Mrižnica i Tovunica
Mrižnica i Tovunica (jugo-srb. 'Mrežnica' i 'Tounjčica'): - U rječnim dolinama Mrižnice i Tovunice po selima su još većinom preostali izvorni kajkavski ikavci i čakavci od prije turskih provala, dok tek s Turcima naknadno doseljeni balkanski pravoslavci i noviji nametnuti jugo-srbski vukopis ovu rieku podobno nazivaju 'Mrežnica'.
Sadržaj
Izvorna Mrižnica
Mrižnica (jugo-srb. "Mrežnica", latin. Bolia, grč. Baloiê) je imenom posrbljena kraška rijeka usred Hrvatske, kao lijevi donji pritok blizu ušća rijeke Korane u Kupu. Dužina pretežno kanjonskog korita Mrižnice je 63 km, a prosječni istjek = 45. Izvire kao ponornica zapadno od Slunja iz Ljubčagore, kao podzemni nastavak ličkih ponornica Dretulje-Vrnjike i Plasenice (jugo-srb. 'Plaščanke').
Mrižnica nizvodno utječe u donju Koranu u predgradju Karlovca (Mekušje) i donjim nizinskim tijekom protječe kroz gradove Duga Resa i Karlovac. Glavni su joj s lijeve strane kanjonski pritoci Tovunica, Rudnica i Kukača. Medju svim hrvatskim rijekama, kanjonski tijek Mrižnice na Kordunskom krasu se ističe najvećim nizovima travertinskih slapova i brojnih sedrenih brzica od izvora pa sve do Duge Rese.
Pritok Tovunica
Tovunica (jugo-srb. Tounjčica) je imenom posrbljena kanjonska rijeka na Kordunskom krasu i glavni je pritok Mrižnice, pa se zato ranije zvala i Zapadna Mrižnica. Vodu joj daju ponornice iz ogulinsko-modruške doline i njezin južni kanjonski pritok, rječica Kukača. Izvire iz prostrane tristotinjak metara duboke špilje izpod brda Krpel u naselju Tounj.
Ispitivanjima je nadjeno kako je vrelo Tovunice povezano s bivšom ponornicom Zagorska Mrižnica, rječicom čije se vode danas umjetno akumuliraju u jezeru Sabljaki kod Ogulina. Izgradnjom HE "Gojak" 1959. je sliv rijeke Mrižnice umjetno smanjen za 40%, jer joj je odsječen pritok Ogulinska Mrižnica, pa odonda Tovunica ljeti u gornjem tijeku često ima izrazito niski vodostaj ili odnedavna čak presuši.
Ukupna dužina korita rijeke je 12,5 km, a površina sliva je 122 kv.km i tijek Tovunice se može podijeliti u dva osobita djela. Prvi dio od izvora do sela Ožanića i drugi minirani dio od Ožanića do ušća u Mrižnicu. Prvim dijelom ta rijeka teče izrazito uskim i dubokim kanjonom. U Tounju se nalazi i poznati stari kameni most izgrađen 1775. god., a god. 1836. je nadograđen još jednim katom kako bi se ublažio nagib pristupne ceste. Kilometar prije sela Ožanića, Tovunica ulazi u najuži dvjestotinjak metara dubok kanjon s najvišim i najljepšim slapovima.
U Ožanićima Tovunica prima pritok Rudnicu. Nizvodno od Ožanića je rijeka puno širja, a korito je izbrazdano dugačkim i nepravilnim sedrenim barierama. Kod ostataka stare frankopanske tvrđave Ključ i istoimenog sela se Tovunica ulijeva u Mrižnicu. Donji tijek rijeke Tovunice nizvodno od Ožanića do ušća je od Domovinskog rata miniran i to obje obale u bivšoj Krajini.
Slapovi na Mrižnici
Špiljsko kraško vrelo u izvorištu Mrižnice je na 260m visine, a utok u Koranu na 112 metara nadmorske visine. Visinsku razliku od 148 metara Mrižnica prolazi preko stotinjak slapova. Dosad su izbrojena 93 slapa čemu treba dodati još desetke slapišta i malih poslapaka, od čega je 6 viših preko šest metara. Dva u gornjem tijeku su najljepša i najveća: slap kod Milkovića visok 8,5 metara i razgranati Šušnjar u dvije kaskade (kata) kojih visina doseže oko 15 metara.
Obilje vode i slapova razlog je nekoć brojnoj gradnji mlinova (vodenice) uzduž cielog tieka Mrižnice. Danas mlinica tj. njihovih ostataka u obliku temelja i rjedje s krovovima ima jedva tridesetak. Od toga samo ih je četvrtina u uporabnom stanju: dvije su sad kao restorani, 2 kao male hidroelektrane, jedna kao pilana, a ostatak je poslužio za boravak vikendaša.
Ekologia i fauna
U izvorišnom dijelu Tovunice živi stenoendem Ogulinska špiljska spužva (Eunapius subterraneus) kao jedina podzemna (slatkovodna) spužva u svijetu. Osim u Tounjskoj špilji, ova rječno-špiljska spužva je pronađena još na samo šest bližih mjesta u Hrvatskoj: špilja u kamenolomu Tounj, špilja Zala (Mikašinovića špilja), u špiljama na izvorima Gojak i Rudnica, Crnačkoj špilji i jami Mandelaja. Ova vrlo rijetka spužva se smatra ugroženom vrstom jer je izravno ugrožavaju ilegalna odlagališta smeća, kanalizacija i kamenolom u Tounju, pa hidroenergetsko skretanje okolnih vodotoka.
Zbog svega toga je Karst Waters Institute iz Virginie (SAD) ovo naše područje 2003. godine proglasio jednim od deset najugroženijih kraških ekosustava na svijetu. U Tovunici još žive ribe, npr. potočna i kalifornijska pastrva, štuka, mrena, podust, plotica, klen, linjak i grgeč. Bogatiji je ribom donji minirani tijek rijeke od Ožanića nizvodno, dok je zbog često vrlo niskog vodostaja gornji dio siromašan ribom i nastanjen uglavnom klenom.
U ribom bogatoj Mrižnici žive sljedeće riblje vrste: potočna pastrva (Salmo trutta), peš (Cottus gobio), pijor (Phoxinus phoxinus), dvoprugasta uklija (Alburnoides bipunctatus), potočna mrena (Barbus balcanicus), klen (Squalius cephalus), plotica (Rutilus pingus), podust (Chondrostoma nasus), žutooka (Rutilus rutilus), crvenperka (Scardinius erythrophthalmus), uklija (Alburnus alburnus), linjak (Tinca tinca), štuka (Esox lucius), grgeč (Perca fluviatilis), itd.
Minirana područja
Izvorišni dio tieka Mrižnice koji se nalazi unutar zabranjenog vojnog poligona, izim toga je i prostor pod minama zaostalim iz Domovinskog rata. No nije minama posijano samo to područje uz Mrižnicu. Posebnu pozornost s obzirom na mogućnost zaostalih mina treba posvetiti dielu uzvodno od Generalskog Stola posebno s iztočne strane, ter prostoru Tounjskog Tržića osobito uz pritok Tovunčicu izmedju Ožanića i njezinog ušća u Primišaljsku Mrižnicu. Preporuka je kloniti se obalnog dijela na ovim područjima, kako pristupa pješačenjem tako i pristajanja na obalu čamcima.
Poveznice
Reference
Elaborated and enlarged by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo.
