Mile Starčević
| Mile Starčević | |||
|---|---|---|---|
| Smrt | 9. ožujka 1953. Buenos Aires, Argentina | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | političar, ministar NDH | ||
Ministar nastave/narodne prosvjete
| |||
| Služba | 10. listopada 1942. - 11. listopada 1943. | ||
| Nasljednik | Julije Makanec | ||
Mile Starčević (Gospić, 15. rujna 1904. - Buenos Aires, 9. ožujka 1953.), hrvatski političar, spisatelj i ministar NDH.
Životopis
Rodjen je 15. rujna 1904. u Gospiću, gdje pohodja osnovnu i srednju školu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je postigao i doktorat obranom disertacije "Postanak Hrvatske stranke prava 1861. godine". Od mladosti bio je izrazito hrvatski orijentiran, pa je kao hrvatski borac zbog svojih političkih uvjerenja i djelatnosti bio uhićivan i zatvaran. Za vrieme šestosiečanjske diktature sudjen je u procesu "Javor-Hranilović-Soldin" na dvije i pol godine tamnice. Ponovno je zatvoren u prosincu 1933. prilikom pokušaja atentata na kralja Aleksandra (iako nije bio u grupi atentatora). Bio je zatvoren s ustaškom grupom i u vrijeme Banovine Hrvatske. Posebno je 1930. u zatvoru bio izvrgnut surovim postupcima i mučenju, od čega je do kraja života trpio teške posljedice i nikada se nije potpuno oporavio.
U predratnom razdoblju bio je upravitelj Gradske knjižnice u Zagrebu. Nu, njegovo glavno javno djelovanje bilo je u Matici hrvatskoj u kojoj je neko vrieme bio gospodarski tajnik. Mnogo je radio na organiziranju matičinih pododbora diljem Hrvatske. U doba šestosiečanjske diktature ti su pododbori vršili ne samo kulturnu misiju, već su bili i mjesta političkog okupljanja proturežimskih snaga. Kao hrvatski kulturni djelatnik Mile Starčević je uredjivao i neke hrvatske časopise (Hrvatska mladica, Nastavni vjesnik i Omladina), ter pripremio i uredio zbirku pjesama "Lirika grude" (1934). Napisao je velik broj članaka kulturnog i političkog sadržaja, a objavio je i studiju "Dr. Ante Starčević i Srbi" (1936).
Djelatba u NDH
Za vrieme NDH nastavio je svoju kulturnu djelatnost, a bio je i visoki dužnosnik u Ministarstvu nastave i bogoštovlja (kasnije Ministarstvu narodne prosvjete), najprije kao predstojnik Odjela za promicanje prosvjete i potom ministar nakon prielaza dr. M. Budaka na novu dužnost. Ministrom narodne prosvjete imenovan je 10. listopada 1942. i na toj dužnosti ostaje do 11. studenog 1943. (nasliedio ga je dr. Julije Makanec). Sa M. Lorkovićem u ljeto 1943. pregovara sa predstavnicima HSS-a za ulaz u vladu. Bio je ravnatelj i urednik tjednika "Seljačko ognjište" (1942./45.). ter pisao za mjesečnik "Suradnja", "Zagreb/Berlin", "Prosvjetni život" i dr. Od svibnja 1945. živio je u emigraciji, najprije u Austriji i Italiji, a od veljače 1947. u Argentini. Tamo sudjeluje u prvim pokušajima i organiziranju hrvatske političke emigracie. Umro je u Buenos Airesu 9. ožujka 1953.
