Majnard

Majnard (Milano, nepoznato - prije 8. kolovoza 1074.) je bio talijanski benediktinski svećenik, kardinal i biskup, te papinski poslanik u Hrvatskom Kraljevstvu.

1059. godine je bio knjižničar Svete Stolice (predstojnik papinske kancelarije i datar isprava). Papa Nikola II. ga je 1060. godine poslao u Hrvatsko Kraljevstvo zbog provedbe zaključaka Lateranske sinode iz 1059., odnosno, crkvenih reformi. U veljači 1060. je bio nazočan na kraljevskom darivanju samostana sv. Ivana Evanđelista u Biogradu. Kralj Petar Krešimir IV. je samostan oslobodio poreza i svjetovne jurisdikcije, što je bilo u duhu reformatorskih zahtjeva. Majnard je nakon toga otišao u Split, gdje je sazvana crkvena sinoda, na kojoj su bili prihvaćeni lateranski zaključci o izboru biskupa, zaređivanju i celibatu svećenika, desetini, simoniji i ostalomu, a posebno je bilo zabranjeno zaređivanje svećenika nepoznavatelja latinskog jezika, čime se nastojalo ukinuti slavensko bogoslužje, te je na toj sinodi za splitskog nadbiskupa bio izabran Lovro, gorljivi provoditelj crkvenih reformi. Papa Aleksandar II. je imenovao Majnarda kardinalom i biskupom Silvae Candidae (Sv. Rufine) 16. svibnja 1061. godine. Bio je opat samostana sv. Marije na Pomposi od 1064. do 1074. godine.

Majnard je također spomenut u kronici Historia Salonitana Tome Arhiđakona.

Poveznice

• Gebizon

Izvori