Petar Krešimir IV.

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Petar Krešimir IV.
Hrvatski kralj
Vladavina 1058. - 1074.
Predhodnik Stjepan III. Dobroslav
Nasljednik Dmitar Zvonimir
Obitelj (dinastia)
Vladarska obitelj Trpimirovići
Otac Stjepan III. Dobroslav
Majka Hicela Orseolo
Osobni podatci
Materinski jezik starohrvatski (čakavica)
Vjeroizpovied kršćanin
HrvatGrb.png

Petar Krešimir IV. (lat. Petrus Cressimerus) je srednjovjeki hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića, koji je vladao od 1058. do 1074. godine. Rodjen je kao sin ranijega hrvatskog kralja, Stjepana III. Dobroslava (1035-1050) i mletačke majke-kraljice Hicele Orseolo. Bio je bez sina-nasljednika i imao je samo kćerku Nedu Krešimirovu, koja se udala za kasnijeg kralja Marijana II. Slavca (1073-1076) kojem je rodila Krešimirova unuka i zadnjega domaćeg bana Petra Slavića (1089-1093).

Postanak imena

Etimologija imena Krešimir je dosad još uvijek upitna. Uobičajeno je popularno shvaćanje kako je to slavenska složenica od 2 riječi: imperativa „krijesti“ ili „krijesiti“ u značenju „iskriti“, ali i „buditi“; ter od rieči "mir". Po tomu bi Krešimir značilo „Onaj koji svijetli u miru“ ili jednostavno „Prosvjetitelj“.

No postoji i druga mogućnost, kako je Krešimir romanizam koji dolazi iz latinskog „Cresmur“ (tal. „Cresimare“) u značenju „Krizmati“, tj. u obliku glagola „Cresimi“ što znači „primati sveti blagoslov“ odnosno "krizmanik" (posvećeni). To bi bila još jedna potvrda kršćanstva tako imenovanih hrvatskih vladara.

Poviest vladanja

Hrvatsko kraljevstvo je zbog međusobnih sukoba Držislavovih sinova jako oslabilo. Kralj Stjepan I. započeo je s obnovom koju je uspješno dovršio njegov sin Petar Krešimir IV., jedan od najslavnijih hrvatskih vladara, koji je obnovio snagu starog kraljevstva i ostvario snažno jedinstvo hrvatske države. Za vrijeme njegove vladavine prostor Crvene Hrvatske (Paganija, Travunija, Zahumlje) došao je pod vrhovnu vlast hrvatske krune.

Bizant koji je tada ratovao u Aziji s Turcima-Seldžucima, a u južnoj Italiji s Normanima, ustupio je kralju Krešimiru IV. dalmatinske gradove i otoke. Petar Krešimir IV. tada nije uzeo naslov carskog prokonzula ili eparha, te je tako tim lukavim diplomatskim potezom ostvario stoljetni san hrvatskih vladara, da spoje dalmatinske gradove i otoke s hrvatskom državom. Otada "regnum Dalmatiae et Chroatiae" nije bio samo formalni naslov, nego je označavao jedinstveni političko-upravni teritorij.

Da bi čvršće vezao dalmatinske gradove za svoju državu, kralj Krešimir IV. ostavio je samostalnost gradskim upravama i obvezao se zasebnim ispravama da će im poštovati slobodu i stara prava kako ih je prije zatekao. Pristao je na još neke druge obveze, kao što su: potvrda po kanonskim propisima izabranog biskupa, slobodno sudovanje i trgovanje. Gradovi su se pak obvezali kralju Petru Krešimiru IV. da će mu davati jednu trećinu od lučkih prihoda, "danak mira" i da će ga pomagati svojim brodovljem ukoliko dođe do rata.

Gradski su prihodi jačali vlast Petra Krešimira, koju je on još više učvršćivao poticanjem razvoja hrvatskih gradova Biograda, Karina, Skradina, Šibenika i Nina, te osnivanjem brojnih samostana i darivanjem zemljišnih posjeda Crkvi. Tako je i 1066. izdao povlasticu samostanu sv. Marije u Zadru, u kojemu je utemeljiteljica i prva opatica bila Čika iz roda Madijevaca, njegova polusestra. Taj je samostan važan kako u hrvatskoj kulturnoj baštini, tako i za održavanje hrvatskog značaja Zadra, za kojim je bilo stalnih mletačkih i kasnije talijanskih prisvajanja.

Sve te velike promjene kojima mu je državne granice "svemogući Bog proširio na kopnu i moru" ("quia Deus omnipotenus terra marique nostrum prolungavit regnum"), odlučio je kralj Petar Krešimir IV. izraziti svoju zahvalnost u Ninu 1069. darovanjem otoka Mauna samostanu Sv. Krševana u Zadru. Prigodom tog dogodjaja Krešimir IV. je istaknuo da je to "naš vlastiti otok što leži na našem dalmatinskom moru" ("nostram propriam insulam in nostro Dalmatico mari sitam, que vocatur Mauni"), što je ujedno i dokaz da su tada Hrvati gospodarili Jadranskim morem.

Godine 1071. kod Manzikerta Turci-Seldžuci zadali su težak udarac Bizantu, pa su to pokušali ustankom iskoristiti Bugari i Dukljani, kojima su se pridružili i Hrvati. Bizant je uspio usprkos velikim neprilikama i nevoljama razbiti ustanak i nakon što su vrlo brzo sredili Bugare, odlučili su srediti račune i s Petrom Krešimirom IV. Tako je normanski knez Amiko pristaša Bizanta, navalio s mora, pa je potkraj travnja i početkom svibnja god. 1074. opsjedao Rab ali bez uspjeha. Međutim nekako su uspjeli zarobiti kralja Krešimira IV. na nepoznatom mjestu, pa je tako došlo do nagodbe po kojoj su gradovi Split, Trogir, Zadar, Biograd i Nin ustupljeni Normanima. Normane su već iduće godine protjerali Mlečani, kada je kralj Petar Krešimir IV. već bio mrtav.

Smrt i nasljednici

Godine 1075. kralj Petar Krešimir IV. pokopan je u crkvi sv. Stjepana, gdje su bile grobnice knezova i kraljeva hrvatskog roda. Nažalost, Turci su kasnije crkvu sv. Stjepana razorili, redovnike koji su čuvali grobove protjerali, a grobnice uništili. Kako Petar Krešimir IV. nije imao sina nego samo kćer Nedu i kako mu braća nisu bila više na životu, naslijedio ga je na hrvatskom prijestolju dotadašnji slavonski ban Dmitar Zvonimir (1076-1089). Hrvatska kraljevna Neda Krešimirova se udala za bana i admirala Marijana II. Slavca (1073-1076) kojemu je rodila Krešimirova unuka i zadnjega domaćeg bana Petra II. Slavca (1089-1093) koji je potom posljednji hrvatski kralj Petar Svačić-Krešimirov (1092.- 1097.).

Neda Krešimirova

Neda Krešimirova je starohrvatska kraljevna krajem 11. stoljeća, a genealoški je iznimno važna kao kćerka-jedinica kralja Petra Krešimira IV. (1056.- 1073.), koja se potom udala za neretvanskog bana i hrvatskog admirala Marjana II. Slavca (1073.- 1076.). S njim je rodila Krešimirovog unuka i bana Petra II. Slavca (1089.- 1092.) koji je potom postao zadnji hrvatski kralj Petar Svačić-Krešimirov (1092.- 1097.) i njegovom pogibijom na Petrovoj gori su se ugasile 2 starohrvatske dinastije: Krešimirovići i neretvanski Marjani.

Korčulanski kodeks

Povjesničar Vinko Foretić objavio je 1956. studiju o Korčulanskom kodeksu u kojem je pronašao vijesti iz vremena hrvatske narodne dinastije. Kodeks donosi zanimljiv podatak vezan uz Petra Krešimira IV. od kojega je Sveta stolica zatražila da se očituje o sumnji za ubojstvo svoga brata Gojslava. Krešimir se oslobodio krivnje položivši zakletvu zajedno sa 12 župana.

Samostan Sv. Ivana

Muški benediktinski samostan sv. Ivana utemeljio je Petar Krešimir IV. 1059. Iste mu je godine dao privilegije kraljevske slobode, izuzevši ga od vlasti grada i biskupa, oslobodio ga je svakog osobnog i zemljišnog poreza, te ga je obdario posjedima od kojih je na kopnu najvažniji bio Rogovo. Kralj Dmitar Zvonimir je 1076. potvrdio samostanu privilegije, a kraljica Jelena mu je darovala zemlje pod brdom sv. Kuzme i Damjana, dok mu je biskup Prestencije darovao crkvu Sv. Kuzme i Damjana.

Zbog mletačkog razaranja grada, redovnici 1125. sele na Čokovac u samostan Sv. Kuzme i Damjana. Sustavno istraživanje temeljnih ostataka ovog objekta započeto je 1969., a istraživanja je vršio Janko Belošević. Crkva je bila velikih dimenzija, 29 x 12,5 m, s predvorjem. Trobrodna je s tri apside, a zidovi su s vanjske strane raščlanjeni lezenama. U apsidalnom su dijelu pronađeni ulomci fresaka i nekoliko ulomaka crkvenog namještaja s motivom pletera. Oko crkve je nađeno nekoliko starohrvatskih grobova.

Crkva Sv.Marije kod Knina

U 11. st. (1075., Petar Krešimir IV.) u kraljevskom posjedu Kosovo smješta središte hrvatskog dvorskog biskupa koji se oko 1040. javlja u pratnji hrvatskog kralja. Bazilika Sv. Marije u Biskupiji kod Knina tada postaje njegovom katedralom. U tu svrhu crkvi se dograđuje sklop sa sjeverne strane za potrebe katedralnog kaptola. Unutar prezidane građevine nađeni su grobovi ranog srednjovjekovnog horizonta koji su nekoć bili ukopani uz samu crkvu.

Krešimir IV. danas

U spomen na toga našega najmoćnijeg srednjovjekog kralja, danas se najveći bojni brod hrvatske ratne mornarice zove 'Petar Krešimir IV.', a u Šibeniku mu je podignut veliki spomenik kao vjerojatnom osnivaču toga grada.

Abstract

Peter Krešimir IV, (Croatian: Petar Krešimir IV.) (1056-1075), was a notably energetic King of Croatia from 1059 to his death in 1074/1075. He was the last major ruler of the House of Trpimirović. Under his rule the Croatian realm reached its peak territorially, earning him the sobriquet "the Great," otherwise unique in Croatian history. He kept his seat at Nin and Biograd na Moru, however, the city of Šibenik holds a statue of him and is often called Krešimir's city ("Krešimirov grad", in Croatian) because he is generally credited as the founder of that city.

Literatura

  • Ferdo Šišić, 1925: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Matica Hrvatska, Zagreb. ISBN 86-401-0080-2

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license almost from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.