Papa Nikola II.
lat. {{{latinsko ime}}} |
|---|
Nikola II. je bio 155. papa Katoličke crkve, od 6. prosinca 1058. do svoje smrti 27. srpnja 1061. godine.
Životopis
Nikola II. (Gerhard Burgundski) rodjen je u Mercuryu, Italia, izmedju 990. i 995. godine. Prije nego što je postao papa služio je kao biskup Firence. Postao je papa nekoliko mjeseci nakon smrti pape Stjepana IX.. Stjepanovu je smrt, isto kao i odsudstvo redovnika i vodećeg crkvenog reformatora Hildebranda (poslie papa Grgur VII.) izkoristio je rimski aristokratski klan Tusculani. Oni su Ivana Minciusa imenovali za papu po imenu Benedikt X. Kada je Hildebrand za to čuo, od biskupa i kardinala suprostavljenih Tusculania je sastavio sabor koji se krajem godine 1058. sastao u Sieni i proglasio Gerharda papom pod imenom Nikola II. Nikola je početkom godine ušao u Rim, ali su njegove pristaše ipak do kraja godine morali voditi borbe s Benediktovim pristašama u okolici Rima. Sbog toga, kao i nastojanja da se Sicilia, koja je još uviek bila pod vlašću muslimanskog Sicilianskog Emirata, vrati pod kršćansku vlast, Nikola je stupio u savez sa Normanima, odbacivši anti-normansku politiku svog prethodnika Lava IX. Godine 1059. je u Melfiu normanskog vojvodu Roberta Guiscarda proglasio vojvodom Apulie, Kalabrie i Sicilie, a normanskog grofa Richarda od Averse princom Kapue. Uz normansku pomoć je uništen Tuscolo, glavno uporište Tusculanija, a Benedikt X. prisiljen na predaju. Nikola je iste godine poslao Petra Damjana i Anselma od Lucce da posreduju u sporu izmedju tamošnjeg nadbiskupa i reformski nastrojenih patarena. Rezultat te misije je bilo podvrgavanje nadbiskupa Widoa autoritetu pape. U travnju 1059. je u Rimu održan crkveni sabor na kome je papa donio bulu "In nomine Domini" kojom je postrožio disciplinu za svećenstvo (zabrana braka i simonije), dramatično izmijenio način izbora papa, a svjetovnim vlastima oduzeto pravo imenovanja biskupa. Ta će odluka dovesti do dramatičnih posljedica i spora o investituri.
Papa i Hrvatska
Za vrieme hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1074.) Papa Nikola II. šalje opata Majnarda na nacionalni crkveni sabor u Splitu sbog zaključaka Lateranskoga koncila iz 1059., odnosno crkvenih reformi. Tu je uz sve zabrane uzčuvala služba Božja na hrvatskom jeziku što je znak otpornosti hrvatskog naroda.
