Oživjeli reliktni Valencienid
Oživjeli reliktni Valenciennid (ugrožen 'živi fosil' iz kvarnerskih vrulja): - U osebujnoj špiljsko-lagunskoj fauni na poluslanim iztjecima ponorničkih vrela i podmorskih vrulja oko Velebitskog Kanala, nalazi se vrlo zanimljiva i posebna lagunska fauna, koja je tu dielom različita od Jadranskog mora, ali i od nutarnjih slatkovodnih špilja.
Sadržaj
Plućni puževi u Kvarneru
Najveća i posve jedinstvena životinjska osobitost ovih podvelebitskih vrulja i špiljskih rječnih ušća je dosad samo tu oživjeli panonski 'fosil' inače iz nestaloga Panonskog mora od drugdje već dugo izumrle porodice Valencieniidae: ovdje su još poznati pod domaćim čakavskim nazivom kao "veletàgni".
Ovi čudni sjeverniji splošteni puževi, samo za neizkusne kopnene laike tek svojim vanjskim izgledom tj. po zaštitnoj kućici donekle sliče na južnije morske priljepke (Patellidae). Ipak su od ovih svojom nutarnjom gradjom posve različiti i još dišu plućima kao ini Pulmonata, pa se dublje pod vodom tj. duže bez zraka mogu zagušiti ako ih otrgnu morski valovi.
Mihovilia (Valenciennidae)
Mihovilia adriatica Yosh. (= Valenciennius adriaticus Lovr. prov., fam. Valencienniidae-Pulmonata; Baška: "velatàgna"): - Ovo je monotipski paleoendem i tzv. "živi fosil" iz terciarnog mora Paratetis tj. danas jedina još živa vrsta iz inače drugdje već izumrle porodice Valencieniidae (usp. pobliže Lovrić 1977, 1990, 1995). Ranije se uglavnom držalo kako bi ova porodica izumrla krajem miocena pred nekih 12.000.000. godina, kada je već bivše Panonsko more presušilo u slatkovodne močvare.
Medjutim je ljeti 1969. prof. Mihovil Lovrić iz Baške, na olujnim burištima jugoistočnog Krka podno Divỳnske gore (klisurine Butînj) sabrao uz donji rub oseke nekoga zagonetnog mekušca, s kućicom nalik velikom priljepku (5 - 6cm ), glatke sivoplavkaste površine s finim koncentričnim prstenima (poput godova u drvetu), ali taj po nutarnjoj gradji uopće ne odgovara nekomu prividnom priljepku, nego ipak pripada slatkovodnim plućnjacima (Pulmonata).
Ekologia i srodnost
Po dostupnim priručnicima i konzultiranim domaćim i inozemnim zoolozima i njihovim zbirkama, taj njegov nalaz je ostao još godinama neodredjen tj. bez jasne pripadnosti. Tek je prof. paleontologije pokojna dr. Vanda Kochansky-Devidé iz Sveučilišta u Zagrebu prva bar dielom shvatila njegovu najvjerojatniju pripadnost izumrloj terciarnoj porodici Valencieniidae, pa je zatim opisan novi rod Mihovilia adriatica Yosh. (na spomen njegova pokojnog nalaznika).
Ovim je novijim nalazom dopunjen razvojni niz fosilnih Valenciennida, koji je započeo od normalne spiralne kućice kod fam. Lymnaeidae (Moos 1944), s njihovim prijelazom iz slatkih voda na izložene morske obale Paratetisa u terciaru: sitni spiralni Radix croatica > Velutinopsis s proširenim ušćem > Undulotheca s povećanom kućicom > Provalenciennesia sa zakržljalim tragom spirale na vrhu kućice > Valenciennius sa čunjastom kućicom (bez spirale) > novija kvarnerska Mihovilia s velikom ravnom kućicom bez šiljka.
Opis i nalazišta
Danas je to usko specializirani relikt tj. 'živi fosil' neposredno u izumiranju, iz najekstremnijih poluslanih (brakičnih) obala na udaru Senjske bure i s povremenim zimskim zaledjivanjem obalnog mora. Ranije je do 1960tih ova već nadjena uz pećinska ušća ponornica Gacke i Like (izmedju Senja i Jablanca) gdje je potom odnedavna nestala nakon tunelskog skretanja tih ponornica za Senjsku elektrocentralu.
Nedavno je još nadjena samo na dva najburnija mjesta susjednih otoka: pod obalnim klancem Nerezina na Krku (izmedju Vrbnika i Baške) i pod sjevernim klisurinama susjednog otoka Prvića. Tu je kod Vrbnika i Prvića dosad popisano svega četrdesetak malobrojnih novijih primjeraka, ali nakon 1986. je već nestala s Prvića, a oko 2010. i kod Vrbnika.
Obalne alge koje su većinom rasle po okolnim olujnim stienama, kao i na starijim kućicama samog mekušca, najčešće su bile Valonia caespitula Zanar., Codium coralloides (Kütz.) Silva, Enteromorpha clathrata, itd. O osobitoj poredbenoj ekologiji tog našega riedkog Valenciennida potom su uz ino još pisali J.P. Doody (2001), F.I. Isla (2009), M.L. Martinez (2012), itd.
Kako se nakon tih godina u Velebitskom kanalu sve češće pojavljuju ljetne invazije fitoplanktona (tzv. "cvjetanje mora"), možda je odnedavna zato tu ova izumrla zbog onečišćenja, - a time bi tek sada definitivno nestala i cijela pripadna porodica Valencieniidae (očuvana su tek 2 konzervirana uzorka).
Abstract
Revived relict Valenciennide: - One analysed the cavernal estuaries at sinking subterranean rivers underneath Mt Velebit, at NE Adriatic shores. The main examples are cavernal mouths of rivers Lika and Gacka, and the nearshore Krk island. Within their relict fauna, the most peculiar one was the patelliform 'living fossil' Mihovilia adriatica - from the extinct Pannonian group Valencienniidae.
Literatura
- J.Pat Doody, 2001: Coastal conservation and management (An ecological perspective). Springer, Conservation Biology, 13; ISBN 978-1-4020-7248-2
- Federico Ignacio Isla, 2009: Coastal zones and estuaries. Encyclopedia of Environmental and Ecological Sciences (EOLSS 21 vols.) 536 p.
- A.-Ž. Lovrić, 1990: Relikti tercijarne porodice Valencienniidae i njezina sinekologija u Jadranu. Zbornik kongresa "Populacija, vrsta i biocenoza" p. 84, Institut za biologiju Univerziteta Sarajevo.
- A.-Ž. Lovrić, 1995: Taksonomske i biocenotske osobitosti olujnih obala duž Taurodinarskog velekrasa. D.sc. Thesis, 427 p., Institut R.Bošković, Sveučilište u Zagrebu.
- Maria Luisa Martinez, 2012: Playas y dunas costeras (un hogar en movimiento). Fondo de cultura economica (Google Play).
Poveznice
Reference
Original condensed digest by GNU-license, combining almost from Chakavian WikiSlavia and Croatian Wikinfo.
