Jugostratišta u fojbama

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Jugostratišta u fojbama (partizanske kosturnice u kraškim špiljama): Nakon punih pola stoljeća totalnog tabua, tj. nametnute šutnje u Hrvatskoj, ovo je kod nas jedan od prvih cjelovitih pregleda većine žrtvenih jama na Dinarskom krasu, gdje su komunistički jugo-partizani podkraj ili nakon 2. svjetskog rata pobacali mnogo tisuća pobijenih ili još živih žrtava: Taliana, Niemaca, hrvatskih kajkavaca i ponajviše domaćih čakavaca kojima pripada preko pola svih špiljskih kostura osobito po otocima i kopnenoj Dalmaciji (umjesto kojih su tu naseljeni štokavski Vlasi često pravoslavci).

Etimologia i opis

Fojba (množina fojbe), je romanski geomorfološki naziv u Furlaniji, Istri i na otoku Cresu, prastarim podrietlom iz latinskog fovea (= šupljina, jama). To su okomite duboke šupljine u vapnenastom krasu, tj. vertikalne špilje sa strmim stranama kao golemi prirodni bunari. Napomena: fojbe nisu umjetno izkopane grobne kosturnice. Više stotina takvih prirodnih kraših jama je razvijeno na prostranom vapnenastom krasu jugozapadne Hrvatske, južne Slovenije i na sjeveroiztočnom rubu Italie. Duboke su od 40m - 1.600m, od kojih su mnoge zlorabili jugo-partizani za iztrjebljenje nepodobnoga neštokavskog pučanstva, zbog čega je romansko-čakavski pojam "fojbe" dosad postao svjetski poznat kao podzemne kraške kosturnice za masovne žrtve jugo-genocida.

Takve kraške jame su se na Balkanu kroz stoljeća rabile za uklanjanje uginulih životinja i za prikrivanje pojedinih žrtava ubojstva, u novije doba i za masovne jugo-pokolje. One su zlorabljene osobito krajem 2. svjetskog rata za vrieme komunističke okupacije Titine Jugoslavije, najviše protiv neštokavskih Hrvata i Taliana. U tim fojbama je ideološki pobijeno više desetaka tisuća uglavnom nevinih civila, žena i djece, u svrhu genocidnog uništenja autohtonoga neštokavskog pučanstva. Dosad poznati podzemni rekord najmasovnijeg pokolja medju tim fojbama drži jama Jazovka na Žumberku s desetak tisuća kostura.

Lokacije fojbi

Okomite i duboke kraške jame nalaze se zamalo posvuda na kraškim područjima debljih vapnenaca: npr. u rubnim Alpama, istočnoj Španjolskoj, gorju Taurus (južna Turska) i sl. Ipak su samo u bivšoj Jugoslaviji takve jame masovno zlorabljene za genocidne masakre, dok se drugdje u svietu po brojnim kraškim jamama nalaze tek pojedini ljudski kosturi ili su bez njih. Takve genocidne fojbe s partizanskim kosturnicama su najbrojnije u Istri i Dalmaciji, pa u južnoj Sloveniji do srednje Hrvatske, a donedavna su bile prešućene i javno uglavnom nepoznate zbog ideo-političkih tabua.

Tehnologija masakra

Fojbe su kroz stoljeća, počevši od provale Turaka na Balkanu, postale stratišta za nepodobno domaće pučanstvo, što je tu dostiglo kulminaciju krajem 2. svj. rata i tzv. partizanskog "oslobodjenja" (od života i imovine). Iako su u inozemstvu najpoznatije talianske žrtve u fojbama Istre, njihov broj je tek manji i razmjerno umjeren u poredbi sa mnogostruko brojnijim genocidima pretežno neštokavskih Hrvata u kraškim jamama Dalmacije i srednje Hrvatske.

U srednjoj Hrvatskoj i Dalmaciji, to su zapravo bili jugo-partizanski rituali sadističkih orgija, uključivo pred smrt kastracije i odsjecanje dojki. Potom su unakažena tijela nepodobnih još poluživa ili mrtva, bacana u duboke fojbe, pa su zbog uništenja prelievana vapnom, nakon čega su zbog razaranja često još ubačene i bombe. Kasnije je donedavna zbog prikrivanja u njih još ubacivano i obilje kamenja, ili su one pristupačnije pretvorene u deponije smetlišta, kako bi se što bolje zauviek uklonio corpus delicti.

Fojbe u Istri

Tisuće ljudi, najviše Taliana i čakavskih Hrvata tj. ukupno oko 17.000 osoba, u poratnoj Istri su Titini jugo-partizani pobacali u te ponore žive ili mrtve. Nakon kapitulacije Italie i pada Mussolinia, od 8. rujna 1943, umirovljena je i razpuštena talijanska vojska u Istri i Sloveniji, što su privremeno osvojili jugo-partizani koji tu počinju prve manje pokolje u fojbama. Ipak su ubrzo Niemci uglavnom preoteli od partizana područja koja su napustili Taliani, pa se pod Njemcima privremeno prekidaju pokolji u fojbama. U Istri su genocidni masakri u fojbama dosegli vrhunac u svibnju i lipnju 1945, kada su Titini partizani prodrli sve do Trsta, što se nastavilo sve do 1947, odkad su mirom u Parizu tu završila ratna neprijateljstva, ali su terorom izazvali izbjeglištvo mnogih Taliana i dielom hrvatskih čakavaca u Italiju.

Još su masovniji slični pokolji čakavskih Hrvata u fojbama Dalmacije dostigli vrhunac u poraću 1946-47 (o čemu je donedavna vladao totalni taboo), a tek su prijetnje sovjetskiog diktatora Staljina posredno prisilile partizane na prekid tih genocida (dok su zapadni demokrati o tomu šutili).

Vremenski i prostorni razpored

U vremenskom i prostornom sliedu se mogu razlučiti bar 3 grupe genocida u našim fojbama:

Prve medjuratne fojbe

1. Za vrieme rata 1943: Prvi manji pokolji u istarskim fojbama su rezultat slavenskog ustanka protiv Taliana, a posebno protiv pripadnika poražene fašističke vojske. Ove ranije ratne fojbe su još donekle shvatljive i odniele su razmjerno manji broj od par stotina žrtava, koje je opisao npr. Gianni Oliva (Foibe, Oscar Mondadori, 2003).

Poratna Istra i Slovenija

2. Istra i Slovenija nakon rata (1945-1947): Poratne masovne pokolje u fojbama ne treba miješati s ranijim ratnima, jer je to u poraću bilo geostrateški organizirano etničko čišćenje tj. genocid, kada je ovim planskim terorom Tito htio trajno osigurati dominaciju do Soče. Tada su likvidirani pretežno domaći civili, tj. Taliani i najviše hrvatski čakavci, a umjesto njih su naseljeni štokavski Vlasi i Slovenci. Ove poratne fojbe su bile dio ukupnoga geostrateškog plana za proširenje komunističke Jugoslavije duž Jadrana čim dalje na zapad. Baš zato je Trst bio okupiran od jugoslavenske Četvrte armije već prije Zagreba i Ljubljane.

Poratna Dalmacija i otoci

3. Dalmacija nakon rata (1946-1948): Saveznici uglavnom nisu bili zainteresirani za unutarnje pokolje u Jugoslaviji. Zato ratni logori u poraću većinom nisu zatvoreni niti napušteni s dolaskom Titinih partizana (vidi pobliže: Jugoslavenski konclogori), pa logor Jasenovac i ini slični nastavljaju intenzivno raditi i dalje u Jugoslaviji 1945 - 1948 (poneki sve do 1989) - o čemu se donedavna dugo šutilo: Mijenjaju se samo njihovi zatvorenici i poslije rata jugo-komunisti tamo zatvaraju, muče i masakriraju tisuće Hrvata koji su se donedavna cinično pribrajali kao navodne ratne žrtve iz NDH, a takodjer dom,aćeMagjare, Folksdpjkčere i ine nepodobne ili bogatije za opljačkati im imovinu.

Zato su u poraću i slični pokolji iz istarskih fojba masovno prošireni dalje prama iztoku, u srednjoj Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje fojbe sadrže još mnogostruko više hrvatskih žrtava negoli samih istarskih Taliana. Najveći poratni pokolji u fojbama uglavnom su se zbivali na otocima Krku, Pašmanu, Žirju, Braču, Korčuli, Daksi i na planini Biokovu, a u zaledju najviše na Žumberku. Ovi pokolji u fojbama srednje Hrvatske i Dalmacije su uglavnom prestali tek od 1948, zbog istodobne prietnje Staljina i Informbiroa Titu (demokratski zapadni saveznici se na te mnogostruke fojbe u Hrvatskoj nisu obazirali - osim samo na talianske žrtve u Istri).

Najstrašnije hrvatske fojbe

Ovdje su 4 najjezivija primjera poslijeratnih kosturnica u hrvatskim fojbama, od kojih su glavni krvoločni primjerci žumberačka Jazovka, krčko Krićavno, žirjevska Gradina i više fojba na Korčuli:

Jazovka na Žumberku

Fojba Jazovka: Najstrašnija fojba u svijetu je partizanska kosturnica Jazovka na gorju Žumberka kod Sošica zapadno od Zagreba. Kroz pola stoljeća je to bio zabranjeni taboo, a tek nakon raspada Jugoslavije 1991, speleolozi su dijelom istražili ovu jamu do 43m dubine. Po tim nalazima, pa preostalim dokumentima i još živim svjedocima, procjenjuje se da je u jamu ubačeno između 9.000 i 12.000 leševa koji su bili preliveni vapnom. Većina su Hrvati iz Zagreba, uključivo brojne bolesnike i ratne ranjenike iz bolnica u Zagrebu 1945-1946, mnogo ratnih invalida s protezama i štakama, nešto žena i školska djeca od 15-17 godina, poneki njemački vojnici i sl. Dječak od 10 godina koji je uspio pobjeći je glavni živi svjedok tog pokolja. Glavni jugoslavenski organizator tog masakra je bila Milka Kufrin pod poratnim pokroviteljstvom zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca (čija je kćer Tatjana Holjevac bila nedavni zamjenik gradonačelnika Zagreba, koji zabranjuje istraživanje na tu temu).

Krićavno na Krku

Fojba Krićavno: To je 85m duboka kraška jama na istoku otoka Krka (greben Divinska gora) između Vrbnika i Baške. U toj fojbi su štokavski jugo-partizani proveli etnički masakr oko 350 domaćih čakavaca, čiji su pretci tu živjeli barem predhodno tisućljeće već od Bašćanske ploče i većinom su još govorili tadanjim ranohrvatskim prajezikom (Pračakavski Gan-Veyãn) - koji je balkanskim partizanima bio nerazumljiv) pa su zato tu likvidirali uglavnom ribare, pastire, žene, dvoje djece i par Taliana. Dok su ih klali i bacali u fojbu, ovi su starosjeditelji još zapomagali na partizanima mrskomu ranohrvatskom: "Ela Tjaće, ela Štomoryna !" (Pomozi Bože i Majko Božja). Njihova trupla su kasnije dosad prekrivena nabacanim kamenjem pa su zatim još u ovu jamu sve donedavna nabacali obilje smeća i otpada da prikriju taj genocid. Nedavne početke istraživanja ove partizanske kosturnice prekinuo je udbovezama tzv. crveni akademik Petar Strčić, koji je vjerojatno interesno povezan s tim dogadjajem i njegovim crvenim izvršiteljima, zašto je politički nagradjen akademstvom.

Gradina na Žirju

Fojba Gradina na Žirju, nalazi se na južnoj padini otoka Žirje ispred Šibenika. Na dnu te kraške jame je jedini stalni izvor pitke vode tog otoka, ali su u 1945-1946, jugo-partizani tu pobili i ubacili 65 žrtava uključivo Hrvate, Taliane i Niemce iz Dalmacije. Od tada, otočani odbijaju piti tu prokletu vodu koja teče preko kostura i radije žedjaju i piju kišnicu.

Fojbe na Korčuli

Paklenica i ine fojbe na Korčuli: Taj dalmatinski otok sadrži desetak velikih fojba koje su jugo-partizani krajem 2. svj. rata i u poraću zlorabili za istjebljenje par tisuća svojih navodnih "neprijatelja", tj. većinom domaćih Hrvata iz Korčule i Dubrovnika, uz nekoliko Taliana i Niemaca. Tu su glavne pećinske kosturnice od jugo-partizanskih pokolja s najviše potvrdjenih žrtava u kraškim jamama Paklenica, Šibalova, Vranina, Butina, Klupca, Kom i još niz inih slabije istraženih. Tu je i rodno mjesto profesora Zvonimira Šeparovića (bivši rektor i ministar), čija su braća i roditelji masakrirani u tim korčulanskim fojbama. Kad je postao ministrom nove hrvatske Vlade, pokušao je pobliže istražiti i te prikrivene pokolje na Korčuli, ali bez većeg uspjeha, zbog navodnog nestanka dokumentacije i nametnutog tabua iza koga i dalje stoje sinovi UDBe. Stoga je Z.Šeparović sada predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva. U doba propasti Jugoslavije 1990tih, slično kao na Krku (fojba Krićavno) i drugim otocima, udbaši + sinovi partizana su većinu tih korčulanskih fojba obilno zatrpali kamenjem, odpadom i smećem, da sakriju masovne zločine svojih predhodnika (= još novi dodatni zločini prikrivanja i uništenja dokaza !). Potom nakon smrti hrvatskog predsjednika Tudjmana 1999, nova ljevičarska vlast u Hrvatskoj je pod nemogućim zakonskim preduvjetima još praktički zabranila istraživanja svih takvih fojba u Hrvatskoj, da bi osigurala duševni i interesni mir svojih lievo-crvenih predhodnika, - tj. pećinskih koljača koji sve dosad nekažnjeni bahato šeću Korčulom i Dalmacijom.

Popis fojba s kosturnicama

Idući popis navodi jugo-partizanske fojbe s kosturnicama, gdje je tek manji dio žrtava dosad identificiran, a mnoge su fojbe još uviek nepoznate kao partizanski jugo-taboo nakon njihovog tzv. "oslobodjenja" (od života i imovine).

Srednja Hrvatska i Dalmacija

U fojbama jadranskih otoka i središnje Hrvatske podkraj rata (1945-1947) su Titini partizani poklali uglavnom neštokavske Hrvate tj. najviše civila, žena i djece, s očitim dalekosežnim planom neka se smanji etničko područje izvornih Hrvata i prošire štokavski Srbi i pravoslavni Vlasi, dok je tu razmjerno malo stranih žrtava: ponešto Taliana, Niemaca i dr. Sliede najvažnije partizanske fojbe, koje sadrže po 350-12.000 poratnih hrvatskih kostura:

  • Otok Brač: desetak fojba koji sadrže oko 4.000 kostura, uglavnom čakavskih Hrvata.
  • Otok Korčula: Paklenica, Šibalova, Vranina, Butina, Klupca, Kom itd., - u kojima leži najmanje 3.000 kostura Korčulana i Dubrovčana.
  • Fojba Gradina na Žirju kod Šibenika: 65 kostura Hrvata, Taliana i Niemaca.
  • Fojba Krićavno na Krku: oko 350 žrtava, uglavnom domaći čakavci, žene i 2 djece i par Taliana.
  • Fojba Stenjevčica kod Zagreba, par stotina Hrvata i nešto Niemaca (broj još neodredjen).
  • Fojba Jazovka na Žumberku: pobijeno 9.000-12.000 Hrvata, uključivo bolesnike, žene, djecu i nešto Niemaca.

Istra i Slovenija

U tim najzapadnijim fojbama su većina žrtava bili Taliani koje su masakrirali Titini jugo-partizani. Ove manje zapadnije fojbe sadrže tek po nekoliko desetaka ili stotina kostura, ali su zbog medjunarodnih implikacia puno bolje iztražene od iztočnijih pod tabuom (pretežno s Hrvatima). Sliedi razmjerno podpuni abecedni popis iz zapadnih medjunarodnih iztraga:

  • Fojba Barban
  • Fojba kod Bazovice (talianski nacionalni spomenik iznad Trsta)
  • Fojba Bertarelli (kod Buzeta)
  • Fojba Brestovica
  • Fojba Campagna (kod Trsta)
  • Fojba Casserova
  • Fojba Cernizza
  • Fojba Corgnale
  • Fojba Černovica kod Pazina
  • Fojba Drenchia
  • Rudnik boksita Gallignana
  • Fojba Gargaro kod Gorice
  • Fojba Gimino
  • Fojba Gropada
  • Fojba Iadruichi
  • Fojba Juran
  • Rudnik boksita Lindar
  • Fojba kod Kočevja
  • Fojba kod Kopera (Capodistria)
  • Fojba Monrupino kod Trsta (talianski nacionalni spomenik)
  • Fojba kod Novigrada istarskog (Castelnuovo)
  • Fojba Obrovo
  • Fojba Odolin
  • Fojba Opicina
  • Fojba Orle
  • Fojba Podubbo
  • Fojba Pućojba kod Roča
  • Fojba Rasp
  • Fojba San Lorenzo di Basovizza
  • Fojba San Salvaro
  • Fojba Scadaicina
  • Ponor Semichi
  • Fojba kod Sežane
  • Fojba Surani
  • Fojba Šepec kod Roča
  • Fojba Terl
  • Fojba Treghelizza
  • Fojba Vescovado
  • Fojba Vifia-Orize
  • Fojba Vines
  • Fojba Zavni (Trnovski Gozd)

Današnje stanje

Današnji speleolozi koji žele iztražiti špilje u Sloveniji moraju prvo napraviti formalni zahtjev za dozvolu iz slovenskog Ministarstva nutarnjih poslova, dok je bilo koje iztraživanje fojba u Hrvatskoj pod raznim zakonskim izlikama, odnedavna u stvarnosti praktički zabranjeno. Unatoč tim ograničenjima, svake se godine već slučajnim nalazima otkrivaju nove fojbe s poratnim kosturima u zabačenim područjima ili na privatnim posjedima.

Ovaj problem je dugo ostao tabu i u Italiji, a u Hrvatskoj je to još uvijek zabranjena tema. Ukupan broj žrtava u Istri, bez obzira na njihovu nacionalnost, dosad se procjenjuje najviše oko 17.000, što se odnosi na sve civilne i vojne žrtve u Istri i susjednim područjima Slovenije. Približni broj od 12.000 - 15.000 žrtava tu je najvjerojatniji, ali poneki auktori to smanjuju na 4.000 - 5.000 žrtava. U ostalim iztočnijim fojbama srednje Hrvatske i Dalmacije, treba dodati još najmanje 18.000 do 20.000 kostura, a vjerojatno i više od 40.000: ukupan broj talianskih, hrvatskih i drugih žrtava, u svim jugoslavenskim poratnim fojbama bio bi 50.000-60.000. Ostali rezultati su sljedeći:

Eliminacia Taliana

1. Najmanje 3/4 Taliana koji su prije živjeli na istoku Jadrana, bili su protjerani u Italiju ili su bačeni u fojbe zbog terora Titinih jugo-komunista.

Jugo-genocid čakavaca

2. Povrh toga, čak polovica autohtonih hrvatskih čakavaca, koji su do rata stoljećima živjeli na jadranskim otocima i kopnu Dalmacije, nestala je nakon rata, bilo da su bačeni u jadranske fojbe ili su izbjegli u inozemni egzil, a diljem Dalmacije su ih u poraću zamijenili štokavski Vlasi iz zaledja: Prije tog rata su autohtoni hrvatski čakavci tvorili 21% pučanstva Hrvatske, a nakon rata tek 12% u Hrvatskoj. Zamalo cijelo kopno Dalmacije su Titini partizani "očistili" ne samo od malobrojnih Taliana, nego još puno više od autohtonih hrvatskih čakavaca, pa zato od sredine 20. stoljeća diljem kopnene Dalmacije uglavnom prevladavaju štokavski Vlasi. Time su Titini partizani u Dalmaciji počinili dvostruki genocid uklanjanjem svih Taliana i većine čakavskih Hrvata, da bi se potom olakšalo proširenje pravoslavaca i Srba iz zaledja do Jadrana.

3. Treći djelomični genocid učinjen je na Kvarnerskim otocima i osobito na Krku i velebitskoj obali, gdje su nakon rata jugo-partizani iztrijebili najmanje 350 domaćih čakavaca, od kojih su većina masakrirani u fojbi Krićavno na otoku Krku.

Nagrade i čast koljačima

4. Neki polupismeni partizanski koljači nakon planski uspješnog "punjenja" tih fojba, odmah su u poraću unaprijeđeni u nove "akademike", a ako su još živi onda su nadalje i danas članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

5. Ostali nepismeni koljači iz tih fojba su proglašeni nacionalnim herojima u Jugoslaviji. Dok su u Sloveniji ubojice iz fojbi dosad većinom poimence poznati i maknuti s položaja, naprotiv u Hrvatskoj su takvi "fojbaši" (i njihovi potomci) još uvijek ugledni i nedodirljivi, pa zauzimaju važne položaje, primjerice:

  • - Neki živi su još članovi Hrvatske akademije.
  • - Dva zadnja hrvatska predsjednika su bila okružena s više savjetnika tog tipa.
  • - Službena "Hrvatska" televizija u oblikovanju javnog mnijenja takodjer je pod kontrolom tih "fojbaša" i njihovih potomaka.
  • - Zamjenica gradonačelnika glavnog grada Zagreba bila je kći Većeslava Holjevca, poratnog gradonačelnika Zagreba u čije doba su bili masovni pokolji u susjednim fojbama Jazovka i Stenjevčica, itd.
  • - "Hrvatska" Wikipedija je također pod djelomičnom kontrolom podobnih potomaka "fojbaša".
  • - Nekoliko najvećih hrvatskih novina, isto su pod kontrolom potomaka "fojbaša", ...itd.

Zaključci

Titini jugo-komunisti krajem 2. svj. rata u svom prodoru na zapad, zbog unificiranja i štokavizacije Jugoslavije su pobili ili protjerali kao "neprijatelje" ne samo većinu autohtonih romanskih i germanskih govornika, nego su odatle na razne načine uklonili bar polovicu čakavaca i dio kajkavaca, koji su zapravo većina medju poklanim žrtvama u poratnim fojbama, pa su potom posvojili njihovu imovinu i predali ju štokavskim Vlasima i doseljenim Srbima.

U komunističkoj Jugoslaviji (1945-1990), ove kosturnice u fojbama su kroz pola stoljeća bile nedodirljivi taboo, a tko bi to javno spomenuo, završio je u zatvoru ili je "nestao" u istim fojbama. U sadanjoj Hrvatskoj se spominjanje fojbi uglavnom izravno ne kažnjava, ali je "cosa nostra" tih balkanskih krvnika i njihovih potomaka na istaknutim položajima, još dovoljno moćna da spriječi bilo kakve javne razprave i postupke oko tih fojba.

Većina tih "špiljskih koljača" u Jugoslaviji su postali nacionalni heroji, a nakon raspada Jugoslavije su maskirani u "liberalne antifašiste" zadržali istaknute položaje i nedodirljivost. Naprotiv, preživjele obitelji žrtava i njihova stigmatizirana djeca kroz pola stoljeća Jugoslavije su imali tužne i mračne sudbine kao građani drugog reda i često su prisiljeni odseliti u inozemstvo kako bi izbjegli diskriminaciju i imali normalan život. Čak i danas u novoj Hrvatskoj, oduzeto im uglavnom nije vraćeno, a perfidni zakoni i dalje jamče špiljskim koljačima ugrabljenu imovinu.

Zato su i danas oko stotinu inih fojba s poratnim kosturnicama još uvijek nedostupne duž iztočnog Jadrana, a novi tzv. "hrvatski" zakoni kroz nemoguće preduvjete praktično zabranjuju njihovo istraživanje i objavu - kako bi zauvijek osigurali miran san za "pećinske koljače" i njihove jugo-potomke (za žrtve i njihove nepodobne potomke tu ustvari nikoga nije briga).

Literatura

  • Amleto Ballerini & Mihael Sobolevski: Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939.-1947.), Hrvatski institut za povijest & Societa' di Studi Fiumani, Roma-Zagreb, ISBN 88-7125-239-X.
  • Jožko Kragelj: Pobitim v spomin: žrtve komunističnega nasilja na Goriškem 1943-1948, Goriška Mohorjeva, Gorica 2005.
  • Milan Marušić: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu 1945. Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 317 p. Zagreb 2001.
  • Jože Pirjevec: Foibe, una storia d'Italia, Torino, Giulio Einaudi Editore, 2009, ISBN 9788806198046.
  • Z. Yoshamya 2001: Zavjera šutnje o kvarnerskoj Jazovki - U jami Krićavno na Krku pobijeni otočani i Ličani. Politički zatvorenik 112/113: 20 - 21, Zagreb VII-VIII/2001
  • Mitjel Yoshamya: Tromilenijska povijest Liburna od Otranta do Krićavna. Old-Croatian Medieval Archidioms, vol. 1: 131-136, ITG - Zagreb 2005
  • Marko Curać, 2012: Korčulanske jame (u kojima leže žrtve partizanskih zločina zatrpane kamenjem i smećem). Hrvatski list br. 417: str. 33 - 35, Zadar, 20. 9. 2012.
  • Želimir Žanko & Nikola Šolić: Jazovka. Posebno izdanje, 143 p. Zagreb 1990.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Chakavian Wikislavia (introduction from a Wikipedian stub)

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Jugostratišta_u_fojbama&oldid=35877"