Jugo-genocid čakavaca

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Metapedia-puzzle.png   
Ovo je tek osnovica ili začetak budućeg članka.
Pomognite Metapediji i dopunite ga.


HrvatGrb.png

Jugo-genocid čakavaca (jugoslavenska uklonitba Hrvata s Jadrana): U srednjem vieku su hrvatski čakavci bili većina ili oko 2/3 svih Hrvata u Kraljevini Hrvatskoj. Ostalo su tada bili kajkavci na sjevererozapadu i šćakavski ikavci na istoku uglavnom u Bosni i Posavini. Kasnije od 16. stoljeća s provalama Turaka su većina nutarnjih kopnenih čakavaca pobijeni ili protjetranhi (Gradišće itd.), pa ih u Hrvatskoj do 1.svj. rata ostaje tek 1/4 ili 23%. Potom su opet u 20. st. počeli novi jugo-progoni najjače protiv čakavaca zbog izlaza Srba na more, pa od 23% čakavaca 1918., dosad ostaje pola manje ili samo 11% i to zbog jugo-partizanskih masovnih pokolja čakavaca u brojnim kraškim fojbama duž Jadrana (sada zatajene kosturnice) i isto zbog izbjegličke odselidbe mnoštva čakavaca u Južnu Ameriku, gdje ih je zato dosad već više nego u domovini.

Abstract

Yugoslav genocide on coastal Croats (Chakavians decimated at eastern Adriatic): ...

Srednjovjeki čakavci

U srednjem vieku su čakavci bili većina ili oko 2/3 svih Hrvata u Kraljevini Hrvatskoj pod Trpimirovićima i Arpadovićima, pa su srednjovjeko Hrvatsko kraljevstvo zapravo većinom osnovali i vodili čakavski Hrvati. U to srednjovjeko doba sve do 16. stoljeća su većinski čakavci prevladavali na zamalo svim jadranskim otocima i uzduž ciele iztočnojadranske obale, tj. od Savudrije pa sve do Budve, pa u prostranom zaledju diljem srednje Hrvatske do Kupe i Une. Sjeverozapadno od njih (dio Gorskog Kotara, gornja Posavina, Hrvatsko Zagorje i većina Podravine (bar do Belišća) su prevladavali kajkavci, a donja Posavina i većina Bosne ikavski šćakavci (doseljenih jekavskih štokavaca po tekstovima tad još nema na hrvatskom ozemlju). Tada su se na ovomu čakavskom prostranstvu govorile 3 glavne dialektalne inačice s ovim razporedima:

  • Ekavski čakavci na sjeverozapadu (jat = e): diljem Istre do Bakra, Vinodola, u dijelu Pokuplja i Žumberka, pa na otocima Cresu, Lošinju i sjevernom Krku (Omišalj-Vrbnik), - ovi su dosad dielom očuvani.
  • Ikavski čakavci nekoć najbrojniji u središnjoj i jugozapadnoj Hrvatskoj (jat = i ili manjim dielom e): srednja Hrvatska izmedju Kupe i Une, sjeverno do Turopolja, Kordun, Pounje sigurno do Bihaća (i možda iztočnije do ušća Vrbasa), sva Lika, dalmatinska Zagora do Neretve, većina otočja u Kvarneru, sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, - ovi su dosad većinom uništeni, izim ostataka u Gackoj i na otocima, na dalmatinskoj obali i inom zaledju su već zamalo iztrjebljeni.
  • Jekavski čakavci na jugoiztoku (jat = ie ili je - jedinstveno bez "ije"): u srednjem vieku duž južnojadranskog primorja od Neretve do Skadra i u samom Dubrovniku (do Gjore Držića i inih ranijih književnika), pa dubrovački otoci Elafiti, Lastovo, Pelješac, Konavoska obala i vanjska Boka bar do Budve, - danas pri kraju izumiranja samo starci Lastova i Janjina na Pelješcu (sve ino već iztrjebljeno i zamienjeno doselidbom štokavaca iz zaledja).

1. Turski genocid čakavaca

Gornji opisani razpored čakavaca je manjeviše potrajao kroz cieli srednji viek približno do 16. st. i tek nakon turskih provala se novovjeko prostranstvo čakavaca jako izmienilo i dvostruko smanjilo, pa kroz novi viek prije 1. svjetskog rata čakavci tvore tek oko 1/3 hrvatskog pučanstva. Tada je turskom silom izbrisan veći dio dotad najbrojnijih kopnenih čakavaca, tj. svi iz zapadne Bosne i Pounja, Banovine, Korduna, iztočne Like i dalmatinske Zagore. Ovi su kopneni čakavci dijelom pobijeni, a ini preživjeli su izbjegli na najbliže priobalne otoke ili dalje u Istru i sjevernije u Gradišće na iztoku Austrije i sjeverozapadu Magjarske, manje čak do Slovačke. Tek uz provalu Turaka se na hrvatskom ozemlju pojavljuje i prvi štokavsko-jekavski tekst iz Dubrovačkog arhiva u ćirilskom pismu vlaškoga vojvode Sandalja Hranića god. 1423.

Na samomu hrvatskom ozemlju izvan Turske se kroz iduća novija stoljeća preostali čakavci i dalje smanjuju, pa su od 1/3 Hrvata nakon Turaka, do 1.svj. rata postupno opali na 1/4. Razlozi su dielom njihova asimilacija u miešanim izbjegličkim naseljima gdje postaju bilo ikavski kajkavci ili ikavski štokavci. Drugi većinski uzrok mirnodobnog nestajanja čakavaca kod nas je bilo njihovo manjinsko osiromašenje i masovna gospodarska preselidba u prekomorske zemlje i ponajviše u Južnu Ameriku (oko 1.200.000), gdje dosad već živi više naših čakavaca u Čileu i Argentini negoli u Hrvatskoj, a Antofagasta s blizu 200.000 južnih Hrvata je sada najveći čakavski grad na svietu (izpred Rieke i Splita).

2. Jugo-genocid čakavaca

Hrvatska je ušla u prvu Jugoslaviju nakon 1918. sa 23% čakavskih Hrvata, tj. blizu 1/4 čakavaca na svojem ozemlju. Medjutim, raniji Turci su uglavnom zbog praktične nužde uništavali tolike čakavce kao kolateralne žrtve jer su dotad bili naše većinsko pučanstvo na putu njihovih osvajanja spram zapada. Naprotiv, od stvaranja Jugoslavije tj. ustvari nametanja Velike Srbije, Srbi su odonda sve donedavna kroz osamdesetak godina provodili namjernu i sustavnu likvidaciju osobito čakavaca, eda bi Velika Srbija potom prodriela što dalje na zapad duž privlačne jadranske obale (na njihovo "odvajkada srpsko more"). Pritom su im unapried najmanje smetali katolički štokavci koje bi lakše asimilirali u sveštokavske "Srbe sva 3 verozakona", a isto niti hrvatski kajkavci koje će lako proglasiti južnim Slovencima.

Naprotiv neuklopivi, arhaični i jezično osebujni čakavci sa glagoljicom, koji su još stvorili i vodili raniju Kraljevinu Hrvatsku, bili su podjednako nepoželjni kako Srbima zbog Dalmacije i Slovencima osobito zbog Istre (po mogućnosti i Kvarnera), kao i Talianima preko Jadrana zbog stalnih aspiracija na čakavsku Istru i Dalmaciju s otocima. U tomu trostrukom geostrateškom "sendviču" su kroz 20. stoljeće čak polovica svih preostalih čakavaca bili doslovce 'samljeveni' i likvidirani, bilo da su iz svojih tisućljetnih zavičaja gospodarskim pritiskom i praktičnim ucjenama protjerani na odselidbu, ili su dielom jednostavno pobijeni i preoteta im je sva imovina. Na takve namjenske načine je u 20.st. dosad učinkovito likvidirana i izbrisana s iztočnog Jadrana čak polovica svih preostalih čakavaca, tj. od 23% u doba 1.svj. rata su čakavci time dosad doslovce decimirani na svega 11% hrvatskog pučanstva, što je proporcionalno podjednako kao u njihovu turskom genocidu od srednjovjekih 2/3 na novovjekih 1/3.

Fojbe čakavskih kostura

Najgorje izravne likvidacije i krvoločne pokolje hrvatskih primorskih čakavaca slične poput Turaka su izveli Titini jugopartizani krajem 2.svj. rata i u poraću, kada su pri tzv. "oslobodjenju" (od života i imovine) ti partizanski koljači osobito za primorske čakavce imali spremljena specialno perverzna mučilišta, tj. većinu su uhvaćenih čakavaca uz partizanske rituale sadističkih orgija prvo sakatili pa priklali nad brojnim glasovitim fojbama (romano-čakavski naziv za duboke kraške jame) i potom ih još polužive pobacali dolje u mračne dubine. Te su fojbe i u inozemstvu poznate zbog par tisuća ubačenih naših Taliana, ali je kod nas zabranjena tajna kako u istim i stotinama inih primorskih fojba još leže i prikrivene kosturnice bar triput više naših domaćih čakavaca. Vidi o tim partizanskim fojbama još i pobliže: Jugostratišta u fojbama.

Slične okomite 'fojbe' su manjeviše proširene i drugdje u vapnasto-kraškim krajevima po svietu, ali osim tek pojedinih kostura, nigdje drugdje nemaju tako brojne masovne kosturnice kao u našoj "oslobodjenoj" jugopartizanskoj domovini. Kao vrhunac svega, preustrojeni neokomunisti su nedavno i posebnim zakonom zabranili uvide u te fojbe, - da bi zauviek od svjetske javnosti prikrili krvoločnost njihovih partizanskih predhodnika. Glavne su npr. kod nas takve pretežno čakavske kosturnice u partizanskim fojbama duž Jadrana (od sjeverozapada na jugoiztok), koje sadrže bar po stotinjak ili puno više pobijenih kostura (ine s manje čakavaca su izostavljene):

  • Niz istarskih fojba na Ćićariji (žrtve istarski čakavci + Taliani)
  • Fojba "Krićavno" 323m, na Hlamu Divinska (= Djevičanska gora) iznad Bašćanske ploče kod Jurandvora na Krku (žrtve iz Krka, Raba i Velebitske obale + žene + djeca).
  • Fojba "Gradina" s podzemnim jezerom na južnoj strani otoka Žirje (žrtve čakavci iz Dalmacije + par Taliana).
  • Više planinskih fojba na Biokovu (žrtve većinom "nestali" čakavci duž dalmatinske obale).
  • Brojne kraške fojbe na otoku Braču (najbrojnije špiljske kosturnice kod nas: žrtve s Brača, okolnih otoka i oko Splita).
  • Jama Paklenica i ine fojbe na Korčuli (žrtve s Korčule i susjednih otoka: uz ine braća i roditelji Zvonimira Šeparovića).
  • ... i još niz manjih ili slabije poznatih kraških fojba bar s par desetaka pobijenih čakavskih kostura drugdje duž iztočnog Jadrana.

Literatura

  • Hrvatska matica iseljenika: Časopis "Matica", god. I - LV, Zagreb 1952-2007.
  • Hrvatska matica iseljenika: Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb 2001-2007.
  • Ljubomir Antić: Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Centar za migracije i narodnosti, Stvarnost, Zagreb 1991.
  • Ljubomir Antić: Hrvati i Amerika, Hrvatska sveučilišna naklada - Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2002.
  • Memoria Chilena: Inmigración Croáta en Chile, 1864 - 1930. Santiago de Chile.
  • Marko Sinovčić: Hrvati u Argentini i njihov doprinos hrvatskoj kulturi, pregled hrvatskog tiska objavljenog u Argentini od godine 1946. do 1990.
  • Carmen Vrljicak: Los Croatas en la Argentina (Hrvati u Argentini), 2007.
  • Jožko Kragelj: Pobitim v spomin: žrtve komunističnega nasilja na Goriškem 1943-1948, Goriška Mohorjeva, Gorica 2005.
  • Milan Marušić: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu 1945. Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 317 p. Zagreb 2001.
  • Jože Pirjevec: Foibe, una storia d'Italia, Torino, Giulio Einaudi Editore, 2009, ISBN 9788806198046.
  • Z. Yoshamya 2001: Zavjera šutnje o kvarnerskoj Jazovki - U jami Krićavno na Krku pobijeni otočani i Ličani. Politički zatvorenik 112/113: 20 - 21, Zagreb VII-VIII/2001
  • Želimir Žanko & Nikola Šolić: Jazovka. Posebno izdanje, 143 p. Zagreb 1990.

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Chakavian Wikislavia.