Nejekavsko-neštokavski Hrvati
Nejekavsko-neštokavski Hrvati (većinski naši ikavci i 2/5 ča + kajkavci): - Jugo-unitarni Vukovci naivnima i prevarenim Hrvatima stalno i uporno podvaljuju, kako smo po izkonu (lažno) većinom tobožnji (i)jekavci i najviše "štokavci".
Ovo zapravo uglavnom nema stvarne veze s našim obiteljskim govorom od djetinjstva i predaka, nego je to samo Vukova velesrbska podvala zbog Jugoslavije, kojom je trebalo zatirati i nestati izvorni hrvatski jezik i kultura, a zbog planova velesrbskog prodora na zapad sve do Jadrana i Slovenije.
Sadržaj
Većinski Hrvati po jatu
Po objektivnoj statističkoj stvarnosti (mimo tih Vukovih jugo-lažova), stvarna većina etničkih Hrvata od djetinjstva u obitelji zapravo izvorno ne govore (i)jekavski, jer je takvih stvarnih izvornih obiteljskih (i)jekavaca prvotno od djetinjstva (tj. prije nametnutoga jugo-školskog i vukovskoga drila) zapravo svega manjinska 1/8 ili tek oko 12% prvotnih jekavskih Hrvata prije školskog nametanja (i)jekavice.
Naprotiv, izrazito ogromna većina od čak 7/8 ili čak 88% svih inih Hrvata jesu prvotno od djetinjstva po jatu nejekavci, tj. izvorno su najviše ikavci, pa potom (kajkavski) ekavci, a tek onda i najmanje izvorni (i)jekavci:
Većinski naši ikavci
Izvorno od djetinjstva i prije nametnute jugoškole, stvarno-statistički su ogromna većina ili 2/3 tj. čak oko 64% svih etničkih Hrvata zapravo podrietlom izvorno ikavci: Ovi obuhvaćaju najviše tj. 46% ili 2/5 naših brojnih središnjih štokavskih ikavaca, pa još do 11% ili 1/9 čakavskih ikavaca + poluikavaca većinom na jugozapadu uz Jadran, ter najmanje 7% prielaznih kajkavskih ikavaca rubno na sjeverozapadu.
Izvorni Hrvati-ekavci
Izim najbrojnijih izvornih hrvatskih ikavaca (2/3 ili 64%), drugi po brojnosti glede jata su medju Hrvatima izvorni ekavci, kojih ima ukupno 1/3 ili oko 36% svih Hrvata: Ovo su najviše ili do 31% kajkavski ekavci, pa još oko 2% manjinski čakavski ekavci na zapadu (sjever Istre i sjeverozapad Kvarnera).
Tu još pripada i nesigurnih par postotaka katoličko-štokavskih ekavaca iz donje Podravine (koje su lažljivi Vukovci pod Jugoslaviom podvalili nam kao tzv. "Srbe"): Ovo su ustvari zapravo bivši srednjovjeki slavonski kajkavci (ne tzv. 'Srbi'), koji su izgubili svoj bivši 'kaj' pod udarom Turaka, miešanjem i selidbom, ali su po inomu jezičnom kontekstu to ipak nesrbski bivši polukajkavci.
Najmanji izvorni jekavci
Izvorno po domaćem govoru prije škole, pravih prvobitnih jekavaca je izrazito najmanje medju katoličkim Hrvatima: takvih je prvotnih (i)jekavaca medju Hrvatima jedva tek od 9% do 12% ili samo 1/10 - 1/8 od svih inih mnogobrojnih nejekavskih Hrvata. Tih izvornih jekavskih Hrvata ima najviše na jugoiztoku oko Dubrovnika tj. od ušća Neretve do Cavtata, pa ponešto i na sredini po Kordunu, ter manje medju katolicima na sjeveroiztoku u Slavoniji.
Svi brojni ostali tzv. umjetni (i)jekavci su tek naknadno i prisilno stvoreni medju novijima školovanim Hrvatima po gradovima, gdje im je tek naknadno tj. uz prisilnu školsku jekavizaciju kroz Vukopis lažno nametana i jekavizacia jata, tobože kao nova prava tzv. "zapadna hrvatska varijanta" unitarnoga srbohrvatskog jugojezika (kojom nam je lukavom Vukovom podvalom pod Jugoslaviom od 20.st. izbačena izvorno-većinska tj. dvotrećinska hrvatska ikavica).
Poluštokavski Hrvati
Danas su od doba Vukovske Jugobalkanije, većina odraslih školanih Hrvata po gradovima uglavnom postali (bar prividno) javnim štokavcima ili barem miešanim poluštokavcima, osobito oni manje obrazovani i po selima. Medjutim ustvari, po domaćemu obiteljskom govoru od djetinjstva su pravi prvotno-izvorni štokavci samo oko polovice svih (katoličkih) Hrvata, dok su blizu polovice inih Hrvata bar u obitelji od djetinjstva - stvarno prvobitni neštokavci: tih je ukupno 2/5 ili 43% svih Hrvata.
Sjeverozapad: kajkavci
Najviše prvotnih inih neštokavskih Hrvata tj. oko 1/3 ili 31% jesu na sjeverozapadu uzduž slovenske i dielom magjarske granice kao tu dominantni sjevernohrvatski kajkavci (ili dielom polukajkavci). Kajkavci su (bar mozaično) prošireni od sjeverne Istre kroz Gorski Kotar i središnju Hrvatsku najviše oko Zagreba i Zagorja, pa sve do Medjimurja, srednje Podravine, Moslavine i Banovine.
Njihovi bivši barem toponimski tragovi od ranije prostrane kajkavice postoje odprije još i dalje iztočno, sve do Belišča u donjoj Podravini: do danas su im tu kao potomci ostali štokavizirani katolički ekavci, jer je prije Turaka i donja Podravina iztočnije takodjer bila većinom kajkavska.
Jugozapadni čakavci
Arhaična čakavica je najstariji pisani oblik starohrvatskog jezika, koji je pismeno dokazan iz starijeg mjestopisa i glagoljskih zapisa već od 9/10. stoljeća. Po svima dostupnim starim tragovima se ranija čakavica uz razne inačice jata, tada prvotno pružala na većini oko 2/3 hrvatskog ozemlja, tj. uzduž cieloga iztočnog Jadrana i većine svih otoka, a na sjeverozapadu do donje Soče, na jugoiztoku bar do Boke Kotorske, ter vrlo duboko u ranohrvatskom zaledju sve do Kupe, dielom i Save, većine Pounja i po iztočnom zaledju sve do Bihaća i Knina.
Nakon novovjekih turskih provala se prvotna većinska čakavica dosad znatno smanjila, pa je iz kopnenog zaledja i južnijeg primorja većinom nestala, a na izgubljenomu bivšem ozemlju su ju većinom zamienili od iztoka naseljeni novovjeki štokavci, pa je tako većinom prekinuta ranija prielazna povezanost izmedju prvotnih čakavaca i kajkavaca.
Brojni protjerani kopneni čakavci su se kao naše novovjeke manjine dielom razbjegli u Gradišće (Burgenland), ter u Italiju (Molise itd.) pa čak do delte Dunava i do Maroka, a potom neki još daleko zapadnije preko oceana: najviše do Argentine i Čilea, gdje su i najveća naša prekomorska naselja brojnih romaniziranih polučakavaca. Ini novije odseljeni čakavci su manjinski razpršeni i većinom asimilirani po Sjevernoj Americi i Australiji.
Stvarni zaključak
Jekavsku štokavštinu naši unitarno-lažljivi Vukovci nam nameću tobože kao da je to neki gradski "dubrovački" govor, - što je tako samo od novijega jugo-doba kad su nju i tamo nametnuli ovi isti Vukovci i balkanski naseljenici iz zaledja koji su već preplavili velik dio novog Dubrovnika, eda bi iz toga stvorili "bre srpsku Atinu". Zapravo u ranijim stoljećima i osobito u srednjem vieku do Turaka se izvorno u Dubrovniku više govorila posebna južnohrvatska jekavska čakavica (kao sad Lastovo), kojom je i napisan veći dio ranije vrhunske dubrovačke književnosti.
Naprotiv je Hrvatima porobljenim pod Jugo-balkanijom u 20.st. ustvari silom nametnuta zapadnosrbska jekavština iz Vukovih rodnih Bileća (i ne rana čakavska jekavica iz Dubrovnika !), kojom su štokavskom jekavštinom dotad ponajviše govorili zapadni prekodrinski Srbi - tzv. Prečani iz Podrinja i sjeverne bosanske Krajine (i dotad tek mali dio izvornih Hrvata).
Nakon takvog porobljavanja pod Jugo-balkanijom tek u 20.st. su zamalo svi katolički Hrvati potom vojno-političkim nasiljem javno pretvoreni u naglo proširene štokavske jekavce, koje su odonda posve lažno-politički (a ne poviestno-lingvistički) unatrag jugobalkanski Vukovci ideopolitičkim akrobaciama proglasili za neki tzv.'glavni i najveći' srbohrvatski jugojezik.
Time je porobljenim i obezglavljenim Hrvatima potom nasilno amputirana dotad najveća ikavica (= 64% Hrvata) i takodjer velika kajkavica (dotad 36% sjevernih Hrvata). Iz svega toga, sad nakon političke propasti Vukove Jugobalkanije, logično sliedi normalni zaključak, kako odsad obnovljeni novo-stari izvornohrvatski standard ubuduće ipak treba postati javno obnovljena kajkavska ikavica, - umjesto dosad jugosilom nametnutog i lažnoga jugobalkanskog Vukopisa.
Poveznice
Referenca
A condensed digest on the Croatian relict dialects, summarized mostly from other pages of this Wiki.
