Jugo-idiotizmi nove Hrvatske
Jugo-idiotizmi nove Hrvatske (baština žabarsko-kontinentalnih jugonaziva nepismenih Balkanaca): - Manjeviše prisilni boravak i balkanizirano školovanje domovinskih Hrvata kroz zamalo cielo 20. stoljeće pod primitivnom balkanskom Jugoslaviom, ostavilo je kod ovih sve do dandanas mnogostruke i dublje tragove u vrlo izkrivljenim shvaćanjima i svakodnevnom nazivlju ovdašnjih geo-pojmova.
Sadržaj
Geofizički položaj
Iako je geofizički Hrvatska zapravo na samomu središnjem dielu južne Europe, dosad se kod nas još uporno ponavlja kako smo navodno neki tzv. "jugoistok" Europe - iako središnji europski meridian, koji stvarno fizički dieli geografsku Europu na zapad i iztok, zapravo ide preko Varšave i Budimpešte na Sriem i Drinu do Crne Gore, - a što je posve izpravno već od doba antike postalo razdjelnicom zapadnoga i iztočnog Rimskog Carstva.
Tu očito nije u pitanju stvarni tj. zemljopisni položaj naše Hrvatske, nego tek vrlo izkrivljeno shvaćanje polupismenih skorojevića, kojima prividno središte njihova bogatog svieta i političke Europe nije stvarna fizička geografia, nego tek prividna važnost bogate zapadne Europe kao umišljeno središte europskog kontinenta i njihova svieta, tj. približno je na (primitivnoj) razini shvaćanja i razumievanja sadanjih izbjeglica koji iz Afrike i prednje Azije sad masovno pristižu preko nas u Europu.
Medjuodnosi Hrvatske
Izim toga pogrješnog shvaćanja stvarnoga obćenitog smještaja ciele Hrvatske, u polupismenoj većini današnjih Hrvata nakon balkanskog "pranja mozgova" kroz proteklo stoljeće bivše propale Jugoslavie, dosad su zamalo posvema prevladala jugo-balkanizirana shvaćanja o geofizičkom položaju i medjuodnosima pojedinih većih dielova unutar samoga hrvatskog etnoprostora. To su većinom jugo-nametnuta i balkanizirana shvaćanja polupismenih skorojevića, osobito glede jugozapadne primorske Hrvatske i njezinih medjuodnosa spram ostale Hrvatske i okolne Europe.
Zbog tih novijih, naknadno balkaniziranih primitivizama i obćenite zemljopisne polupismenosti naših društvenjaka i političara, u novije doba se npr. postupno sve više izbacuje u neki idejno-nepodobni zaborav dobro poznati i općeslavenski pojam primorja (vidi npr. Ohotsko Primorje na iztoku ruskog Sibira, ... itd.), a umjesto toga nam se sada kao idejno-podobne novosti nameću jugoslavističke novotvorbe, kao npr. nekakvo novotvorno "zaobalje" i "priobalje" umjesto donedavnoga višestoljetnog primorja i (dalmatinske) Zagore, kao područja uz more i u susjednomu primorskom zaledju.
Ovo kod nas novo-sklepano tzv. "Priobalje" i "Zaobalje" su tek novije izvrnute nesmislenosti politiziranih polupismenih nestručnjaka, jer su u strukovnom značenju medjunarodnog zemljopisa ovo ipak bili odavna standardizirani suvisli pojmovi, koje su izim u inozemstvu, u inomu izpravnom smislu već rabili u 20. stoljeću i naši ugledni renomirani stručnjaci za Jadran i okolno okružje, npr. dr. A. Ercegović i ini.
Priobalje (supralitoral)
Medjunarodni supralitoral ili po naški hrvatsko priobalje je nadmorski dio kopna (i većih otoka) samo uzduž obala, u pribalnom pojasu gdje more izravno utječe na kopno osobito posrednim prskanjem valova, pa su u priobalnom pojasu SVA tla obvezatno manjeviše zasoljena. Takav jasni i strukovno odredjeni pojam pravog priobalja (supralitoral) u svietu već dugo postoji preko 2 stoljeća tj. najmanje od sredine 18. st.
Sva ostala neslana tla podalje od mora NISU nikakvo "priobalje" i u tom smislu nestručno 'lupetaju' samo naši politizirani skorojevići. Pravo i stvarno prirodno priobalje sadrži samo odporno obalno bilje prilagođeno na slana tla i prskanje valova, pa na njemu rietko mogu rasti ini poljodjelski nasadi, izim tek ponekih najodpornijih (npr. rajčica), ter umjetni nasadi južnoga sredozemnog i subtropskog grmlja.
Zaobalje (adlitoral)
Medjunarodno stvarno zaobalje tj. adlitoral je tek prošireni polu-primorski pojas u zaledju iza slanog priobalja, gdje više nema nikakvog utjecaja morskih valova ni posolice, pa tu uglavnom više ni ne postoje slana tla. Ipak se ovdje tek posredno i širje osjećaju toplinski utjecaji primorske klime iz nedalekih obala, pa se većinom u daljini na obzorju još može vidjeti i more.
Primorski pojas (adlitoral) se u standardnom obliku rabi u svietu već od kraja 19. stoljeća. Takva su područja kod nas uz Jadran npr. unutarnja Istra i najveći dio prostrane dalmatinske Zagore. Umjesto dosad dugo poznatoga i uobičajenog naziva primorci, novi vukovski jugo-naziv za stanovnike iz toga novog zaobalnog pojasa bio bi odnedavna tzv. "zaobalci".
Glavna prirodna značajka toga zaobalnog pojasa (adlitorala) tj. izvorno-hrvatskog primorja u širjem smislu je razmjerno blaža polusredozemna klima (stručnog tipa submediteran) s povremenom sezonskom sušom većinom ljeti. Biljni pokrov je često poluzimzelena mješavina, tj. u mozaiku tvrdolisno + listopadno grmlje i drveće, a poljodjelski nasadi su pretežno južnih tipova: groždje, smokve, agrumi, ter južni ukrasni vrtovi palmi, agava, kakteja, itd.
Poveznice
Referenca
Discussion on some deformed interpretations on seashores and coasts recently promoted by politicized Croatians.
