Mongolski i starohrvatski

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Mongolski i starohrvatski (srednjovjeke posudjenice iz altajskih jezika): Mongolski jezik (mongolsko-ćirilski: Монгол хэл - Mongol khel, mongolski izgovor: Mongɣol kele, engl. Mongolian (language), njem. Mongolisch, primor.čakav. obarski jazik, otočno-bodul. gan-ubârški): - To je stari srednjoazijski jezik, najvažniji iz mongoloidne skupine koja se većinom ubraja u altajsku porodicu, pa je donekle srodan i s mladjim turskim (iz druge turkijske grupe).

Zbog ranijih mongolskih invazija i tadanjeg carstva sve do srednje Europe, stoljećima prije Turaka je u srednjem vijeku mongolski već prije turskoga imao značajan utjecaj na starohrvatski jezik. Zato su naši rani mongolizmi još očuvani osobito u kajkavici i čakavici, a malo u novoštokavštini gdje su zatim uglavnom prebrisani kasnijim donekle sličnim turcizmima. Stoga se najviše tipskih i osobitih mongolizama kod nas očuvalo baš podalje izvan dosega otomanskih osvajanja npr. Medjimurje, Hrvatsko Zagorje i Kvarnerski otoci, tj. baš tamo gdje su kasniji pravi turcizmi bili donedavna (prije Vukovog jugojezika) vrlo rijetki ili zamalo nepoznati: vidi još Turski i jugohrvatski i Kajkavsko-čakavski turkoarabizmi..

Summary

The Mongolian language (Mongolian Cyrillic: Монгол хэл - Mongol khel; Mongolian pronouncing: Mongɣol kele) is the official language of Mongolia and the largest and best-known member of the Mongolic language family. The number of speakers across all its dialects may be 5.2 million, including the vast majority of the residents of Mongolia and many of the Mongolian residents of the Inner Mongolia autonomous region of China. In Mongolia, the Khalkha dialect, written in Cyrillic, is predominant, while in Inner Mongolia, the language is more dialectally diverse and is written in the traditional Mongolian script. In the discussion of grammar to follow, the variety of Mongolian treated is Standard Khalkha Mongolian (i.e., the standard written language as formalized in the writing conventions and in the school grammar), but much of what is to be said is also valid for vernacular (spoken) Khalkha and other Mongolian dialects, especially Chakhar.

Mongolian has vowel harmony and a complex syllabic structure for a Mongolic language that allows clusters of up to three consonants syllable-finally. It is a typical agglutinative language that relies on suffix chains in the verbal and nominal domains. While there is a basic word order, subject–object–predicate, ordering among noun phrases is relatively free, so grammatical roles are indicated by a system of about eight grammatical cases. There are five voices. Verbs are marked for voice, aspect, tense, and epistemic modality/evidentiality. In sentence linking, a special role is played by converbs. Modern Mongolian evolved from "Middle Mongol", the language spoken in the Mongol Empire of the 13th and 14th centuries. In the transition, a major shift in the vowel harmony paradigm occurred, long vowels developed, the case system was slightly reformed, and the verbal system was restructured

Altajsko-aziatski jezici

Altajska ili starije aziatska jezična porodica uglavnom obuhvaća azijske kopnene jezike iz srednje, sjeverne i zapadne Azije, a dijeli se na 3 glavne podporodice: manja tungusko-mandjurska u sjevernoj Aziji (Sibir), pa veća mongolska uglavnom u srednoj Aziji i zapadna turkijska većinom u zapadnoj i manje sjeveroistočnoj Aziji. Tungusko-mandjurska skupina obuhvaća mandjurski jezik na sjeveroistoku Kine i evenkijski (tunguski) oko granice Kine i Sibira. Evenki (starije: Tunguzi) su tungusko-mandjurski narod, koji žive pogranično u Kini i Rusiji. Evenki u Rusiji imaju svoju autonomnu oblast Evenkia gdje čine 22% pučanstva i tu su drugi narod po brojnosti nakon Rusa (62%). Evenki su većinom pravoslavci, ali su očuvali i tradicijske vjere animizma i šamanstva. Govore osobitim evenkijskim jezikom, koji spada u tungusko-mandjursku grupu iz altajske porodice.

Ini brojniji turkijski narodi po jeziku nakon najbrojnijih Turaka iz Turske su Uzbeki, danas nastanjeni u Uzbekistanu i Afganistanu, a njihovo je ime došlo po Öz Begu, najvećem kanu Zlatne Horde. Druga velika grupa su Kazaki (Kazakhs) nastali od Kipčaka, kao dijela Zlatne Horde. Većina ih žive u Kazahstanu, a ima ih još u Xinjiangu i Gansuu u Kini. Kirgizi, čije je podrijetlo navodno nejasno (biogenetski su to Iranci) žive u Kirgiziji, a ima ih i u Afganistanu i zapadnoj Kini. Turkmeni ili Turkomani (biogenetski isto Iranci) bijahu do 1924. nomadska plemena bez političkog jedinstva i danas žive u Turkmenistanu, a također ih ima i u Afganistanu, Iraku, Siriji i Turskoj.

Azeri su iz Azerbajdžana i Irana, podrijetlom su navodno od Oguza (ali biogenetski polu-Iranci). Karakalpaki su srodni Kazakima, a žive u Uzbekistanu. Tatari su podijeljeni na cijeli niz područnih skupina, a državno izmedju Rusije i Ukraine. Podrijetllom su od Kipčaka, a imaju i bugarskih primjesa. Baškiri su rasipani istočnom europskom Rusijom uz Kavkaz i danas imaju vlastitu republiku u Rusiji, a jezik im je čisto turkijski. Karačajci i Balkari iz Kavkaza su nepoznatog podrijetla. Ujguri čine prevladavajuću većinu u Xinjiangu na zapadu Kine, ali ih ima i u srednjoazijskim republikama. Izdvojeni sjeverni Jakuti iz Sahe (istočni Sibir) su nepoznatog podrijetla, a zbog sličnog jezika se svrstavaju u turkijsku skupinu.

Mongoliodni jezici

Mongoloidni (mongolski) jezici su skupina od 14 nutarnjih azijskih jezika kojima govore najbrojniji Mongoli i njima srodni kopneni azijski narodi, većinom stepski nomadi u Mongoliji, Kini i Rusiji (južni Sibir). Ova aziatsko-mongoloidna skupina se dalje grana na 2 ogranka: veći istočni s 13 jezika i zapadni samo s jednim jezikom.

  • A. zapadni mongoloidi (1). Afganistan: mogholi.
  • B. istočni mongoloidi (13), Mongolija, Sibir i Kina:
    • a. Daghur (1) Kina: dahurski jezik,
    • b. mongour (5) Kina: bonan, dongxiang, istočni jugur, kangjia, tu.
    • c. Ojrat-Khalkha (7):
      • c1. Oirat-Kalmyk-Darkhat (2): darhat, kalmik-ojrat,
      • c2. Khalkha-Buriat (5):
        • 1a. burjatski (3) Mongolija, Sibir, Kina: burjatski jezici (3 jezika: bargu u Kini, bur:aad ili mongoloburjatski u Mongoliji, ruskoburjatski u Rusiji - Sibir),
        • 1b. mongolski (2) Mongolija, Kina: halha mongolski (najveći), monggol (menggu jezik).

Značajke mongolskoga

Mongolski jezik (Моngol khele, čakav. obárski jazik) je službeni jezik u Mongoliji i najpoznatiji pripadnik mongoloidne grupe jezika u srednjoj Aziji, gdje ga rabi oko 5,7 miliuna ljudi. Izim u Mongoliji gdje ga govori oko 90% pučanstva, ovaj jezik se još govori u Autonomnoj pokrajini Unutarnja Mongolia na sjeveru Kine. Standardni jezik je zasnovan na dialektu khalha.

Mongolski jezik spada u mongoloidnu grupu jezika, koja se zajedno s turkijskim i tunguskim jezicima, a ponekad još i s japanskim i korejskim jezikom svrstava u altajsku jezičnu porodicu. Azijatski jezici iz velike altajske grupe obuhvaćaju tri glavne podgrupe: istočnoazijski primorski jezici (npr. japanski i korejski), pa središnji mongoloidni jezici u kontinentalnoj istočnoj Aziji (mongolski, mandjurski, tunguski, izumrli hunski itd.) i zapadnoazijski turkoidni jezici npr. turski, avarski, tatarski, azerski, kirgiski itd.

U Mongoliji se sada za pisanje rabi ćirilično pismo koje su tu u 20. stoljeću uveli Rusi, dok su ranije Mongoli još od srednovjekog Djengis-Khana imali posebno mongolsko pismo, ali se i dosad u Kini za mongolski još koristi taj tradicionalni mongolski alfabet.

Naznake gramatike

Mongolski jezik je aglutinativan, a osnovni red riječi je subjekt-objekt-predikat. Za izraziti različite medjuodnose u rečenici se uglavnom koristi sufiksima. U sklonidbi imenica postoji osam padeža. Slično turskomu i mongolski poznaje samoglasničku harmoniju. Nazočno je sedam samoglasnika i 34 suglasnika, ali neki suglasnici postoje samo u stranim posudjenicama.

Samoglasnici

Prednji Srednji Stražnji
zatvoreni i u
poluzatvoreni ʊ
srednji e o
poluotvoreni ɔ
otvoreni a

Svaki samoglasnik može biti dug i kratak, tj. dužina samoglasnika je distinktivna, slično kao kod naših štokavaca. Zanimljivo je što je kratka inačica glasa o zapravo srednji samoglasnik [ɵ]. Po pravilima vokalne harmonije se mongolski samoglasnici dijele na 2 skupine:

Prednji Stražnji Neutralni
e, u, o a, ʊ, ɔ i

Ranohrvatski mongolizmi

Kod nas se raznoliki mongolski homonimi nalaze najviše u Hrvatskom Zagorju i na Kvarneru, a u štokavskim područjima su vrlo rijetki ili posve izostaju. Ove mongolske izoglose danas tvore naše najprostranije leksičke disjunkcije preko cijele Eurazije, od Jadrana i Zagorja pa do daleke Mongolije. Pored klasičnih i crkvenih latinizama koji su od srednjeg vijeka bili najstarije i najbrojnije rane posudjenice starohrvatskog jezika osobito u gradovima gdje su češće zapisivane, duge rane posudjenice na selima u srednjovjekoj Hrvatskoj su mongolizmi, dosad očuvani najviše u kajkavici i čakavici. Naprotiv su kod nas nakon turskih osvajanja u novom vijeku turkoidne izoglose postale osobito brojne u štokavskim govorima Slavonije, Like, Bosne i Srbije.

Naši novoštokavski jezikoslovci su od širih altajskih izoglosa dosad najviše usporedjivali brojne turcizme i bliske avarske izoglose, dok su im manje poznati i drugačiji istočniji mongolizmi u kajkavici i čakavici dosad uglavnom ostali zanemareni i neistraženi. Vukovci su te naše stare mongolizme iz dialekata koje nemaju Srbi, brzopeto proglasili nekim izkrivljenim "turcizmima" ili još gorje kao "ustaške novokovanice", pa su ih izbacili kao nepoželjne jer o takvima više nije bilo diskusije. Naprotiv su pravi balkanski turcizmi puno rjedji i mjestimice čak nepoznati izvan turskog dosega tj. Vojne krajine, u sjeverozapadnoj kajkavici i sjevernom primorju. Ti mongolizmi sada u Hrvatskoj postupno izumiru zajedno s pripadnim nevukovskim dialektima i pritom ih često potiskuju noviji pravi turcizmi koji su našim vukovskim lingvistima podobniji, "ubavi i milozvučni" zato jer postoje u bratskomu srpskom (i bošnjačkom) jeziku: vidi pobliže Turski i jugohrvatski, pa Srbianski i jugohrvatski i Bošnjački i jugohrvatski.

Istočnoazijski primorski jezici uz Pacifik ne pokazuju vidljive izoglose u starohrvatskom leksiku, dok se mongoloidne izoglose nalaze osobito u Medjimurju, Hrvatskom Zagorju i na Kvarnerskim otocima, a u štokavskim područjima su vrlo rijetke ili već posve izostaju. Ove mongolske izoglose danas tvore naše najprostranije leksičke disjunkcije preko cijele Eurazije, od Jadrana pa do daleke Mongolije. Naprotiv su kod nas nakon turskih osvajanja u novom vijeku turkoidne izoglose postale osobito brojne u štokavskim govorima Slavonije, Like, Bosne i Srbije: tako u balkaniziranom novohrvatskom standardu više tisuća turcizama sada obuhvaćaju oko desetine pravopisnog leksika (u bošnjačkom i do 2/5 leksika), jer su naši vukovci tim podobnim srbobalkanskim turcizmima zamijenili brojne ranije romanizme i germanizme iz "neprijateljske" Njemačke i Italije. Naprotiv su turcizmi puno rjedji izvan turskog dosega u sjeverozapadnoj kajkavici i primorskoj polučakavštini, a najmanje ih je u zapadnoj čakavštini Istre i Kvarnera.

Čakavski mongolizmi

Na Jadranu razmjerno najviše tih starih mongolizama sadrži arhajski bodulski cakavizam gdje postoji pedesetak tih dalekih istočnoazijskih disjunkcija. Glavni su primjeri nekih otočnih mongolizama na Kvarneru: bilîg (pečat-marka: mong. bilig), bùbrig (bubreg: mong. böbgür), burîn (slaba burica: mong. burán), cajnÿ (čajni: mong. tsayny), còban (pastir: mong. çaban), cukràt (zasladiti: mong. tsikhertey), ingÿr (konj-pastuh: mong. hangür), ingîrica (ždrijebica: mong. hangga), kukûr (modar-tamnoplav: mong. kuku), kukûrni (močvaran: mong. kukünur), kukùrika (perunka-Iris: mong. kukrükh), konât (prenoćište-motel: mong. khonag), kÿp (trup-akt: mong. khüb), mûnjen (sulud: mong. munug), nÿla (ribarska mreža: mong. nügel), nilakÿr (ribarski šef: mong. nügeltey), ocàt gen. ostà (kvasina: mong. esekh), pâs (pojas: mong. büs), sìć (sjeći: mong. sükh), šaltûr (krojač: mong. saaltur), šandâl (sandala: mong. zandal), tlòh-tâla (pod-tlo: mong. tala), tarbùh (trbuh: mong. tarbus), itd.

Kajkavski mongolizmi

Značajno je kako u kajkavici i u bodulskim govorima jadranskih otoka, osobito na Kvarneru ima puno više istočnih mongoloidnih izoglosa negoli rijetkih balkanskih turcizama. Razmjerno najviše starijih mongolizama prije Turaka kod nas još sadrži sjevernohrvatska kajkavica, osobito u Hrvatskom Zagorju i Medjimurju. Od tih starih mongolizama se npr. u kajkavskoj okolici oko Zagreba rabi oko stotinjak mongolizama, od kojih su mnogi obične kajkavske riječi, npr. bajan (bogat-raskošan: mong. bayan), balta (sjekira: mong. balta), bik (mong. bükh), bubenj (mong. bömbör), búbrek (mong. böbgür), čaj (mong. tsay), čajni (mong. tsayny), čiček (čkalj-Arctium: mong. çüçög), den (dan: mong. den), eja (grabljivica Circus: mong. elee), hoblič (blanja: mong. khoble), kip (mong. khüb), krevet (mong. khevter), kusast (mong. khuson), ocet (kvasina: mong. esekh), oroslan (lav: mong. orslan), pocúkrat (zasladiti: mong. tsikhertey), sandala (mong. zandal), terbúh (trbuh: mong. tarbus), ...itd.

Literatura

  • Juha Janhunen (ed.): The Mongolic Languages. Routledge, London 2003.
  • Jan-Olof Svantesson: The Phonology of Mongolian. Oxford University Press, 2005.
  • Isaac Jacob Schmidt: Grammatik der mongolischen Sprache. Akademie der Wissenschaften, St. Petersburg 1831. (Digitalisat)
  • Hans-Peter Vietze: Gesprächsbuch Deutsch-Mongolisch. 4. Auflage. Verlag Enzyklopädie, Leipzig 1980. (Sprachführer)
  • Hans-Peter Vietze: Lehrbuch der mongolischen Sprache. 5. Auflage. Verlag Enzyklopädie, Leipzig 1988.
  • Hans-Peter Vietze: Wörterbuch Mongolisch-Deutsch. 2. Neuauflage. DAO-Verlag, Berlin 2006.
  • Hans-Peter Vietze: Wörterbuch Deutsch-Mongolisch. Neuauflage. DAO-Verlag, Berlin 2008.

Vanjske sveze

Poveznice

Referenca

Enlarged and elaborated by GNU-license, almost from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Mongolski_i_starohrvatski&oldid=35572"