Ličko Sredogorje
Ličko Sredogorje (Lički Gvozd, Resnik planina i Vrebačka gora): - Ličku kotlinu u jugozapadnoj Hrvatskoj okružuju dugački planinski lanci zapadnih Dinarida tj. na istoku Plješivica 1.657m, na sjeveru niža Mala Kapela 1.279m i na jugozapadu najviši i najduži lanac Velebita (1.758 m).
Izmedju toga rubnog gorja se poprečno kroz sredinu Like izmedju kraških polja pruža još i četvrti niži lanac Ličkog Sredogorja, 1.269m. Svi ovi planinski lanci Ličkog gorja uglavnom su kraškog tipa od karbonatnih stijena s brojnim ponikvama, klancima, špiljama i inim manjim kraškim oblicima.
Sadržaj
Izkon imena
Po stručnomu etimološkom tumačenju, naziv Like dolazi od grčke riječi lykos u značenju 'vuk', za što je već u klasičnoj antici zapisan predslavenski pridjev liccavus = lički (vučji). Naprotiv, po novomu pučkom izvodu popularnom kod nas, Lika bi dobila ime navodno po liku, što je u hrvatskoj štokavskoj ikavici inačica za književno lijek - ali tomu mogu vjerovati samo popularno-polupismeni, jer je rimski pridjev postojao čak 2 tisućljeća prije ikavice i lijeka (pa treba 'vremeplov' da se to uskladi).
Zemljopis Like
Lika je gorsko-kontinentalno područje jugozapadne Hrvatske i dinarska kraška visoravan, omedjena dugim lancom Velebita na zapadu i jugu, te planinom Plješivicom na istoku. Sjeverna granica je prilično neodredjena jer Ogulinska udolina tvori prijelaz na tromedji Korduna, Like i Gorskog Kotara. Cijela Lika se geomorfološki može označiti kao brdska visoravan podijeljena manjim gorskim lancima na više cjelina - kraških polja: Gacko polje, Krbava, Ličko Pounje i dr. Ima veliko strateško i prometno značenje jer čini spojnicu kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske. Kroz Liku prolaze državne ceste Zagreb - Split i Zagreb - Zadar, autocesta Zagreb - Split, te željeznička pruga Zagreb - Knin - Split.
Ličko podneblje
U nutarnjoj ličkoj kotlini je klima oštro-kontinentalna s razmjerno kratkim vegetacijskim periodom zbog kasnih i ranih mrazova uz dugotrajni i debeli zimski snijeg. Lička je klima kontrastna oštro-kontinentalna s velikim toplinskim amplitudama, pa su tu (spram blažega Gorskog Kotara) ljeta toplija i polusušna, ali su zime jače hladne s puno snijega (2m - 5m), uz žestoke mrazove najjače u jugoiztočnoj Europi.
Npr. minimumi iz 20. stoljeća za Gospić i Gračac su čak do -35°C i -37°C. Srednja siječanska temperatura naglo opada od morske obale prama grebenu Velebita i predgorju Velike Kapele, tako da su izoterme od -2ºC do -5ºC. Dio zaravni i polja ima srednju siječansku temperaturu od oko -2ºC, a planine od -4ºC do -5ºC. U 5 mjeseci godišnje se minimalna temperatura spušta ispod 0ºC. Snježni pokrivač bude visok do 2-5 m, a održava se prosječno kroz 4 mjeseca.
U srpnju je po zaravnima srednja temperatura je 18ºC, a opada s povišenjem reljefa, tako da najviši planinski dijelovi imaju temperaturu od 12ºC-14ºC. Godišnja amplituda temperature iznosi malo više od 19ºC u višem dijelu, a u nižemu preko 20ºC. U Gospiću srednja temperatura u siječnju iznosi -1.9ºC. Apsolutne maksimalne temperature najviše su na dnu kraških polja i u dolinama, gdje ljeti mogu biti vrlo visoke do 35ºC, pa su zato maksimalne moguće ličke amplitude čak do 70ºC.
Ličko Sredogorje
Ličko Sredogorje (Gvozd ili Lisina odnosno Vrebačka gora, klas.latin. Montes Liccaviae = 'Ličko gorje', njem Likaner Mittelgebirge): - Ličko Sredogorje je iztočniji kopneni nastavak Senjskog Bila i pruža se sredinom Ličke kotline izmedju Otočca i Gračaca tj. od Kuterevske kose na jugoiztok spram Poštaka (1.446 m), kao paralelni lanac izmedju srednjeg Velebita i Male Kapele, s nizom osrednjih vrhova od Gračaca do Kutereva visokih oko 1.200 - 1.300m.
To je sredogorje okruženo i omedjeno sa 5 nižih kraških polja: jugozapadno od njega leže Gračačko i Ličko polje, a na sjeveroiztočnoj strani prama Kapeli i Plješivici su Gacko, Koreničko i Krbavsko polje. Duž tog sredogorja je nanizano desetak podjednakih čunjastih vrhova iznad 1.200m, okruženih klancima i brojnim dubokim ponikvama kao izraziti mrežasti kras.
Vrhovi Sredogorja
Najviši vrh Ličkog Sredogorja u užem smislu je gola Kamena gora, 1.268m kod ličkog Bunića, a ini pripadni vrhovi su još sjevernije Crni vrh 1.245m (= jugo-srb. "Golo Trlo") i Stipanov Grič 1.233m, pa na jugu Paleš 1.239m, Jelovinac 1.215m (jugo-srb. "Jelov Venac"), Trojvrh 1.234m (tzv. "Trovura"), pa Jelovura 1.178m i još ini ispod 1.200m.
Zbog središnjeg položaja nasred ličke visoravni, iz Ličkog Sredogorja i osobito s najvišeg vrha Kamena gora se za bistrog dana pruža izvrstni panoramski pregled na većinu ličkih vrhova: na zapadu, jugozapadu i jugu se polukružno vidi cieli lučni greben Velebita u nizu vrhova od senjskih Konačišta (1.494 m) pa sve do Crnopca (1.404 m), a na iztoku je isto vidljiv glavni greben Plješivice od Gole Plišivice (1.649 m) do Kremena (1.591 m). Jedino se vrhovi V.Kapele slabo vide zbog udaljenosti i nižih vrhova izpred.
Iztočnije od Gračaca se to Ličko sredogorje opet uzpinje preko 1.300m s višim vrhom Lisac 1.336m, odakle se još dalje na jugoiztoku nastavlja u najvišemu dolomitnom grebenu Poštaka (1.446 m) izmedju Velebita i Dinare. Lički Gvozd je stariji srednjovjeki naziv ovog sredogorja prije Turaka, a Resnik planina je uže ime pripadnoga jugoiztočnog grebena kod Gračaca i Vrebačka gora naziv jugozapadnog diela naspram Gospića.
Podneblje sredogorja
Ovi su vapnenački vrhovi većinom strmi i stjenoviti, zarasli šumom i neprohodni, osim jedinog puta na Stipanov Grič gdje je mjerna postaja iz koje su poznati raniji klimatski pokazatelji za sredogorje. Iz tih podataka i vegetacije je vidljivo, kako je ovo sredogorje razmjerno toplije od susjedne Kapele i Plješivice, s elementima južnih utjecaja i fenske klime.
Osebujno raslinstvo
Većina pripadnih vrhova su gore obrasli bukvom i pri vrhu jelom, pa niže padine najviše crnograbom (Ostrya), a duž južnog podnožja je čak usred Like topliji poluzimzeleni pojas submediteranskog bjelograba (Carpinus orientalis) i još inoga primorskog bilja kao na velebitskoj obali: Salvia officinalis, Asparagus acutifolius, Lonicera etrusca, Juniperus oxycedrus ...itd. Flora tog sredogorja s oko 1.040 vrsta je još bogatija od susjedne hladnije Male Kapele na sjeveru, pa tu ima i posebnih ličkih endema npr. Iris dinarica, Centaurea japodana i dr. Glavna zvjerad u tom gorju su vukovi i medvjedi.
Summary
Lika's Mountains (Mt Plješivica, Kapela, and central ranges): Lika is a mountainous region in central Croatia, roughly bound by the Velebit mountain from the southwest and the Plješevica mountain from the northeast. On the north-west end Lika is bounded by Ogulin-Plaški basin, and on the south-east by the Malovan pass. Today most of the territory of Lika (Gospić, Otočac, Brinje, Donji Lapac, Lovinac, Perušić, Plitvička Jezera, Udbina and Vrhovine) is part of Lika-Senj County.
Josipdol, Plaški and Saborsko are part of Karlovac County and Gračac is part of Zadar County. Major towns include Gospić, Otočac, and Gračac, most of which are located in the karst depressions. The Plitvice Lakes National Park is also in Lika. Its major mountains are Velebit range (1,758 m) in southwest, Plješivica (1,657 m) in northeast, and a series of minor central ranges between 1200-1300m.
Poveznice
Reference
Original provisional compilation, mostly loaded from the former WikiSlavia by GNU license.
