Kiseli silikati u Hrvatskoj
Kiseli silikati u Hrvatskoj: - Silikati su razmjerno najčešća mineralna skupina stiena u većini inih gorja na Zemlji, uz rjedje iznimke osobito u našim Dinaridima i sličnim mladjim karbonatnim gorjima gdje se nalaze tek pojedine silikatne planine u okružnu prevladavajućih karbonata.
Kod nas na hrvatskom etnoprostoru se silikati inače nalaze najviše u kopnenom zaledju medju nutarnjim Dinaridima i panonskim gorjem, dok ih u primorju ima tek mjestimice rubno u manjim enklavama i na pojedinim vulkanskim otocima središnjeg Jadrana.
Sadržaj
Značajke silikata
Silikati su inače najveći raznoliki razred minerala i većina stijena na Zemlji je izgradjena od 95% silikata koje tvore uglavnom silicij i kisik, s dodatcima aluminija, magnezija, željeza i kalcija. Neki važni minerali iz ove skupine, koji tvore stijene jesu kvarc, feldspati, olivini, pirokseni, amfiboli, granati i tinjci.
Mogućnost polimerizacie silikatnih tetraedara ([SiO4]), koji čine osnovnu gradju svih silikata (i nekih oksida) je razlog što postoji tako veliki broj mineralnih vrsta unutar ovog razreda. Silikati imaju veliku tehničku i gospodarsku važnost. Neki od njih izvor su dragocjenih metala, drugi su poznati kao nemetalne sirovine (azbest, kaolin, bentonit, glinenci) ili kao drago kamenje (smaragd, akvamarin, turmalin, topaz, nefrit), a i mnogi tehnički proizvodi (staklo, porculan, keramika, emajl, cement) sastoje se uglavnom od silikata.
Prostori naših silikata
Razmjerno najveća silikatna gorja kod nas su u srednjoj Bosni Vranica i Zec-planina, pa u sjevernoj Hrvatskoj Medvednica, Psunj, Papuk-Krndija i Zrinska gora (Šamarica), dok su na jugozapadu u primorskim Dinaridima tek manje silikatne uklopine još npr. visoravan Rogozno (izmedju Risnjaka i Bitoraja), sedla Vratnik i Brušane u Velebitu, pa vulkanski otoci Jabuka, Brusnik i Komiža na Visu.
Protivno od većine inog svieta s dominantnim silikatima, kod nas u Hrvatskoj su silikati uglavnom ograničeni tek na 1/5 domaćeg gorja najviše na sjeveru uz Panoniju. Većina tih navedenih silikatnih masiva su gradjeni od kiselih ili rjedje neutralnih silikata, dok samo na zapadnoj polovici Zrinske gore (masiv Andjelina) na Banovini prevladavaju ultrabazični silikati (ofioliti): o ovima vidi još pobliže pod Hrvatski ofioliti (zelenci).
Magmatski eruptivi u Hrvatskoj
Zbog razmjerno malobrojnih bivših vulkana na hrvatskom ozemlju, primarne eruptivne ili magmatske stiene kao npr. diorit, bazalt itd., u Hrvatskoj su razmjerno rjedje i rubno su ograničene na manja područja, npr. Moslavina i srednjojadranski vulkanski otoci.
Magmatske (eruptivne) stijene nastaju kada se magma hladi i skrutnjava ispod površine kao intruzivne stijene ili na površini kao efuzivne stijene. Magma može nastati djelomičnim taljenjem već postojećih stijena u plaštu ili u Zemljinoj kori. Obično je taljenje uzrokovano povišenjem temperature, sniženjem tlaka ili promjenom sastava.
Magmatske stijene čine približno 95% gornjeg dijela Zemljine kore, a njihovo obilje skriveno je na Zemljinoj površini razmjerno tankim, ali prostranim slojem gornjih sedimentnih i metamorfnih stijena. Magmatske stijene su geološki značajne jer u prikladnim uvjetima sadrže važna rudna ležišta, npr. kositra, volframa i urana koji su obično vezani za granite, dok su rude poput kroma i platine vezane za gabroide.
Metamorfne stiene u Hrvatskoj
Većina silikatnih stiena na hrvatskom ozemlju pripadaju skupini sekundarnih metamorfnih stiena, od kakvih je većinom izgradjeno naše sjeverno peripanonsko gorje, npr. Medvednica, Psunj, Papuk, Krndija, itd. Glavni česti primjeri metamorfnih stijena kod nas su škriljavci, gnajs, itd.
Metamorfna stijena je takva stijena koja nastaje kao posljedica preobrazbe već postojećeg tipa stijene (protolita ili edukta), ali u temperaturnim granicama najviše do 200°C, što je gornja granica do jelomičnog taljenja stiene. Protolit je podvrgnut djelovanju topline i tlaka što uzrokuje duboke fizikalne i/ili kemijske promjene. Protolit može biti i sedimentna stijena, magmatska stijena ili čak neka ina metamorfna stijena.
Metamorfne stiene tvore veliki dio Zemljine kore, a svrstane su po strukturi i teksturi, ter kemijskom i mineralnom sastavu. Nastaju na više načina: duboko izpod površine Zemlje pod djelovanjem visokih tlakova i temperatura (dinamotermalni metamorfizam), pa prodiranjem magme u okolne stiene kada na njihovom kontaktu dolazi do "prženja" (kontaktni metamorfizam), ter djelovanjem usmjerenog tlaka koji može biti statički ili dinamički - u slučaju dinamičkog tlaka (npr. smicanje dvaju blokova stijena) nastaje kataklastički metamorfizam.
Summary
A silicate is a compound containing an anionic silicon compound. The great majority of silicates are oxides, but hexafluorosilicate ([SiF6]2−) and other anions are also included. This article focuses mainly on the Si-O anions. Silicates comprise the majority of Earth's crust, as well as the other terrestrial planets, rocky moons, and asteroids. Sand, Portland cement, and thousands of minerals are examples of silicates. "Orthosilicate" is the anion SiO4- or its compounds.
Related to orthosilicate are families of anions (and their compounds) with the formula [SiO2+n]2n-. Important members are the cyclic and single chain silicates {[SiO3]2-}n and the sheet-forming silicates {[SiO2.5]-}n. Silicate compounds, including the minerals, consist of silicate anions whose charge is balanced by various cations. Myriad silicate anions can exist, and each can form compounds with many different cations. Hence this class of compounds is very large. Both minerals and synthetic materials fit in this class.
Poveznice
Reference
A provisional digest, partly adapted from Wikipedia by GNU license.
