Najsjeverniji otoci Jadrana
Najsjeverniji otoci Jadrana (rubna sjeverna granica hrvatskih školja): - U grubima populoarnim pregledima se obično navodi, kako je na Jadranskom moru naš najsjeverniji otok Krk, - što važi samo ako se spominju veći i naseljeni otoci.
Medjutim, na gornjem Jadranu ipak stvarno postoje još ini sjeverniji, manji i nenaseljeni otočići i školji na kojima ljudi borave tek povremeno, u turističkoj sezoni: Takvi su Sv. Marko izpred Kraljevice na sjeveru Kvarnera i Sv. Mikula pred lukom Poreč na zapadu Istre, oba na podjednakoj sjevernoj geo-širini.
Sadržaj
Sv. Mikula uz luku Poreč
Gradska luka Poreč na zapadnoj obali Istre je spram sjeverojadranske pučine dielom zaklonjena bližim nizkim otočićem (čakav. školjem) Sv. Mikula, što je najsjeverniji otočić oko Istre i ujedno s otočićem Sv. Marko kod Kraljevice, koji je na podjednakoj zemljopisnoj širini, ovo su dva najsjevernija otočića na Jadranu.
Inače je ovaj otočić pred lukom Poreč u novije doba pod Jugoslaviom bio vukovski prekršten u tzv. ostrvce Sveti Nikola, a koji se umjetno-okupatorski jugonaziv dielom još uviek dosad zlorabi i nakon propasti Jugoslavie sve do danas, osobito na popularnima turističkim i autokartama. Na tom otočiću uglavnom rastu nitrohalinski obalni korovi.
Sv. Marko kod Kraljevice
Strmi stjenoviti otočić Sv. Marko ili domaće još nazvan i Markov školj, veći je i visoki nenaseljeni otočić uz morski tjesnac Tihi kanal, izmedju većeg otoka Krka i kopna nasuprot luke Kraljevica. Taj je otočić uglavnom izgradjen od krednih vapnenaca, uz nešto trošnijeg terciarnog fliša na jugozapadnoj obali naspram Krka.
Zemljopisni opis
Taj Školj Sv. Marka je trokutnog oblika, s užim najvišim grebenom do 104m visine na jugozapadu. Sjeverozapadne obale tog otočića su niže i plosnate, dok je jugoiztočni uži dio strmo-klisurast. Na otočiću Sv. Marko se dielom nalazi slična obalna flora kao i na kamenitim obalama susjednoga većeg Krka, ali na njemu još raste i par posebnih otočnih endema.
Osebujna flora
Najvažniji ovdašnji otočni endem i jedinstvena florna osebujnost Sv. Marka je Cerinthe smithiae. Druge ovdašnje rjedje vrste na ovdašnjim otočnim kamenjarama, koje inače još rastu na više obalnih kamenih mjesta oko Kvarnera, još su npr. mekinjak (Drypis jacquiniana), pa ježinasta zečina (Centaurea rossiana), mesnata lukica (Peltaria crassifolia), dalmatski kozlinac (Astragalus dalmaticus), Carlina fiumensis, itd.
Novo ekouništenje
Po priglupima gradjevinskim planovima naše kontinentalne mostogradnje baš je preko ekološki najvrjednijeg, južnog grebena na otočić Sv. Marko probijen i izgradjen noviji Krčki most, koji je time položen baš na najburnijemu olujnom položaju sa čestom orkanskom burom. Stoga je pri čestim olujnim burama taj most dosad često zatvoren i opasan za vožnju.
Naprotiv se tek malo južnije kod luke Jadranovo pa do rta Voz na Krku nalazi puno bolja lokalna zavjetrina daleko prikladnija za most i stalni prievoz,- ali to tupima kontinentalnim gradjevincima nenaviklim na buru, ne 'dopire do mozga' pa su tu uzalud promašili cieli taj skupi i neprohodni Krčki most, koji zato ovdje ne radi po čestoj buri.
Ujedno su s ovom promašenom trasom Krčkog mosta, pod njim razorili i iztriebili najvriednije i riedke biljne endeme iz otoka Sv. Marko, a od tih je ovdje s njihovom promašenom mostogradnjom izgleda posve izumro i iztriebljen ovdašnji otočni endem Cerinthe smithiae (- a unatoč tomu, zbog bure tu auti često ne voze i most je uzastopno zatvoren). Tko će konačno već jednom ipak odgovarati za sve te skupe blezgarije !?
Poveznice
Referenca
An almost original digest on the northernmost Adriatic islets.
