Livno

Livno (srednjov. Hlievno, klas.lat. Cleuna): - Livno je grad i općina u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Najznačajniji je grad u Hercegbosanskoj županiji, čije je kulturno i gospodarsko središte, kao drugi po veličini grad s većinskim hrvatskim pučanstvom u Bosni i Hercegovini.

Zemljopis i klima

Grad leži na 724m iznad mora na iztoku Livanjskog polja, većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kojeg izvire i kraška rječica Bistrica. Podneblje je polusredizemno (submediteran) s jačim vjetrovima. Prosječna godišnja temperatura zadnjih 57 godina (1951. - 2008.) iznosi 9,3°C. Ljeta su duga i sunčana (2008: 2.474 sati), a zime snježne.

Livanjska poviest

Najraniji do sada pronadjeni tragovi naselidbe ljudi u livanjskom kraju potječu iz predpovijesnog doba 2000 godina pr.Kr. Do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati. Na brdskim obroncima oko Livanjskog polja nalazi se četrdesetak povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanoga i željeznog doba.

Na području grada Livna nalaze se tri predpoviesne gradine tj. Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac, od kojih dvije imaju podgradinska naselja, ter jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g., gradine su odolijevale Rimljanima.

Rimska vlast

Od prvoga rimskog pohoda na Delmate 156. pr.Kr. do ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima su bjesnili brojni ratovi u kojima su starosjedtelji Delmati pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji.

U ustanku je sudjelovalo oko 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9.000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.

Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

Dolazak Hrvata

Oko 621. godine Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Nakon pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima hrvatsko kraljevstvo razvijalo do polovice desetog stoljeća kao samostalna država.

Livno i livanjski kraj nalazili su se u sastavu Bijele Hrvatske. Bizantski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28. rujna 892, kojom se crkva sv. Jurja daruje splitskom nadbiskupu Petru II., u kojoj se medju podpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan grada.

O dolasku Hrvata u ove kraje svjedoče i ulomci hrvatske pleterne skulpture iz starohrvatske crkve sv. Petra u selu Rapovine iz polovice 9. st. koji čine najraniji starohrvatski spomenik u BiH. Od iznimnog značenja je i nadpis popa Tjehodraga iz 12. st. nađen u Lištanima za koji se smatra da je jedan od najstarijih spomenika pisanih hrvatskom bosančicom.

Srednjovjeko Livno

Od godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje nastavila. Iz tog doba su poznate obitelji kneza Domalda, zatim obitelj Mihovila iz roda Ciprijanića, koji je svom sinu Mihoviloviću osigurao naslov "vojvoda" a koji je zajedno s kraljem Tvrtkom II. sudjelovao u rušenju hrvatskog bana, gospodara Bosne i livanjskog župana Mladena II. Šubića 1322. godine. Od 1356. Bistrički grad (Livno) je pod upravom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika. Njime upravljaju kraljevski kaštelani sve do početka 15. stoljeća, kad Livno ulazi ponovno u sastav bosanskog kraljevstva u čijem sastavu ostaje sve do zauzeća od Turaka 1485.

Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjeke županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj samostalnosti tj. bili su dosta neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći utjecaj, jer su politički sustavi bili slični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.

Osmanlijsko doba

Turska vojska ulazi u Livno 1463. godine, ali se na jesen iste godine morala povući pred protuudarom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanlijska vlast će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu ipak nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. bTurskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo turkoidno naselje, vjerojatno vojnog karaktera, sa značajnim orientalnim obilježjima.

U gradu Livnu su podignute najmanje 4 potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanlijskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), pa gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija s dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka od juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija.

Tijekom 400 godina osmanlijskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarbi u ovom dijelu Osmanlijskog carstva. Najpoznatiji Livnjak tog vremena, imam Beglučke džamije Hadži-Jusuf Livnjak (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridiana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamiado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva bosansko-hercegovačkih muslimana zabilježenog orientalnim pismima.

Dolazak Osmanlija u Livno u XV. stoljeću popratio je i nadolazak pravoslavnog življa na ove prostore, većinom u donje Livanjsko polje. Katolički dio pučanstva uglavnom naseljen u rubnim selima Livanjskog polja, odseljava se sve do XVII. stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim gospodarskim prilikama na siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do novije gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom.

Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se podkraj turske vladavine zauzimaju za gradnju samostana Gorica s crkvom. Ovdje su danas smještene vrlo vrijedne etnološke zbirke s podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju djelimice i glagoljaši, no zbog omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena. Krajem osmanlijskog doba 1859. godine i pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, jednu od ljepših pravoslavnih crkava u BiH.

Livno u Austrougarskoj

Nakon preuzimanja vlasti 28. rujna 1878. godine, Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj europski način uprave. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada posve zanemarene javne potrebe. Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austro-Ugarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi islamski sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan.

Mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene. Pokretači kulturnih zbivanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i redatelji najčešće bili inozemci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu u kojoj se Livno spominje kao "utvrđeni grad u Hercegovini".

20. stoljeće

Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine SHS (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) tu pojačana kulturna i politička dominacija Srba tj. novija balkanizacija. Stranačka aktivnost u gradu je vrlo intenzivna i u Livnu postoje ogranci svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji.

Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Sporazumom Cvetković - Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno.

Drugi svjetski rat

Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu NDH. Na širjem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe niti ofenzive, izim bombardiranje Saveznika na Duhove 1944., no događaju se međusobna ubijanja - najprije četničko ubijanje katolika i muslimana, pa onda hrvatska reakcija protiv Srba, što je trajalo do 20. kolovoza 1941., kada je u Livno ponovno došla talianska vojska.

10. listopada 1944.: Nakon zauzimanja grada jugo-partizani su u znak osvete počinili velike zločine nad civilnim pučanstvom, a najviše su stradali mještani Priluke koji su izbjegli u grad, svi muškarci iz Priluke koji su pronađeni strijeljani su tu istu noć. U samom gradu je strijeljano 76 civila mještana Priluke. Na području Livna u Drugom svjetskom ratu stradalo je 2.085 osoba.

Nakon rata Livno se urbanizira, iako u poredbi s ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratno deoba Livno je kotar, a od 1974. i općina. Tijekom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda s naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Unatoč poboljšanju gospodarskih uvjeta spram predratnih, pučanstvo se i dalje odseljava trbuhom za kruhom.

Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje 13. travnja 1992. napadom srpskih formacija iz Glamoča prama Korićini i Strmici, a kasnije 23. travnja 1992. napadima iz donjeg livanjskog polja prama Rujanima i Čelebiću. Tada se organiziraju jedinice Teritorialne obrane, MUP-a, Hrvatskog vijeća obrane i HOS-a, pa dolazi do obrane grada i odbijanja srbskih napada. Nakon Daytonskog sporazuma Livno postaje središtem Hercegbosanske županije.

Pučanstvo

Po službenom popisu iz 1991. godine, općina Livno imala je 40.600 stanovnika, rasporedjenih u 59 naselja. Prema podatcima Federalnog zavoda za statistiku iz 2009. godine, u općini Livno živjelo je 32.013 stanovnika. Raniji poviestni uvidi:

• 1624. - 150 katoličkih kuća u Livnu - Izvješće makarskog biskupa fra Bartola Kačića Žarkovića
• 1704. - "U livanskoj župi (je) 400 duša" - Izvješće svećenika iz Makarske
• 1741. - Livanjska župa broji oko 4.000 duša
• 1761. - 3.968 katolika u župi Livno: popis biskupa fra Pavla Dragičevića od 9.-18. studenog 1761. godine
• 1776. - 7.369 katolika u župi Livno: popis biskupa fra Marka Dobretića u srpnju te godine
• 1779. - 7.621 katolika u župi Livno: popis biskupa fra Marka Dobretića u lipnju i srpnju te godine
• 1797. - 6.870 katolika u župi Livno: popis biskupa fra Grge Ilijića-Varešanina od 28. lipnja te godine [15]
• 1813. - 6.470 katolika u župi Livno - Gornje Brdo i Livno - Stanje župa u Bosni Srebrenoj[16]

Selidbe

Livanjski kraj je poznat po brojnoj odselidbi. Veliki broj stanovnika je tijekom 20. stoljeća privremeno ili trajno napustio rodni kraj. U Hrvatskoj su to najčešće odredišta: Zagreb, Slavonija i mjesta na dalmatinskoj obali. U inozemstvu to su zapadnoeuropske i prekooceanske zemlje. Prema podacima iz popisa stanovništva 1991. godine s područja Livna u inozemstvu je boravilo 8.293 osoba (Hrvata: 7.705, tj. 92,91%). Broj osoba po zemljama odselidbe: Austrija 276, Francuska 80, Njemačka 6.129, Švicarska 369, Švedska 14, Australija 662, Kanada 510, SAD 129, ostale i nepoznate zemlje 62.

Naselja uz Livno

Bila, Bilo Polje, Bogdaše, Bojmunte, Čaić, Čaprazlije, Čelebić, Čuklić, Ćosanlije, Dobro, Donji Rujani, Drinova Međa, Držanlije, Glavice (Livno, BiH), Golinjevo, Gornji Rujani, Grborezi, Grgurići, Gubin, Komorani, Kovačić, Lipa, Lištani, Livno, Lopatice, Lusnić, Ljubunčić, Mali Guber, Mali Kablići, Miši, Odžak, Orguz, Podgradina, Podgreda, Podhum, Potkraj, Potočani, Potok, Priluka, Prisap, Prolog, Provo, Radanovci, Rapovine, Sajković, Smričani, Srđevići, Strupnić, Suhača, Tribić, Veliki Guber, Veliki Kablići, Vidoši, Vrbica, Vržerala, Zabrišće, Zagoričani, Zastinje, Žabljak i Žirović, Brina.

Gospodarstvo

Livno i njegova okolica su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata industrija tkanina i rudarstvo.

Spomenici i znamenitosti

Livno je grad bogate povijesti, koja se unatoč razaranjima i zubu vremena još uvijek može osjetiti na ulicama ovog grada. Trag poviesti posebno je vidljiv u staromu orientalnom dijelu Livna, Gornjem gradu ili Feri, koji je kao poviesna jezgra današnjeg Livna nastao tijekom 400 godina osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u osmanskoj arhitekturi grada osim gradskih zidina, kula, kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije. Njihova veličina/visina, kao i amfiteatralan položaj grada s brežuljcima i glavicama, učinili su da one dominiraju, pa su izdaleka uočljive i s njihovih munara pogled (i glas) puca dalaleko niz livanjsko polje prama Kamešnici, Troglavu, Goliji.

Na katoličkom groblju u Rapovinama kod Livna su arheološka istraživanja Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno od 2010., 2012. i 2013. potvrdila da se ondje nalaze ostatci starohrvatske crkve s kraja 9. i početka 10. stoljeća posvećenoj Petru Apostolu i građenoj u vrijeme kneza Muncimira i livanjskog Župana Želimira.

Polovicom 17. stoljeća Evlija Čelebija bilježi u svojim putopisima 13 džamija u Livnu, a krajem 19. stoljeća Kranjčević navodi 11. Krajem 20. stoljeća ima ih još pet, a danas su ostale samo četiri. Sve njih odlikuje jedinstvena, urbana sakralna arhitektura, tipična za Bosnu i Hercegovinu. Njihovu unutrašnjost krase ili su krasili fini floralno-freskalni umjetnički motivi, nastali strpljivim filigranskim radom orientalnih bosanskih i stranih majstora.

Po dolasku u Bosnu i Hercegovinu, Austro-Ugarska gradi i u Livnu niz značajnih upravnih i gospodarskih zgrada. One su slijedile tadanje tijekove u europskoj arhitekturi s prijelaza stoljeća, prilagođene materialom i formom bosanskom podneblju. Iz ovog doba je stara gradska Vijećnica na Žitarnici, pa niz stambenih i upravnih zgrada na trgu kod hotela "Dinara".

Spomenik kralju Tomislavu postao je jednim od simbola grada i donedavno je bio jedini spomenik podignut nekom hrvatskom vladaru na području Bosne i Hercegovine. Visok je 9,25m što upućuje na godinu krunjenja kralja Tomislava. Na visini između 3,5 i 5 m, na zapadnoj strani obeliska, postavljen je ovalni reljef (medaljon) u bronci. Na istočnoj strani obeliska uklesana su slova boje zlata: "U spomen hiljadugodišnjice prvog hrvatskog kralja Tomislava 925.- 1925. podigoše Hrvati sela i grada Livna.".

Naobrazba

U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjela. Glazbena naobrazba stječe se u osnovnoj glazbenoj školi. Škole u Livnu:

• Gimnazija Livno - nastava je organizirana u dvije smjene po šest razreda
• Srednja strukovna škola Silvije Strahimir Kranjčević
• Srednja ekonomska škola
• Osnovna glazbena škola Franjo S. Vilhar
• OŠ Ivan Goran Kovačić
• OŠ Fra Lovro Karaula

Kultura

Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan. 1895. godine formirano je Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg jedno stoljeće obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u muslimanskim kulturnim društvima "Sloga" (1918.) i "Merhamet" (1929.) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907.) imalo je mješoviti pjevački zbor i tamburaški orkestar.

Po završetku Drugoga svjetskog rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadanja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga svibnja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi".

Od udruga su posebno aktivni: ogranak Matice hrvatske, Udruga likovnih umjetnika Livno, Centar mladih Livno i kulturno-umjetnička društva. U Livnu djeluju dvije radio postaje:

• Radio Livno, koji je svoje emitiranje započeo na Dan mladosti 25. svibnja 1980. godine
• Radio Studio N, u eteru je od 10. kolovoza 1998. godine.

Abstract

Livno is a town and municipality in Canton 10 of the Federation of Bosnia and Herzegovina, in southwestern Bosnia and Herzegovina. It is located between Tomislavgrad, Glamoč, Bosansko Grahovo, Kupres and the Croatian border.

Poveznice

• Mostar
• Hercegovina
• Livanjsko polje

Reference

Adapted by GNU license mostly from Croatian Wikipedia.