Novi ilirci (Jugosfera)

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Jugosfera)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Novi ilirci (Jugosfera = Neo-Ilirija: III. Jugoslavija -- Slovenija + Albanija): Prvi ilirski pokret u Hrvatskoj i Sloveniji sredinom 19. stoljeća je bio kulturno-političko gibanje u smjeru narodnog preporoda i državnosti pripadnih naroda unutar ili izvan tadanje Austrougarske, ter za moguće buduće sjedinjenje južnih Slavena. Nakon novijeg razpada bivše Jugoslavije, u nekim pripadnim državama a najviše u Hrvatskoj i Bosni dijelom je odnedavna započela obnova drugoga i osuvremenjenog Ilirskog pokreta uz diopune i podršku novije argeologije, etnologije, biogenetike i inih realnih ili ideoloških argumenata. Ukratko, stvarna usmjerba toga novog ilirizma je moguća "Jugosfera" na zapadnom Balkanu, tj. zapravo treća Jugoslavija bez Slovenije ali s Albanijom na ilirskim osnovama.

Abstract

New Illyrians (Yugosphera): The Illyrian movement (Croatian: Ilirski pokret, Slovene: Ilirsko gibanje), was a cultural and political campaign with roots in the early modern period, and revived by a group of young Croatian intellectuals during the first half of 19th century, around the years of 1835–1849 (there is some disagreement regarding the official dates). This movement aimed to create a Croatian national establishment in Austria-Hungary through linguistic and ethnic unity among South Slavs. Since the recent disaster of ex-Yugoslavia, someones in its area and chiefly in Bosnia and Croatia, adhered to a modernized revival of the new second Illyrian movement, intending to support it by archaeology, ethnology, biogenetics, and other real or ideological arguments. In short, its intentions may be the 'Yugosphera' in West Balkans i.e. really a third Yugoslavia minus Sovenia, plus Albania.

Problem hrvatske sviesti

Izmedju Hrvata, ter Srba i inih okolnih naroda, većinom postoje dublje i temeljne razlike u etničkom odgoju i grupnoj sviesti većinom od ranog djetinjstva. Kod Srbijanaca djeca uglavnom već od ranog djetinjstva zamalo čim progovore u porodici već prije škole postaju ubrzo svjestna da su prvenstveno etnički Srbi s odredjenim povezanim pravima i dužnostima, pa u tomu kasnije većinom nema lutanja i dvoumica.

Naprotiv je u obiteljskom djetinjstvu i školovanju, kod većine Hrvata etnički odgoj zakašnjeli, razvodnjen i često maglovit. Zato npr. mnogim srednjoškolcima hrvatskog iskona često nije jasno, jesu li ili ne Slaveni, ili pak Iliri, a možda čak i nekakvi Hrvati, što velikom dielu školanih Hrvata ostaje nejasno i do kraja života: S tim povezano im je nejasno i kakav im je to materinski jezik, treba li ga uopće znati i njegovati, ...i još cijeli niz nadovezanih nebuloza kod brojnih sličnih polu-Hrvata.

Krajnje i pogubne posljedice takvog pristupa jesu kod znatnog diela hrvatskog pučanstva povremena i obilna pojava nadomještanja prave etničke svijesti nekom nejasnom pripadnosti, npr. kod manje obrazovanih izjašnjavanje kao lokalni Istriani, Dalmatinci, Slavonci, Ličani i slični. Naprotiv se kod obrazovanijih, osobito intelektualaca i pragmatičara, pojavljuje neka maglovita ilirska, jugoslavenska ili novije globalno-kozmopolitska pripadnost, samo neka ne budu nepodobni Hrvati. Poviestni proizvodi toga zakašnjelog i maglovitog poluodgoja u Hrvatskoj su npr. ilirizam, jugoslavenstvo, globomanija i slične deviacije neoblikovane sviesti znatnog diela novijih Hrvata.

Prvi Ilirski pokret

Ilirski pokret naziv je za politički pokret koji su, u ozračju hrvatskog narodnog preporoda razvio najprije u Hrvatskoj, a kao svoj cilj imao je kulturno i političko jedinstvo svih tzv. „Ilira“, to jest južnih Slavena. Pokret je trajao od 1830. do 1843. Ilirski pokret je nastao pod utjecajem slovačkoga preporoditelja Jana Kollára o slavenskom jedinstvu (panslavizam). Sam pojam „ilirski“ preuzet je iz humanističke historiografije, a trebao je dokazati da su Slaveni autohton narod na tom prostoru. Tako je „ilirski“ postao sinonim za „južnoslavenski.“ Po Kolláru su svi Slaveni jedan narod s četiri narječja: ruskim, češkim, poljskim i ilirskim. Jedinstveni književni jezik, utemeljen na staroj dubrovačkoj književnosti viđen je kao glavna odrednica toga južnoslavenskog jedinstva.

Razvitak pokreta

Začetnik i čelnik ilirskog pokreta bio je Ljudevit Gaj koji 1835. objavljuje prvi broj Novina horvatzkih s književnim podliskom „Danica Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka“, gdje su objavljivani domoljubni tekstovi, najčešće budnice i davorije. Već sljedeće godine (1836.) novine mijenjaju naziv u Novine ilirske, a podlistak se zove „Danica ilirska.“ 1838. Gaj dobiva dozvolu za otvaranje tiskare. Važnu su ulogu u širenju pokreta imale „ilirske čitaonice“, a prva je otvorena Ilirska čitaonica u Zagrebu. Po uzoru na Maticu srpsku, utemeljenu 1826., i u ostalim se slavenskim narodima osnivaju matice s narodnim imenom (Matica češka 1831., Matica slovačka 1863., Slovenska matica 1864.), kao ustanove za promicanje narodne svijesti i kulture.

Pod utjecajem ilirskih ideja, 10. veljače 1842. grof Janko Drašković predlaže utemeljenje Matice ilirske, koja je do 1850. djelovala u okviru Ilirske čitaonice u Zagrebu. Pokret se gasi 1843., kada je bečki dvor zabranio uporabu ilirskog imena, u strahu od jedinstvenog nastupanja južnih Slavena unutar monarhije. Nakon toga se nastavio hrvatski narodni preporod, a ustanove i izdanja koja su nosila ilirsko ime, odonda će se konačno nazivati hrvatskima.

U Srbiji i Sloveniji

Među etnički uglavnom već svjesnim i državotvornim Srbima, zakašnjeli ilirski pokret nije doživio veći uspjeh. Premda su nakon zabrane ilirskoga imena ilirci počeli objavljivati list „Branislav“ u Beogradu (1844.), srbski intelektualci većinom ne pokazuju interes za ilirske ideje. Kneževina Srbija se dotle već sve više osamostaljivala, pa su se i vodje srpskoga naroda u Habsburškoj Monarhiji sve više okretali prama Beogradu.

Naprotiv je Ilirski pokret u još neslobodnoj Sloveniji imao većeg odjeka kao u Hrvatskoj. Od Slovenaca osobiti je utjecaj ilirski pokret imao u sjevernim graničnim pokrajinama Štajerskoj i Koruškoj. Veliki zagovornik ilirizma je bio Stanko Vraz, koji se u medjuvremenu 1837. odvojio od slovenskih iliraca i pridružio hrvatskima to jest Ljudevitu Gaju. Na to ga je potaklo razmišljanje da je Slovencima potrebno snažno zaleđe kako bi se mogli oduprijeti germanizaciji. Stoga je predlagao da se u višoj kulturi rabi tzv. „ilirski jezik“, a u jednostavnijim spisima slovenski jezik. Tu je naišao na snažan otpor France Prešerna.

Loše posljedice

Kao glavna posljedica pod utjecajem ilirskog pokreta u Beču je 1850. godine podpisan dogovor hrvatskih i srpskih pisaca i lingvista kojim je postavljen temelj zajedničkom srpskohrvatskom jeziku, kao i sličnim jugoslavenskim književnim standardima: bosanskom, hrvatskom, crnogorskom i srpskom, koji su nastali na njegovim osnovama. Glavni potpisnik sporazuma u ime Srba je bio Vuk Stefanović Karadžić, a sa hrvatske strane ilirac Ivan Mažuranić.

Ilirski pokret je uspio da se u većem dielu Hrvatske nametne novi unitarni srbohrvatski jezik, zasnovan na srboidnim novoštokavskim govorima istočne Hercegovine oko Vukovih Bileća, da se ustanove početne pravopisne i gramatičke norme, ter da se odbaci višestoljetni kajkavski književni jezik. Time je krajnji rezultat ilirizma u Hrvatskoj u kulturno-jezičnom pogledu buio pretežito katastrofalan, kako je jasno i jezgrovito oblikovao doayen hrvatskog jezikoslovlja, prof.dr. Bulcsu Laszlo 1996:

"Kratko i jezgrovito rečeno: prošlost je jezika hrvatskoga sjajna, sadašnjost mračna, budućnost neizvjestna... U djelima se (ranijih) književnika zrcali pravo biće jezika hrvatskoga, pravopisa i porabe jezične. Sve je to obrazbeno blago u XX. st. odvrženo i poslano u ropotarnicu poviesti... Budući nam je izvorni književni izraz hrvatski iz mozga bez traga izpran, ... unatoč mnogostoljetnoj svojoj poviesti, hrvatski je jezik danas lišen prošlosti".

Današnji neoilirizam

Nakon logičnoga i očekivanog razpada umjetno i nasiljem stvorene Jugoslavije, tijekom domovinskog rata (1991.- 1995.) su većina etničkih Hrvata bez većih problema prihvatili izjašnjenje kao izvorni Hrvati i takvo je stanje uglavnom potrajalo kroz 1990te godine za čelništva predsjednika dr. Franje Tudjmana. Medjutim nakon njegove smrti i s dolazkom na vlast jugo-lieve "Trećejanuarske koalicije" (reformirani komunisti + sateliti), dielom je započelo i osipanje iz rata jedinstvenih Hrvata, pri čemu su glavnu ulogu u javnosti imali kroz rat prikriveni jugo-unitarci i jugo-nostalgici. Kako izravna i otvorena obnova neke nove, treće Jugoslavije u Hrvatskoj niti nakon god. 2000 nije imala veće izglede za uspjeh, većina takvih jugo-simpatizera i neokomunista su sada izkazali pragmatične interesno vezane i globalističke euro-usmjerbe.

Medjutim, jedan manji dio uglavnom intelektualaca je nastavio s nejasnim lutanjem, pa su nedavnih godina počeli obnavljati drugi Ilirski pokret, manjeviše uz tvrdnje kako su današnji Hrvati (isto i Bošnjaci) uglavnom potomci klasičnih ilirskih plemena, pa bi i hrvatska državnost bila sljednik ranoantičke kraljevine Ilirije (koja je zapravo većinom obuhvaćala Crnu Goru, istočnu Hercegovinu, Sandjak i sjevernu Albaniju). Uz naknadne antičke arheonalaze kroz 20. stoljeće već nakon prvoga Ilirskog pokreta, ti naši novi ilirofili dielom kao dokaz iztiču i novonadjenu biogenetsku osobitost dinarskih Y-kromosoma, koji pretežno pripadaju posebnoj skupini I-2 (Eu7) s najvišim europskim udjelom: Hercegovina do 72%, dalmatinski otoci do 64%, ostala Hrvatska 46%, Bosna 42% i manje toga u inim okolnim zemljama.

Oni to idejno izvode kao osobiti materialni dokaz našega većinskog ilirskog izkona, - ali pritom uporno i bezuvjetno šute o novijim genskim nalazima za I/Eu7 u prednjoj Aziji (Nasidze i surad.), koji su nama iznimno slični: Kavkaz 30 - 62%, Teheran 33%, sjeverni Kurdi 31%, Kozaci 27%, Pakistan do 16%, ...itd. - vidi o tomu još pobliže: Dinarokavkaski genom İ2/Eu7. Stvarni razlog te naše ilirističke šutnje i ideološkog odbijanja genetske stvarnosti je zapravo zato, što ovi najnoviji biogenetski nalazi na iztoku očito pokazuju raniju fizičko-biološku vezu dinarskih Hrvata s okružjem stare Perzije, tj. naš većinski kromosomski izkon od ranijih predslavenskih Iranohrvata, - ali to se ne uklapa u naš novi ilirizam i tim gorje po činjenice!

Svima takvim dogmatima je uglavnom nezamislivo i neprihvatljivo da su postojali raniji etnički Hrvati već prije Slavena ili mimo Ilira, pa je za jugoslaviste bolji i ilirizam nego ikakvi antički Prahrvati. Ustvari, kada su svjetski simpatizeri propale Jugoslavije konačno ipak shvatili kako izravna obnova neke III. Jugoslavije više nema izgleda, počelo je izvana prikriveno nametanje njezine nove suvremene inačice kao tzv. "Jugosfera" ili obnovljena Velika Ilirija = bivša Jugoslavija bez Slovenije uz dodatak Albanije, jer su i Albanci žestoki zastupnici ilirizma (iako im genetika ovo ne potvrdjuje i tu su oštro različiti od Hrvata i Bošnjaka).

Vanjske sveze

Literatura

  • Jakša Ravlić: Hrvatski narodni preporod : ilirska knjiga, Zagreb, 1965.
  • Antun Barac, Hrvatska književnost, I. – Književnost ilirizma, JAZU, Zagreb, 1954.
  • J. Šidak, V. Foretić, J. Grabovac et al.: Hrvatski narodni preporod - ilirski pokret. Zagreb, 1988 (ISBN 86-03-99036-0)
  • Bulcsu Laszlo 1996: Jezik hrvatski u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zbornik "Hrvatski uspjeh kroz zajedništvo", dio V: str. 5 - 7, INTERCON Zagreb.
  • Marcus Tanner, 1997: Illyrianism and the Croatian Quest for Statehood. Daedalus (MIT Press) 126 / 3: 47–62. ISSN 00115266
  • Elinor Murray Despalatović: Ljudevit Gaj and the Illyrian Movement. East European Quarterly, 1975. (ISBN 0-914710-05-2)
  • R. Warnier: Illyrisme et nationalisme croate. Le Monde slave 1 (1935) 3, 27-74
  • I. I. Leščilovskaja: Illirizm. K istorii chorvatskogo nacional`nogo vozroždenija, Moskau, 1968
  • Ilirski Pokret, Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., knj. 5.
  • Ilirizem, Enciklopedija Slovenije, knj. 4 (1990)
  • Ilustrirana zgodovina Slovencev, Ljubljana 2000.

Poveznice

Referenca

Mostly original compilation enlarged and elaborated, with a minor inserted chapter by GNU-license from Croatian Wikipedia: Ilirski pokret.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Novi_ilirci_(Jugosfera)&oldid=45350"