater Vulcanello visok 123 m, što je s ostalim otokom spojen pješčanim nasipom dugim 200m. Dva ina kratera su Gran Cratere 391m koji je još uvijek aktivan i ugasli Monte Aria visok 500m. Vulcano je zadnju erupciju imao godine 1890. Po otoku postoje brojni termalni izvori s vrućom vodom.

Rimljani su Vulcano rabili za nabavku sirovina, sjekli su šume i kopali aluminij i sumpor. Nakon njih rudarstvo je ostala glavna djelatnost na tom otoku sve do 19. stoljeća. Stanovnici se tradicionalno bave poljodjelstvom, osobito vinogradarstvom i maslinarstvom, pa danas turizmom koji je sad glavna djelatnost od čega živi većina otočana.

Otok Salina

Salina je drugi veći otok Eolskog otočja na sjeveru Sicilije. Salina je vulkanski otok četvrtastog oblika, smjerom zapad-iztok dug 7km i širok 5,5 km, ukupne površine 26,1 km². Od susjednoga južnog otoka Lipari odvojen je Salinskim kanalom dubine do 327m. Salina je nastala djelatnošću vulkana koji je na dubini oko 1500 metara. Obličje otoka odredjuje nazočnost 2 ugasla vulkana: Monte Fossa delle Felci (962 m) i Monte dei Porri (860 m). Na istočnoj obali je plitka uvala dubine do 8m, kao prirodna solana po kojoj su otok i kanal dobili ime.

Arheološka izkapanja pokazala su da je Salina naseljena još od brončanog doba, ali je otok bio u neko doba napušten. Iskapanja kod Santa Marine su odkrila značajno naselje iz 4. st. pr.Kr. U ranomu srednjem vieku oko 7. st. je Salina je bila najnaseljeniji otok u Liparima, jer su dotad po inim otocima još bili djelatni vulkani. Provala islamskih Saracena na Siciliju i Lipare opustila je taj otok, koji je potom ostao nenaseljen sve do 17. st.

Na Salini ukupno živi 2.474 stanovnika. Taj otok je upravno podjeljen na 3 komune (Leni, Malfa i Santa Marina) koje su dio Provincije Messina na Siciliji: Santa Marina je na iztočnoj obali Saline, Malfa na sjeveru, a Leni na jugozapadu. Salina je plodan otok s dosta vode pa se njegovi stanovnici odavno bave poljodjelstvom, a glavni proizvodi su im groždje od koga tu prave poznatu malvaziju (Malvasia delle Lipari), zatim još masline, kapare, bademi i indijske smokve. Uz ribarstvo i turizam to je temeljna gospodarska djelatnost, od čega živi većina otočana.

Otok Stromboli

Stromboli je manji djelatni vulkan na istoimenom otoku medju Liparima. Cieli otok je uglavnom vulkanski čunj koji se diže iz pučine Tirenskog mora 926 metara uvis, površine samo 12,5 km2. Zadnja veća vulkanska erupcia tu je bila 2002. godine, kada je izlijevanje lave iz tog vulkana prouzročilo manji tsunami, a procjenjuje se kako je najveći morski val tada bio visok desetak metara. Na otoku živi oko 500 stanovnika koji se uglavnom bave ribarstvom i poljodjelstvom. Strmboli je takodjer i turistička atrakcia.

Otok Lipari

Lipari (latin. Lipara, starogrč. Meligunis) je najveći od Liparskih ili Eolskih otoka na jugu Tirenskog mora uz sjeverne obale Sicilije. Isto ovo ime nosi i najveći lučki grad na tom otoku, a ima oko 11.000 stalnih stanovnika: u turističkoj sezoni od svibnja do rujna, sezonski broj stanovnika može doseći 20.000.

Summary

Italian volcanoes: Italy is a volcanically active country, containing the only active volcanoes in mainland Europe. The country's volcanism is due chiefly to the presence, a short distance to the south, of the boundary between the Eurasian Plate and the African Plate. The magma erupted by Italy's volcanoes is thought to result from the upward forcing of rocks melted by the subduction of one plate below another. Three main clusters of volcanism exist: a line of volcanic centres running northwest along the central part of the Italian mainland (Campanian volcanic arc); a cluster in the northeast of Sicily; and another cluster around the Mediterranean island of Pantelleria.

Poveznice

• Srednjojadranski vulkani
• Pučinski otoci Jadrana

Reference

Except original introduction, others mostly loaded from Croatian Wikipedia by GNU license.