Ne srljajte kao guske u maglu!
„Ne srljajte kao guske u maglu!” je rečenica Stjepana Radića rabljena kao opomena na gubitak hrvatske autonomije i centralističko-unitaristički usmjereno ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u njegovom govoru na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba 24. studenog 1918. godine.
Okolnosti održavanja govora
Govor je održan u danima nakon raspada Austro-Ugarske i službenog završetka Prvog svjetskog rata, kad su talijanske vojne postrojbe nakon prodora u Dalmaciju počele zauzimati dijelove primorske Hrvatske. Ujedinjenjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom, Hrvatska je imala priliku prijeći na stranu pobjedničke Antante i zaustaviti talijansko zauzimanje svog ozemlja, zbog čega su brojni hrvatski političari bili u žurbi s provedbom ujedinjenja. Stjepan Radić je također bio svijestan neizbježnosti državne zajednice sa Srbijom, no zahtijevao je prethodno dogovaranje uvjeta pod kojim će se ona obaviti. U tom govoru je iskazao protivnost centralističko-unitarističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih država, kao i upozorenje na moguće posljedice na veliku štetu hrvatskom narodu. U ovom dijelu govora je pozvao nazočne zastupnike na prethodno osiguravanje ujedinjenja u korist jednakopravnosti svih obuhvaćenih naroda, kako bi se mogla izbjeći srpska prevlast u novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca:
| ” | Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava. |
“ |
Suvremena uporaba
Rečenica je danas najčešće rabljena kao upozorenje na nešto što je po svojoj naravi pogubno za Hrvatsku i Hrvate, odnoseći se uglavnom na društveno-političke odnose s inozemnim organizacijama i savezima s ciljevima štetnima, među ostalima, za hrvatske nacionalne interese i njen suverenitet, obično uspostavljenih ili dogovorenih protiv volje naroda.
Jedan od značajnih primjera uporabe rečenice su upozorenja hrvatskih euroskeptika na štetnost Europske zajednice i na nepovoljan položaj Hrvatske i Hrvata u Europskoj zajednici.
Vanjske sveze
- Hrvatski sabor: Govor Stjepana Radića u Saboru 24. studenoga 1918.
