Milivoj Šrepel
Milivoj Šrepel (Miloljub Zagorski) (Karlovac, 8. studenog 1862. - Zagreb, 23. veljače 1905.), slavist, kroatist, hrvatski klasični filolog, književni kritičar, povjestnik i prevoditelj.
Životopis
Višu gimnaziju završio je u Zagrebu. Studij filozofije ter slavistike i klasične filologije završio na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Doktorirao je 1886. godine dizertacijom "Akcenat i metar junačkih narodnih pjesama". Od godine 1889. predaje klasičnu filologiju na zagrebačkom Sveučilištu. Bio je prvi urednik Građe za povijest književnosti hrvatske, koju je 1897. počela izdavati JAZU. Uz klasičnu filologiju bavio se i slavistikom, posebno kroatistikom.
Kao urednik Vienca upoznavao je hrvatske čittelje s najpoznatijim ruskim i francuzkim piscima. Prevodio je s ruskog i francuzkog. Bio je pobornik književnog realizma.
Napisao je mnogobrojne radove o latinskoj gramatici i književnosti, bavio se i slavistikom, osobito hrvatskim latinistima, a kao književni kritičar bio je pristaša brandesovske kritike, zauzimao se za realistička načela. Najpoznatija djela su mu: Rimska satira (1894.), Rimska književnost i latinski jezik (1898.), Klasična filologija (1899.), Preporod u Italiji u XV. i XVI. stoljeću, Ruski pripovjedači (1894.).
Djela
- Prvo uzdarje rodu (1882)
- »Skup« Marina Držića prema Plautovoj »Aululariji« (1890)
- Pjesnički prvaci u prvoj polovini 19. vijeka (1891)
- Ruski pripovjedači (1894)
- Rimska satira (1894)
- Klasična filologija (1899)
- Preporod u Italiji u XV. i XVI. stoljeću (1899)
- Humanist Šižgorić (1899)
- O Maruliću (1901)
