Antun Gustav Matoš

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Antun Gustav Matoš
Antun Gustav Matoš.jpg
Opći podatci
Rodno ime Antun Matoš
Rođenje 13. lipnja 1873.
Tovarnik,
Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (barjak, 1868.).png Hrvatska i Slavonija,
Austro-Ugarska (barjak).png Austro-Ugarska
Smrt 17. ožujka 1914.
Zagreb,
Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (barjak, 1868.).png Hrvatska i Slavonija,
Austro-Ugarska (barjak).png Austro-Ugarska
Umjetničko ime „Gustl”, „A. G. M.”
Narodnost Hrvat
Političko usmjerenje Pravaštvo
Politička stranka ČSP (do 1909.)
Stvaralaštvo
Književno doba Moderna
Književna vrsta Feljton, novela, pjesništvo, putopis
Teme Domoljublje, krajolik
Istaknuta djela
  • Iverje: skice i sličice
  • Novo iverje: skice i sličice
  • Umorne priče
  • Život za milijune

Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. - Zagreb, 17. ožujka 1914.) je bio hrvatski književnik, pjesnik i novinar.

Životopis

Antun Gustav Matoš s obitelji

Antun Gustav Matoš je rođen 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku kao drugo od petoro djece u obitelji učitelja i orguljaša Augusta Matoša, potomka bunjevačkih Hrvata podrijetlom iz Rame i Mađarice iz ugarskog Kaćmara, rođenoga u bačkoj Plavni, i Marije Schams, potomkinje njemačkih doseljenika iz Sudeta i Hrvatice, rođene u Našicama. Imao je braću Feliksa, Leona i Milana te sestru Danicu.

Rani život

1875. godine je s obitelji doselio u Zagreb, gdje je pohađao opću pučku školu i Klasičnu gimnaziju, koju nije uspio završiti nakon što treći put nije položio sedmi razred zbog loših ocjena iz fizike, propedeutike i hrvatskog jezika. Pjevao je u dječjem zboru u crkvi sv. Katarine te je pohađao Školu Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda gdje je naučio svirati violončelo. U listopadu 1891. godine, upisao je prvi semestar na Vojnom veterinarskom fakultetu u Beču, ali zbog bolesti nije uspio položiti propisane kolokvije, zbog čega je nakon prvog semestra izgubio stipendiju.

Od jeseni 1893. je službovao kao vojnik, pisar i pozornik (Gefreiter) pastuharske čete u Kutjevu, odakle je nakon osam mjeseci bio poslan u Potkivačku školu u Zagreb. Krajem kolovoza 1894. godine, pobjegao je iz vojske i otišao je u Srbiju, najprije u Šabac, a zatim u Beograd. Nakon nekoliko dana se vratio u Srijem, te se više od mjesec dana gibao između Srijema i Bačke. Nakon što je bio prepoznat na željezničkoj postaji u Srijemskoj Mitrovici, bio je uhićen i zatočen u Petrovaradinskoj utvrdi, od kuda je krajem rujna iste godine pobjegao i otišao u Beograd preko Novog Sada i Pančeva.

Boravak u inozemstvu

Matoš je tri godine i nekoliko mjeseci boravio u Beogradu, gdje je najprije održavao poduke u obitelji Sarajevčić kod koje je i stanovao, a kasnije je preživljavao svirajući violončelo u tamošnjim orkestrima, pišući članke za Pobratim Janka Veselinovića i zatim za sarajevsku Nadu pod uredništvom Silvija Strahimira Kranjčevića i Koste Hörmanna, te pišući osvrte na beogradski kazališni i glazbeni život i kritike tada objavljivanih priča i romana.

U siječnju 1898. godine, Matoš je preko Beča i Münchena otišao u Ženevu, od kuda je početkom kolovoza 1899. godine otišao u Pariz. Za vrijeme svog boravka u Parizu, napisao je najznačajniji dio svoje proze, a 1900. godine je bio angažiran od Koste Hörmanna kao novinar bosansko-hercegovačkog paviljona na Svjetskoj izložbi (Exposition Universelle). Iz Pariza je 1904. godine ponovno otišao u Beograd, ali je još kao vojni bjegunac u par navrata potajno odlazio u Zagreb između 1905. i 1907. godine.

Povratak u domovinu

Nakon trinaestogodišnjeg boravka izvan Hrvatske i nakon amnestije, Matoš se 1908. godine vratio u Zagreb, gdje se uključio u književni i politički život. Međutim, često je ulazio u sukobe i rasprave s pripadnicima raznih političkih i književnih struja u Hrvatskoj, te je zbog neslaganja s promjenom političkog usmjerenja Čiste stranke prava napustio stranku. Oko sebe okupio skupinu mladih pjesnika tzv. „gričana”.

1911. i 1913. godine je putovao u Italiju - prvi put u Firencu, a drugi put u Rim, gdje je zbog sve većih zdravstvenih poteškoća zatražio liječničku pomoć zbog raka grla. Nekoliko dana nakon povratka iz Rima i dva dana nakon Božića, bio je primljen u Bolnicu milosrdnih sestara u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici, gdje je bio podvrgnut višekratnim operacijama grla.

Preminuo je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu, u 41. godini života od raka grla. Pokopan je 19. ožujka 1914. na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Književno stvaralaštvo

Antun Gustav Matoš 1913. godine

Matoš je središnja osobnost hrvatske moderne, radikalne inovacije hrvatske književnosti što se ubrzano europeizirala i modernizirala, apsorbiravši suvremena strujanja od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih književnih gibanja, s osloncem na francusku književnu kulturu od Charlesa Baudelairea do Stéphana Mallarméa, Mauricea Barrèsa i Jorisa-Karla Huysmansa. Esteticizam i umjetničke norme su postali primarnim kriterijem vrjednovanja, dok je nacionalni i društveni angažman, dotle praktično jedino načelo, ostao uklopljen u cjelovitiju vizuru zadaće hrvatskih pisaca, koji od Matoša nadalje nisu (osim u komunističkom dobu) mogli gojiti uglavnom utilitaristički odnos spram umjetničkog stvaralaštva.

U književnost je ušao 1892. godine s pripovijesti Moć savjesti, koju se smatra početkom doba hrvatske moderne. U nekoliko navrata je pisao o svojem poimanju poetike proznog stvaralaštva te o svojim književnim uzorima.

Proza

Njegove pripovjetke su obično podijeljene na dva tematska kruga, temeljenih i na stvaralačkoj tehnici, načinima i stilskim postupcima u ostvarivanju fabula:

  • realističke priče što se odvijaju u domaćim zagrebačkim i zagorskim sredinama i s likovima iz stvarnog života,
  • bizarne priče s čudacima, individualističnim likovima.

Oba kruga dijele naglašenu lirsku notu i ljubavne motive, te su nastajala usporedno, istodobno, što govori o tomu kako nije riječ o nekom posebnom evoluiranju Matoša kao pripovjedača, nego o njegovim pokušajima ostvarivanja i iskušavanja različitih „stilskih studija” na različitim temama.

Brojni elementi njegovih priča s hrvatskim temama, poput onda aktualnih društvenih problema, su pretočeni u njegov ciklus groteskne fantazije. Međutim, taj ciklus uglavnom istražuje teme tajanstvene ljubavi, smrti, nokturalnih stanja i pojava. Matoš je u tu svrhu suzio radnju, duboko raščlanio pojedinačne sudbine svojih likova, uklonio površne i anegdotske elemente, te je unio nevjerojatne događaje i bizarne likove. Takve priče u prvi plan stavljaju psihološke motive, a sociološke u drugi plan. Zbog svega toga, groteskne priče su, umjesto područnoga ili nacionalnoga, poprimila širi kozmopolitski karakter.

U putopisnoj prozi, Matoš je jedan od najvećih hrvatskih inovatora. Matoš je motiv krajolika, ne samo kao dijela pripovjedne cjeline, nego i kao samostalne teme, uveo hrvatsko prozno stvaralaštvo, pod utjecajom Mauricea Barrèsa. Njegov krajolik se ne zaustavlja jedino na izvanjskoj slici, nego on uključuje aktivno svojeg autora. Njegova svrha nije jedino pobuditi osjećaje, nego i razviti asocijacije za promišljanja o posve različitim problemima. Ta izrazito impresionistička crta, što rabi krajolik za emocionalno uzbuđenje koje se prelijeva na sve vrste tema, tipično je obilježje skoro svih Matoševih proznih djela. Napisao je mnoštvo iznimnih putopisa gdje je krajolik jedina tema, od kojih je najpoznatiji Oko Lobora.

Pjesništvo

Iako je tijekom cijele karijere napisao i objavljivao kratke priče, putopise, kritike i članke, Matoš je ozbiljno počeo pisati i objavljivati pjesnička djela u svom kasnom dobu (oko 1906. godine) napisavši oko 100 pjesama. Kao pjesnik, bio je pod utjecajom Charlesa Baudelairea od kojega je preuzeo brojne formalne elemente i o kojemu je u nekoliko navrata oduševljeno pisao.

Stil njegovog pjesništva je obilježen sklonošću prema sonetnoj formi, darom za glazbene kakvoće stihova, skladom riječi, boja i mirisa (sinestetička metafora), vrlo profinjenim ritmom i mješavinom intonacije razgovora i pjevanja.

Njegove glavne pjesničke teme u ranoj fazi su ljubav i cvijet, jer je apstraktnu kakvoću ljubavi spajao s konkretnim pjesničkim simbolom cvijeća. Druga ponavljajuća tema je smrt, koja u njegovim pjesmama prožima elegičnu kakvoću, intenzivan osjećaj prolaznosti i nestajanja, spajanje snova i stvarnosti, zagušenih boja i zvukova, sumnji i doživljaja ljubavi kao velike boli. Najbolje ljubavne pjesme su mu „Samotna ljubav”, „Djevojčici mjesto igračke”, „Utjeha kose”.

Napisao je neke od najboljih pejzažnih pjesničkih djela u hrvatskoj književnosti, izražavajući svoja emocionalna stanja u pjesmama poput „Jesenje veče” i „Notturno”. Istodobno je izražavao i svoje domoljubne osjećaje, što su bili neprekidni i sastavni dio njegove osobnosti. U svojim ponajboljim domoljubnim pjesmama „Stara pjesma”, „1909.” i „Iseljenik”, razočaran malodušnošću Hrvata u doba banovanja Dragutina Khuena-Hédervárya i postkhuenovskom dobu po povratku u domovinu, Matoš je pisao elegične stihove obojene sumornim doživljajem domovine.

Književna kritika

Matoš je ostavio duboki trag u žanru kritike, esejistike i feljtonistike. Rabeći naglašen impresionistički pristup djelima pojedinih hrvatskih (Silvije Strahimir Kranjčević, Vladimir Vidrić, Dragutin Domjanić, Janko Polić Kamov) ili srpskih pisaca (Stevan Sremac, Janko Veselinović, Sima Pandurović), Matoš je u svojim člancima nerijetko iznosio i svoje umjetničke nazore.

Budući kako je poistovjećivao umjetnost i ljepotu, intenzitet pjesnikovog izraza ili individualnog piščevog stila je smatrao temeljnim kriterijem za estetsko vrjednovanje djela. Stoga nije pravio razlike između pojedinih književnih vrsta: pripovjedna proza, lirika i kritika su za njega jedino umjetnost, koja bi prije svega trebala odražavati individualnu osobnost stvaratelja i njegove vještine originalnog izražavanja. No, unatoč takvim općim kriterijima, nikada nije zanemario nacionalni element u raščlambama hrvatskih književnika.

Političko djelovanje

Matoš je istaknut po svom domoljublju i nacionalnoj svijesti. Politički je bio liberalni starčevićanski nacionalist blizak idejama novog nacionalizma pod utjecajom nove francuske nacionalističke književnosti i filozofije, frankofil, protuklerikalac, protivnik proaustrijskih, promađarskih i projugoslavenskih političkih struja u Hrvatskoj. U kulturnom smislu je bio poklonik francuske kulture i umjetnosti, te poklonik duhovne i kulturne Europe (u klasičnom smislu), podupirajući pritom ideju europskog kulturnog zajedništva.

Matoš se nakon raskola unutar Stranke prava 1895. godine priklonio krilu Ante Starčevića i Josipa Franka. Bio je aktivni član Čiste stranke prava i jedan od njenih najistaknutijih intelektualaca do kolovoza 1909. godine, kada je zbog konzervativnog, klerikalnog, kršćansko-socijalnog i proaustrijskog obrata stranke, kao dosljedni sljedbenik starčevićanskog pravaštva, raskinuo odnose s Josipom Frankom i nastavio svoj politički put izvan stranačkih redova.

U svojim novinskim i književnim djelima se kritički osvrtao na različite društvene, političke i kulturne pojave u Hrvatskoj i Europi. Međutim, za vrijeme svoje aktivnosti u Čistoj stranci prava, u svom novinarskom i književnom djelovanju je nastojao očuvati neovisnost u odnosu na političku stranku.

Djela

  • Iverje: skice i sličice, Izdavačka knjižarnica Pacher i Kisić, Mostar 1899.
  • Novo iverje: skice i sličice, Naklada Kraljevske sveučilištne knjižare Fr. Suppana (R. F. Auer), Zagreb 1900.
  • Ogledi: studije i impresije, Izdanje Hrvatske knjižarnice, Zadar 1905.
  • Vidici i putovi: eseji i impresije, Nakladna knjižara i industrija papira Lav. Kleina, Zagreb 1907.
  • Umorne priče, Naklada Knjižare Mirka Breyera, Zagreb 1909.
  • Tri humoreske, Humoristična knjižnica, Zagreb 1909.
  • Život za milijune, Zagreb 1909. (strojopis)
    • 2. izdanje: Humoristična knjižnica, Zagreb 1911.
  • Naši ljudi i krajevi: portraiti i pejzaži, Naklada J. Sokol, Zagreb 1910.
  • Moralista i druge satire, Humoristična knjižnica, Zagreb 1912.
  • Pečalba: kaprisi i feljtoni, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 1913.

Posmrtno objavljena djela i zbirke radova

  • Umorne priče. Vidici i putovi: novo izdanje s uvodom o Matošu Vladimira Lunačeka, sa slikom Matoševom Ljube Babića, Naklada Knjižare Mirka Breyera, Zagreb 1917.
  • Feljtoni i eseji, Naklada Juga, Zagreb 1917.
  • Pjesme, Izdanje Narodne knjižnice, Zagreb 1923.
  • Dok je srca bit će i Kroacije, Naklada Milana Matoša, Zagreb 1925.
  • Ličnosti, problemi i pejzaži, Binoza, Zagreb 1938.
  • Pereci, friški pereci, Be-l-ka, Zagreb 1940.
  • Kip domovine, Be-l-ka, Zagreb 1942.
  • Camao et autres nouvelles, Institut bibliographique Croate [Hrvatski izdavački bibliografski zavod], Zagreb 1944.
  • Izabrane pjesme, Mala biblioteka, knj. 32, Zora, Zagreb 1950.
  • Pripovijetke, Mala biblioteka, knj. 82, Zora, Zagreb 1951.
  • Odabrani tekstovi, Školska knjiga, Zagreb 1952.
  • Eseji i feljtoni o srpskim piscima, Prosveta, Beograd 1952.
  • Izabrane pjesme, Hrvatski pjesnici, Matica hrvatska, Zagreb 1954.
    • 2. izdanje: Hrvatski pjesnici, Matica hrvatska, Zagreb 1962.
  • Misli i pogledi A. G. Matoša, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb 1955.
    • 2. izdanje: Misli i pogledi, Globus, Zagreb 1988.
  • Pejzaži, Nolit, Beograd 1956.
  • Pripovijetke i eseji, Mala knjižnica Matice hrvatske, knj. 15, Matica hrvatska, Zagreb 1964.
  • Pripovijetke, Biblioteka Golub, Zora, Zagreb 1968.
  • Feljtoni i eseji, Biblioteka Prosveta, knj. 165, Prosveta, Beograd 1968.
  • Eseji i kritike, Biblioteka Reč i misao, kolo 9, knj. 217, Rad, Beograd 1969.
  • Poezija i proza, Biblioteka Jelen, Mladost, Zagreb 1972.
    • 2. izdanje: Biblioteka Jelen, Mladost, Zagreb 1977.
  • Poezija i proza, Biblioteka Zlatno slovo, Mladost, Zagreb 1981.
  • Jesenje veče: i druge pjesme, IRO „Veselin Masleša”, Sarajevo 1981.
  • Pripovijesti, Rotulus, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1983.
  • Prometej na raskršću, Mladinska knjiga, Zagreb 1991.
  • Camao et autres nouvelles, The Croatian Writers' Association [Društvo hrvatskih književnika], Zagreb 1994.
  • Izabrane pjesme, Biblioteka Parnas: niz Književnost, Matica hrvatska, Zagreb 1996.
  • Matoševa probrana pisma iz Ženeve i Pariza, Tiskara „Franjo Kluz”, Omiš 1997.
  • Pjesme. Pripovijesti. Putopisi, Riječ, Vinkovci 1997.
  • Poezija. Camao. Oko Lobora i druga proza, Biblioteka Učilišno štivo. Lektira, Zagrebačka stvarnost, Zagreb 1998.
    • Izdanja: 2000., 2002., 2003.
  • Cvijet sa raskršća i druge pripovijetke, Nart-trgovina, Zagreb 1998.
  • Pjesme, Nart-trgovina, Zagreb 1999.
  • Domovini iz tuđine: Matoševa pisma iz Beograda, Biblioteka Theca Croatica, AGM, Zagreb 1999.
  • Cvijet sa raskršća: izbor iz djela, Znanje, Zagreb 2003.
  • Notturno: izabrane pjesme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2004.
    • 2. izdanje: Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2009.
  • Pjesme rezignacije i bunta, Riječ, Vinkovci 2005.
  • Pripovijetke, Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 118, Matica hrvatska, Zagreb 2013.
  • Putopisi i portreti, Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 119, Matica hrvatska, Zagreb 2013.
  • Pjesme i ogledli, Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 120, Matica hrvatska, Zagreb 2014.
  • Polemički i drugi spisi, Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 121, Matica hrvatska, Zagreb 2014.
  • Posvudašnji Matoš oko Rijeke njim samimdnik, Prva sušačka hrvatska gimnazija - Naklada Kvarner, Rijeka 2014.
  • La rose mysterieuse: 49 poemes = Tajanstvena ruža: 49 pjesama, Dominis Publishing, Ottawa 2014.
  • Anegdote i misli Antuna Gustava Matoša, Hrvatska paneuropska unija, Zagreb 2014.
  • Domoljubne misli: o naciji i politici, Biblioteka Mali mrav, knj. 20 (182), Šareni dućan, Koprivnica 2014.
  • Antun Gustav Matoš, Biblioteka Hrvatski velikani, Privlačica, Vinkovci 2014.
  • Pečalba: kaprisi i fejtoni, Biblioteka Pretisci / Društvo hrvatskih književnika, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2014.
  • Mȍra, priredila Ružica Pšihistal, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2017.
  • Pogledi iz zagrebačkoga života: izbor, Ex libris, Zagreb 2018.
  • Malo pa ništa: [drama], Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski - Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Osijek - Subotica 2018.

Putopisi:

  • Lijepa naša domovina i drugi putopisi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987.
  • Putopisi, Privlačica, Vinkovci 1995.
  • Oko Lobora, Kajkaviana, Donja Stubica 1996.
  • Oko Lobora i drugi putopisi, Alfa, Zagreb 1996.
  • Oko Lobora: izbor iz djela, SysPrint, Zagreb 1998.
  • Oko Zagreba i po Hrvatskoj, Biblioteka Boje zavičaja, Dom i Svijet, Zagreb 1999.

Sabrana djela:

  • Djela A.G. Matoša, I-XVII, Binoza, Zagreb 1935. - 1940.
  • Izbor, 2 sv., Svjetlost, Sarajevo 1962.
  • Izabrana dela, Narodna knjiga, Beograd 1963.
    • 2. dopunjeno izdanje: Narodna knjiga, Beograd 1968.
  • Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, sv. 64, 65, 66, Matica hrvatska - Zora, Zagreb 1967.
  • Sabrana djela, I-XX, JAZU - Liber - Mladost, Zagreb 1973.
  • Izabrana djela, Školska knjiga, Zagreb 1977.
  • Izabrana djela, 1-6, Tiskara Rijeka, Rijeka 1990.
  • Izbor iz djela, Školska knjiga, Zagreb 1993.
  • Sabrana djela Antuna Gustava Matoša, 1-11, „A. G. Matoš”, Samobor, 2003. - 2008.

Baština i posvete

Kip Matoš na klupi Ivana Kožarića na Strossmayerovom šetalištu u Zagrebu

Umjetnička djela

Spomenici i spomen-ploče

  • Issy-les-Moulineaux - kip (replika Matoša na klupi, park Mille Roses bolnice Corentin Celton)
  • Samobor - spomen-poprsje
  • Sisak - kip (replika Matoša na klupi)
  • Tovarnik - spomen-poprsje (dvorište Osnovne škole Antuna Gustava Matoša), spomen-ploča, spomen kuća Antuna Gustava Matoša
  • Zabok - spomen-poprsje (dvorište Gimnazije Antuna Gustava Matoša)
  • Zagreb - kip Matoš na klupi, spomen-ploča

Eponimi

  • Nagrade - Nagrada Matice hrvatske za književnu i umjetničku kritiku „Antun Gustav Matoš” (Zagreb), Nagrada Antun Gustav Matoš Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica)
  • Trgovi - Bjelovar, Varaždin
  • Ulice - Antunovac, Bapska, Baška Voda, Belišće, Beograd, Bibinje, Biograd na Moru, Bošnjaci, Brckovljani, Brčko, Bregana, Brela, Cerić, Čakovec, Čepin, Dalj, Darda, Daruvar, Delnice, Donja Zdenčina, Donji Lapac, Drniš, Dubrovnik, Dugo Selo, Dugopolje, Đakovo, Đurđevac, Erdut, Glamoč, Gospić, Grubine, Grubišno Polje, Hemuševec, Ilok, Imotski, Ivanec, Ivanić Grad, Ivankovo, Jastrebarsko, Jesenice (Dugi Rat), Karlovac, Kaštel Novi, Klinča Sela, Knin, Koprivnica, Krapina, Križevci, Krk, Kusonje, Kutina, Kutjevo, Lepoglava, Lobor, Ludbreg, Ljubuški, Makarska, Mandićevac, Mastrinka, Metković, Našice, Nedelišće, Nijemci, Nova Gradiška, Novska, Nuštar, Orahovica, Orebić, Orehovica, Oroslavje, Osijek, Pag, Petrinja, Pitomača, Ploče, Požega, Primošten, Privlaka, Rakitje, Rijeka, Rogotin, Rokovci, Rovanjska, Samobor, Satnica Đakovačka, Seget Donji, Sesvete, Sisak, Slatina, Slavonski Brod, Solin, Sotin, Split, Sračinec, Srijemska Mitrovica, Srijemski Karlovci, Stari Grad, Starigrad Paklenica, Stari Jankovci, Subotica, Sveta Nedelja, Sveti Ivan Žabno, Šibenik, Široki Brijeg, Šumarina, Tenja, Tompojevci, Tordinci, Tovarnik, Trilj, Trogir, Valpovo, Varaždinske Toplice, Velika Gorica, Vinkovci, Virovitica, Vis, Višnjevac, Vrginmost, Vrgorac, Vukovar, Zadar, Zagreb, Zlatar, Žigrovec, Žitarka
  • Škole/učilišta - Osnovna škola (Čačinci, Novalja, Tovarnik, Vinkovci, Zagreb), gimnazija (Đakovo, Samobor, Zabok)
  • Tvrtke - Nakladnička kuća AGM (Zagreb)
  • Ustanove - Učenički dom „Antun Gustav Matoš” (Zagreb), muzej (Tovarnik)
  • Udruge - Fondacija „Antun Gustav Matoš” (Beograd), Hrvatsko kulturno udruženje Antun Gustav Matoš (Zrenjanin), Kulturno umjetničko društvo Antun Gustav Matoš (Tovarnik)

Literatura