Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu!
Članak je potrebno preurediti u skladu s jezično-pravopisnim pravilima Metapedije.
|
Serafini (hebr. שָׂרָףsaraf, lat. Seraph), prema Starom zavjetu oni su nebeska bića, andjeli koji okružuju Boga i služe mu. Oni se klanjaju, ljube, promatraju i slave Božju ljubav i Presveto Trojstvo u čije su otajstvo uronjeni. U kršćanskoj ikonografiji prikazivani su s tri para krila. S jednim parom lete, drugim zakriljuju lice, a trećim pokrivaju noge. Izriekom se spominju samo u Knjizi proroka Izaie (Iz 6 2-13). Prema kršćanskoj tradiciji, serafini se nalaze u prvom redu od devet andjeoskih zborova.
Opis u Bibliji
U knjizi proroka Izaie se spominju kao šestokrila bića:
| ”
|
Serafini se držaše iznad njega. Svaki od njih imaše šest krila: dva za pokriti sebi lice, dva za pokriti sebi noge i dva za letjeti.
|
“
|
Prorok Izaia koristi izraz da bi njime označio krilata nebeska bića (Andjele), koje promatra u svome vidjenju prilikom poziva na svoju proročku službu (Iz 6,1-7). U Izaijinom vidjenju, serafini su predstavljeni kako okružuju prijestolje Gospodnje. Oni imaju Čovječji lik, a svaki od njih ima šest krila: jednim parom krila prekrivaju svoja lica, jer su nedostojni gledati Gospodina. Drugim parom krila - noge, nedostojni da ih Gospodin promatra, a treći par krila služi im da lete, kako bi neprestano izvršavali nebeske zapoviedi svoga Cara i Gospodina. Pri tome, neprestano su pjevali pjesmu "Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove." i od grmljavine ovoga glasa potresli su se temelji hrama i hram se napunio dimom. Iz ovoga se vidi da serafini nisu samo duhovi, nego i da su najviša duhovna bića, najbliža Bogu.
