Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu!
Članak je potrebno preurediti u skladu s jezično-pravopisnim pravilima Metapedije.
|
Kerubini (heb. כְּרוּב, lat. Cherubus), prema Starom zavjetu oni su nebeska bića, andjeli koji okružuju Boga i služe mu. Prema asirsko-babilonskoj vjerskoj predaji, kerubin je uzvišeno nadnaravno krilato biće, ljudskih ili životinjskih obilježja. U kršćanskoj tradiciji, kerubini predstavljaju čiste duhove koji pripadaju drugom redu andjeoske hierarhie. Oni su oboružani gorućim mačevima, u svakom trenutku spremni braniti Božje ime i slavu. Takodjer su i Čuvari Božjeg prijestolja, nitko pa čak niti sveta bića ne mogu pogledati u njih zbog svjetlosti.
Opis u Bibliji
Kerubini se u Starom zavjetu spominju na više mjesta. U Knjizi postanka (Post 3, 23-24) Bog je sbog počinjenog grieha prognao Adama i Evu iz zemaljskog raja, ter je postavio kerubine s plamtećim mačem da čuvaju vrata edenskog vrta.
| ”
|
Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
|
“
|
U Prvoj knjizi o kraljevima (1 Kr 8, 7-8) spominju se u dijelu koji opisuje prienos Zavjetnog kovčega koji je kralj Salomon dao pohraniti u jeruzalemskom hramu.
| ”
|
Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg i zaklanjahu odozgo Kovčeg i njegove motke.
|
“
|
Istovjetni opis navodi se i u Drugoj knjizi Ljetopisa (2 Ljet 5, 8).
U Knjizi o proroku Ezekielu (Ez 1, 4-28) kerubini se opisuju kao duhovna bića s četiri lica: ljudskim, lavljim, volovskim i orlovim. Kerubini se takodjer spominju u Novom zavjetu, u knjizi Otkrivenja (Otk 4, 6-8).
