Neretva i Neretvani
Neretva i Neretvani: Neretva (grč. Orontes, latin. Naro, talij. Narenta, čakav. Narêtva), je rijeka jadranskog sliva, dužine 225 kilometara u Hercegovini i Hrvatskoj. To je najdulja i najveća rijeka u istočnom jadranskom slivu. Izvire uz tromedju Bosne, Hercegovine i Crne Gore i kroz BiH protječe u dužini od 203 km, a najdonjih 22 km teće kroz Hrvatsku. Neretva od izvora prvo teče od jugoistoka na sjeverozapad, a nizvodno od Konjica kod ušća Rame skreće prama jugu i dalje do ušća teče smjerom sjever-jug. Njezini pritoci u gornjem tijeku su s desne strane kanjonske rijeke Rakitnica, Repešnica i Ljuta, a s lijeve Ladjanica, Župski Krupac, Bukovica i Bijela. Najveći i važniji donji pritoci Neretve su od zapada Rama, Ugrovača i Trebižat.
Sadržaj
Summary
Neretva (Croat. Neretva, Italian: Narenta, Serb. Cyrillic: Неретва) is the largest river of the eastern part of the Adriatic basin. It has been harnessed and controlled to a large extent by four HE power-plants with large dams (higher than 15 metres) and their storage lakes, but it is still recognized for its natural beauty and diversity of its landscape. Its freshwater ecosystems have suffered a lot from an increasing population and the associated development pressures. One of the most valuable natural resources of Bosnia and Herzegovina and Croatia is its freshwater richness contained by an abundant wellspring and clear rivers, indeed, a natural treasure of great importance yet to be evaluated, acknowledge and appreciated. Situated between the major regional rivers (Drina river on the east, Una river on the west and the Sava river) the Neretva basin contains the most significant portion of fresh drinking water. In that dense water system network the Neretva river also holds a significant position among rivers of the Dinaric Alps region, especially regarding its diverse ecosystems and habitats, flora and fauna, cultural and historic heritage.
Zemljopisne značajke
Neretva je rijeka jadranskog sliva, dužine 225 kilometara u Hercegovini i Hrvatskoj (Dalmacija). Uz albanski Drim je Neretva najdulja i najveća rijeka u istočnom jadranskom slivu, a njezina primorska delta je druga najveća oko Jadrana nakon talianske delte Pada. Neretva izvire na nadmorskoj visini od 1.095 metara ispod planina Zelengore i Lebršnika uz tromedju Bosne, Hercegovine i Crne Gore i kroz BiH protječe u dužini od 203 km, a najdonjih 22 km teče kroz Hrvatsku. Neretva od izvora prama ušću prvotno teče od jugoistoka na sjeverozapad, tvoreći tako i sjevernu granicu Hercegovine.
Nizvodno od Konjica kod ušća Rame skreće Neretva prama jugu i dalje od Rame do ušća teče meridianskim smjerom (sjever-jug). Njezini su sjeverni pritoci u gornjem tijeku s desne strane kanjonske rijeke Rakitnica, Repešnica i Ljuta, a s lijeve Ladjanica, Župski Krupac, Bukovica i Bijela. Manji su još gornji pritoci i rječice Krupac, Trešanica, Idbarčica (Baščica), Kraljuščica i Neretvica. Najveći i važniji donji pritoci Neretve su od zapada Rama, Ugrovača i Trebižat, a od istoka Buna i Bregava. U svom većem dijelu sve do Čapljine je Neretva kanjonska rijeka, a zapadno od Konjica se danas ulijeva u umjetno akumulacijsko jezero Jablanica.
Delta Neretve
Od morske obale do Metkovića je Neretva plovna (20km) za brodove, a od Opuzena se dijeli na 12 rukavaca koji tvore njezinu močvarnu deltu, a u Jadransko more (Neretvanski kanal) utječe izmedju Ploča i Rogotina. Oko delte Neretve je desetak plićih močvarnih jezera od kojih su najveća Kuti, Deran, Komin, Baćina, itd.
Ušće Neretve je najveća riečna delta u Hrvatskoj i druga veća na Jadranu nakon ušća rieke Pada (Po). Topla i plodna delta Neretve je bogato uzgajalište mandarina, lubenica, rajčica, grožđa i inih južnih poljodjelskih prozvoda. Delta je iznimno bogata jeguljama, koje su uz žabe sastavni dio najpoznatijeg lokalnog gastronomskog specialiteta, Neretvanskog brudeta.
Glavni pritoci
Najveći su, najduži i vodom najbogatiji donji pritoci Neretve: Rama, Ugrovača, Bregava i ponornica Tihaljina-Trebižat. Ove su još za nas važnije i zato što većinom teku kroz hrvatski etnoprostor.
Rijeka Rama
Rijeka Rama je desni pritok Neretve u sjevernoj Hercegovini i većinom teće kroz općinu Prozor-Rama, a pripada Jadranskom slivu. Rama izvire kod sela Varvara, a ulijevala se u Neretvu s desne strane kod sela Ustirama. Veći dio rijeke je potopljen pod umjetnim hidroakumulacijama: izvorište i gornji tijek je pod Ramskim jezerom, a pod Jablaničkim jezerom je pri ušću u Neretvu, tako da joj je ostao slobodnim tek manji dio srednjeg tijeka. Godine 1968. je izgrađena brana visoka 100 metara koja je potopila gornju dolinu Rame s nizom hrvatskih sela i pretvorila ju u Ramsko jezero koje je dugo 7,5 km i široko 4,6 km pod kojim je nestalo plodno Ramsko polje. Takodjer je dio donje Rame još potopljen Jablaničkim jezerom od 1955. Nametanjem tolikih akumulacija su nasilno izbačeni dotad većinski Hrvati iz dolina Rame i srednje Neretve, pa je hidroenergetski ciljano promijenjena i cijela etnička slika kraja, jer su većinom preostali muslimani i pravoslavci koji su ionako već prije živili na okolnim brdima. Najveće naselje uz Ramu je gradić Prozor.
Lištica-Ugrovača
Lištica je kraška rijeka ponornica u zapadnoj Hercegovini i desni pritok Neretve. Lištica izvire i protječe kroz Široki Brijeg gdje se u Lišticu još ulijeva i duža rijeka Ugrovača koja izvire kod sela Petrovići na jugozapadnom podnožju planine Čvrsnice. Lištica nizvodno još teče kroz Mostarsko blato i ponire na kraju tog polja kod sela Polog, pa ponovno izvire kao Jasenica u dolini Neretve. Zbog nedovoljnog kapaciteta tog ponora je Lištica često poplavila Mostarsko polje. Današnji Široki "Brijeg" se za vrijeme bivše Jugoslavije zvao 'Lištica' po toj rijeci, dok mu je stvarni domaći naziv zapravo ikavski Široki Brig.
Tihaljina-Trebižat
Trebižat je višestruka ponornica u zapadnoj Hercegovini, kao najveći donji i desni pritok Neretve, Dugačka je od svojega izvora u Peć-Mlinima do ušća u Neretvu u Strugama ukupno 51 km, a kod sela Studenci tvori sedreni slap Kravica. Ona je nastavak više ponornica koje počinju kod Posušja na koti Tribistovo 903m. Nakon svake od 8 ponornica, novi površinski tijek nosi ukupno čak 9 raznih imena: Culuša - Ričina - Brina - Suvaja (Posušje) - Matica - Vrljika (Imotski) - Tihaljina - Mlade - Trebižat (Ljubuški). Njezin gornji tijek je dalmatinska Vrljika kao ponornica u Imotskom polju koja izvire kod sela Proložac, pa manjim dijelom teče i ponire u hercegovačkoj Bekiji.
Tihaljina: Nastavak imotske Vrljike je opet ponornica Tihaljina u zapadnoj Hercegovini, koja teče od izvora u Peći do Greblja na Mladima (Veliki most). Odatle pa do Parila kraj Otoka zove se Mlade, po pučkoj legendi kako se pomlađuje iz izvora Klokun u Klobuku. Od Parila pa do Jegetine gdje je ušće Vrioštice se zove Prokop. Neki tu još razlikuju dva tijeka: Stari prokop i Kanal ili Prokop. Konačno se od Jegetine pa do ušća naziva Trebižat. U narodu se čuje jednostavni zajednički naziv za sve Rika. Pored kordunske Mrižnice sa 7 ponorničkih pritoka (usporedi: Kordun), hercegovački ponornički sustav Tihaljina-Trebižat sa svojih 9 ponorničkih nastavaka je najsloženiji ponornički sustav u Dinarskom krasu.
Rijeka Bregava
Bregava je lijeva pritoka Neretve u južnoj Hercegovini. Dužina riječnog tijeka iznosi 31 km, sa prosječnim padom od 3,7 m/km. Njeno slivno područje leži između Neretve na zapadu i Trebišnjice na jugoistoku s površinom od 722,4 km². Bregava nastaje od stalnih vrela Bitunje i Hrguda i povremenih izvora Malog i Velikog Suhavića koji ljeti često presuše. Ulijeva se u Neretvu kod sela Klepci u općini Čapljina. Rijeka je većinom udubila korito u obliku kraškog kanjona čije klisuraste strmine iznad Stoca dostižu visine i do 700m, a u dolinskim proširenjima se nalaze aluvijalni nanosi. Najveće naselje kroz koje protječe je gradić Stolac.
Neretvansko pučanstvo
Oko 2/3 ukupnog pučanstva Hercegovine žive u području slijeva rijeke Neretve i njezinih pritoka. Ranije do Turaka su na većem dijelu neretvanskog slijeva prevladavali ikavsko-katolički Hrvati: Južnije uz more do Trebižata i Bregave su bili čakavci i to zapadno od delte ikavski čakavci, a istočno od delte jekavski čakavci (kao danas Lastovo i Janjina). Uz provale Turaka su ti braniji primorski čakavci oko delte većinom uništeni ili prebjegli na susjedne dalmatinske otoke, a manjim dijelom sve do jugozapadne Istre. Umjesto njih su pod Turcima tu većinom naseljeni jekavski štokavci (muslimani i pravoslavci) koji sada dijelom dominiraju istočno od Neretve i uz gornju Neretvu.
Novi veći izgon katoličkih Hrvata uz Neretvu je opet započeo ponovo pod Jugoslavijom od sredine 20. stoljeća. Prvo su nakon 2. svj. rata tu Hrvate dijelom poubijali Titini jugopartizani (Široki brig, itd.), a potom su posredno još ostali planski prognani iz doline srednje Neretve potapanjem te doline za niz električnih hidroakumulacija. Konačno su i nedavno u Domovinskom ratu, muslimanski mudžahedini protjerali i dijelom poubijali preostale Hrvate uz srednju Neretvu: istočni Mostar, Drežnica, Doljanka, itd. Zato su dosad uz gornju Neretvu uzvodno od Konjica katolički Hrvati zamalo već posve nestali i zamijenili ih pravoslavci i muslimani, dok su uz srednju Neretvu uzvodno od Mostara do Konjica tek djelomična manjina uz dosta muslimana i manje Srba. Sada su Hrvati većina još samo uz donju Neretvu zapadno od rijeke od Mostara do mora, a s istočne strane tek dijelom uz Bregavu do Stoca i južnije u primorju istočno od delte.
Neretvani (ili jugosrbski: "Neretljani") su danas u užem smislu uglavnom stanovnici plodne delte rijeke Neretve, što odgovara južnohrvatskom zemljopisnom prostoru koji se proteže između gradova Metkovića i Ploča. Srednjovjeki Neretvani (Arentani, Narentani, Pagani i Mariani; noviji jugonaziv: "Neretljani" i tzv. jugo-"Morjani") su stari Hrvati koji su u VII. stoljeću nastavali prostor između rijeka Cetine i Neretve, po susjednim otocima i poluotoku Pelješcu. Njihovu zemlju Grci i Bizantinaci nazivaju Orontes ili Arenta po rijeci Neretvi, a ini Slaveni i Mlečani kao Pagania, što je od riječi "pagani" tj. nekršteni. Tzv. 'Neretljani' ili "Morjani" (novoizmišljeno jugo-ime) su u nekim dokumentima svoju zemlju spominjali pod imenom Mariania ili Krajina zato što pripada onima koji žive na obali, odnosno kraju uz more jer se i danas primorje čakavski kaže kraye i primorci su krajàni (što nema veze s novom srpskom "krajinom").
Pučanstvo je bilo nazvano po rijeci Neretvi: hrvatski Neretvani (ili srpski Неретљани = Neretljani). U latinskim izvorima ih se naziva Narentani, a u grčkima Arentanoi. Za razliku od susjednih krajeva, stanovnici Neretvanske banovine su zbog izoliranosti i smatranja da je kršćanstvo sredstvo prisile, imali očuvanu pogansku vjeru arianstva, tako da su ovi Hrvati dobili ime "pogani", a zemlja "Poganska", lat. Pagania. Pučanstvo se većinom bavilo ribolovom te uzgojem smokava i maslina, ali je najunosniji posao bilo gusarenje. Mletački trgovački brodovi prolazili su Jadran hrvatskom obalom jer je lakša za plovidbu od talijanske, a to iskoristili Neretvani i svojim brzim sagenama pljačkali sve strane brodove, pogotovo mletačke, a to je par puta uzrokovalo rat. Neretvane je dijelom smirio tek kralj Petar Krešimir IV.
Postoji par hipoteza o iskonu Neretvana i mišljenja su protivna ovisno o hrvatskom ili srpskom polazištu. Međutim, postoji još treća jugoslavenska hipoteza koja smatra "Neretljane" kao zaseban južnoslavenski narod koji se naseljavao zajedno s inim Slavenima, odnosno četvrta hipoteza kao neslavene ilirskoga ili iranosarmatskog iskona na što upućuju strana neslavenska imena niza njihovih srednjovjekih čelnika iz 12. i 13. stoljeća: Brenna, Sebenna, Maldukh, Kholman, Tollen, Ossor itd.- ovo zadnje najviše potvrdjuje nova biokemijska genetika ovdašnjeg pučastva gdje su jedva 1/5 slavenskog haplotipa R1a/Eu19, a 2/3 ili 60-71% su posebnoga dinarskog tipa I1b/Eu7 tj. većina Neretvana su zapravo predslavenski potomci prapovjesnih starosjedilaca.
Gradovi uz Neretvu
Najvažniji grad na Neretvi je Mostar sa 105.448 stanovnika (god. 2008.), što je ujedno i najveći grad u Hercegovini. Ini su još važniji gradovi uz srednju Neretvu Konjic i Jablanica, a uz deltu Neretve u Dalmaciji Metković, Opuzen i luka Ploče na morskom ušću.
Vanjske sveze
Poveznice
Reference
Adapted and enlarged by GNU license mostly from WikiSlavia and Wikinfo.
