Milan Ogrizović
Milan Ogrizović (Senj, 11. veljače 1877. - Zagreb, 25. kolovoza 1923.), hrvatski književnik i političar (Čista stranka prava).
Životopis
Završio je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao srednjoškolski profesor te lektor i dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Pisao je pjesme, novele, crtice, operne librete, ali je ponajprije dramski pisac. 1908. je uspio postati zastupnikom kao kandidat na listi Čiste stranke prava.[1]
Do Prvoga svjetskog rata bio je lektor u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, a poslije profesor glumačke škole. Pisao je pjesme i satire, a najpoznatije su njegove drame "Dah", "Hasanaginica" i "Prokletstvo". Povremeno se bavio glazbenom kritikom, a posebnu pozornost posvećivao je operi ter je pisao libreta za njih. Autor je tragičnoga igrokaza "Nepoznati" o životu Vatroslava Lisinskog.
Baveći se sporadično i književnom kritikom, Ogrizović je najavio dva najveća hrvatska pisca svojega doba: Matoša i Krležu. Njegov sin bio je profesor Bogdan Ogrizović.
Poznata djela
Milan Ogrizović jedan je od najizvodjenijih hrvatskih dramatičara, neke su mu drame bile iznimno popularne, osobito Hasanaginica (1909), za koju je dobio i Demetrovu nagradu, a koja se na repertoaru zagrebačkoga HNK zadržala desetljećima.
- Godina ljubavi (1907) (čine ju jednočinke Proljetno jutro (1903), Ljetno popodne (1904), Jesenje veče (1903) i Zimska noć (1906))
- Strahinja (1912)
- Objavljenje (1917)
- Smrt Smail-age Čengića (1919)
- Vučina (1921)
- U Bečkom Novom Mjestu (1921)
- Prokletstvo (1907)
- Tajna vrata (1917)
- Pedeset godina hrvatskog kazališta: (1860–1910) (1910)
- Hrvatska opera: (1870–1920) (1920)
