Ljubčagora, 940 m
Ljubčagora, 940m ili Kordunska Kapela (srbo-vlaški: Ljubića Kosa-Trovura, latin. Metuli Montes, grč. Terponos Oros): - To je granični južni rub Kordunskog krasa spram sjeverne Like, čiji se niz vrhova visine oko 700 - 900m pruža od sjeverozapada na jugoiztok, paralelno s južnijim lancem Male Kapele (1.279 m) u susjednoj Lici, od kojeg je odvojena Jaseničkim i Plaškim poljem.
Lanac Ljubčagore po jugozapadnom rubu Kordunskog krasa povezuje ogulinski Klek (1.182 m) na zapadu sa sjevernom Plješivicom na jugoiztoku. Visina gorskog grebena Ljubčagore do 940m je približno slična kao npr. glavno Slavonsko gorje na sjeverozapadu Požeške kotline, ter kao zagorska Strahinščica, dok je za parsto metara viša od Zrinske i Petrove gore na sjeveru.
Sadržaj
Kras Kordunskog humlja
Sjevernije od rubne Ljubčagore se dalje nastavlja niži i brežuljkasti Kordunski kras karbonatnog humlja, koji na sjeveru završava pretežno silikatnom Petrovom gorom (507 m). Izmedju donje Korane i Mrižnice se unutar kraškoga Kordunskog humlja još iztiču ina manja karbonatna brda izdvojena sjeverno od lanca Ljubčagore, npr. brežuljak Vinica (321 m) kod Duge Rese, ter Martinščak (346 m) uz donju Koranu.
Zemljopis i vrhovi
Ljubčagora je lanac osrednjih gorskih vrhova visine 700-900m na jugozapadnoj granici Kordunskog krasa, paralelan s Malom Kapelom, koji se preko gornje Korane nastavlja na lički Medvjedjak kao nasjeverniji ogranak Plješivice. Gorski greben Ljubčagore odvaja spram Like južniji niz udolina Ogulin-Josipdol-Plaški-Saborsko što tvore granicu Like i Korduna.
Duž grebena Ljubčagore su važniji viši vrhunci smjerom jugoiztok-sjeverozapad: najviši južniji Trojvrh (vlaški: Trovura, 940m) izmedju Rakovice i Saborskog, pa zapadnije Velobilo (927 m), Stožer (899 m), Plaseni Hum (863 m), Medarica (805 m), ter još desetak nižih ispod 800m.
Za razliku od niske i većinom silikatne Petrove gore na sjeveru Korduna, ova Ljubčagora je tipični dinarski greben karbonatnog krasa s bijelo-kamenim piramidalnim vrhovima, klancima, brojnim špiljama i ponikvama, itd. Greben Kordunskog humlja ima izraženu gorsku klimu s obiljem oborina i dosta zimskog snijega, dok su niže padine umjereno-toplije, a najtopliji dio cijeloga Korduna je iztočno kraško podnožje Ljubčagore spram Drežnika i Rakovice.
Biljni sviet i fauna
Na jugoiztočnom rubu Ljubčagore, zbog fenskog učinka južnih vjetrova postoji čak submediteranska klima s primorskom vegetacijom: južne šume crnograba (Ostrya), pa rjedji bjelograb (Carpinus orientalis), gradun (Quercus brutia), šestila (Acer marsicum), merala (Sorbus meridionalis), Rhamnus intermedia, uz niz primorskih zeljanica kao Stachys italica, Marrubium incanum, Sesleria autumnalis, Satureia karstiana, Scolymus hispanicus, Globularia meridionalis, Stachys salviifolia, Marrubium incanum, Scolymus hispanicus, Arum italicum, Ceterach, Adiantum, itd.
Na višim padinama većinom rastu bukove šume i u njima značajno kraško drveće: Acer obtusatum, Tilia argentea, Tilia rubra, Quercus dalechampii, Juglans regia balcanica, Spiraea cana, Oreoherzogia fallax i dr. Na vršnomu stjenovitom grebenu su snježne crnogorične šume gorske jele (Abies) i smreke (Picea). Od faune se na Lubčagori ističe dinarska zvjerad i grabljivice kojih nema na Kordunu: medvjedi, vukovi, orlovi i sl.
U nizinskom pojasu na jugoiztoku rastu primorske vlažne šume Tilio rubrae-Carpinetum caucasicae i Ostryo-Quercetum pseudocerris, a na nižim strminama Orno-Carpinetum orientalis i primorski pašnjaci Festuco-Koelerietum splendentis ter kamenjare Satureio-Botryochloetum ischaemi i južni korovi Scolymo-Marrubietum incani. Na srednjim padinama (250 - 450m) su šumice Seslerio-Ostryetum i zamjenske šikare Cotino-Sorbetum umbellatae. Brdski supramediteran 450 - 650m, sadrži kraške šume Tilio-Quercetum dalechampii i na kamenim strminama Ostryo-Abietetum, uz zamjenske travnjake Festucetum illyricae-valesiacae i Danthonio-Scorzoneretum villosae.
U višemu fenskom oromediteranu s bukvom (650 - 850m) je Seslerio-Fagetum na padinama i Aceri obutusati-Fagetum u ponikvama i klancima, ter Oreoherzogio-Abietetum na klisurastim strminama. Na tjemenu grebena i kukova (800 - 938m) su kraške šume Seslerio-Abietetum i grmljaci Cynancho-Rhamnetum fallacis, a na kamenim točilima Corydalo-Geranietum macrorrhizi i na vršnim stienama Cystopterido-Asplenietum viridis.
Poviesno značenje
Ljubčagora je povijesno poznata po borbama hajduka protiv Turaka, a osobito iz 19. stoljeća, kada je tu austrougarska vojska ugušila kordunski ustanak (Rakovička buna) za samostalnu Hrvatsku pod pravaškim vodstvom Eugena Kvaternika, koji je i poginuo na Ljubčagori dne 11. listopada 1871.
Poveznice
Reference
Almost original enlarged compilation, partly loaded from Wikinfo and WikiSlavia by GNU license.
