Ponorska ušća pod Velebitom
Ponorska ušća pod Velebitom (špiljske estavele i vrulje Gacke i Like): - Bar pojedini ili negdje brojniji podzemni potoci i rieke ponornice su razvijene u većini kraško-vapnenačkih područja u svietu. Medjutim su puno rjedja pojava podzemna špiljska ušća (fran. estavelle) na kraju rieka ponornica uz more, kakva se osim kod nas uz Jadran još nalaze npr. u Libanonu, pa na Filipinima i vrlo riedko drugdje.
Ina zamalo jedinstvena osebujnost pri završetku naših primorskih ponornica na sjeveroiztoku Jadrana jesu razgranjena ponornička ušća, koja utječu u more kao čitave špiljske delte, kakve uz naše kraške obale i osobito duž Velebitskog kanala izviru kao skupni rojevi poluslanih vrulja i obalnih izvora, npr. obalna ušća Gacke i Like.
Sadržaj
Hrvatske primorske ponornice
Preko polovice svih hrvatskih primorskih vodotoka na karbonatnom krasu duž iztočnog Jadrana, bar dielom tvore ponornička korita bilo na glavnom vodotoku ili bar na bočnim pritocima: najzapadnije istarska Pazinčica, pa Rječina, ter vinodolska Dubračina, zatim brojnije i najveće ličke ponornice Gacka i Lika s pritocima, nadalje južnije u Dalmaciji gornja Krka, dielom Cetina (omiška Vrulja), dubrovačka Ombla, itd.
Manji dio ovih primorskih ponornica su zamalo jedinstvene u svietu, jer se ove kod nas dalje podzemno nastavljaju takodjer i ponorskim dolnjim tiekom sve do samoga podzemno-špiljskog ušća, osobito medju njima najveće obalne ponornice Gacka i Lika, što podzemno špiljama utječu u Velebitski Kanal. Povrh toga su ta njihova ušća još i razgranjena kao ciele podzemne delte špiljskih galerija, kojima utječu u more bilo kao podmorske vrulje i pri višem vodostaju još kao poluslana obalna vrela.
Elektro-razorba ličkih vrulja
U novije doba tj. od kraja 20. stoljeća je dio tih najvećih ponorskih ušća, a osobito onih uz Velebitski Kanal pri podzemnim utocima Gacke i Like već manjeviše umjetno razorila hrvatska Elektroprivreda, tako da su donji tiekovi tih ličkih ponornica dosad većinom skrenuti u umjetne tunele i time kaptirani za novoizgradjene primorske hidrocentrale.
U kišnije zimsko-jesensko doba uz više ponorničke vodostaje, ekološke posljedice tih umjetnih zahvata su slabije vidljive i manje opasne. Medjutim za nižih vodostaja tj. pri ljetnoj suši, umjetno skrenuti tj. sliepi donji tiek uz ponorska ušća češće presuši, pa zato taj osebujni špiljsko-poluslani ekosustav neriedko ljeti tu zamalo odumre, zajedno s osebujnim najrjedjim vrstama lagunsko-špiljske flore i faune.
Ponorska delta rieke Gacke
Zapadnolička rieka Gacka svojim početnim i površinskim tiekom uglavnom teče kroz Gacko polje iz par jugoiztočnih izvorišta kod Sinca podno Lešća, ter je ranije (prije novijega tunelskog skretanja), prirodno uvirala u kraške ponore na sjeverozapadu kod Švice i Brloga.
Odatle je podzemno špiljama kao ponornica izpod Senjskog Bila sve do 20. stoljeća Gacka tekla kroz više špiljskih krakova, ter vruljama i obalnim estavelama iztjecala u Žrnovici kod Jurjeva i Žerovnici kod Klenovice ter s više podmorskih vrulja izmedju njih oko Senja. Sada je elektroprivrednom pregradnjom, donja Gacka (zajedno s Likom) umjetno tunelom preusmjerena u Senjsku hidrocentralu na susjednoj obali nad uvalom Grabova izmedju Jurjeva i Senja.
Ponorska delta glavne Like
Najveća lička ponornica, rieka Lika s desetak pripadnih pritoka je sve do 20.st. prirodno uvirala u špiljske ponore pod srednjim Velebitom oko Kosinja. Odatle se podzemnim galeriama donedavna račvala u razgranatoj špiljskoj delti sve do niza obalnih vrulja i špiljskih estavela ('rigavica') koje su većinom iztjecale na široj obalnoj okolici Jablanca, tj. u srednjemu Velebitskom kanalu najviše od Klade i Stinice do Vranjaka.
Medjutim krajem 20.st. su rječni ponori Like umjetno pregradjeni i njezin tiek je najprije preusmjeren na umjetno jezero Krušćica i odatle u tunel kojime sada ona najprije otječe za donju Gacku, pa potom dalje zajedno tunelom do mora za Velebitski kanal u Senjsku hidocentralu nad uvalom Grabova.
Flora i fauna Velebitskih ušća
U doba izgradnje tih ličkih hidrocentrala i manje prije njih, dosad je bar dielom terenski proučavana podzemna fauna tih špiljskih galerija, ali zamalo samo u njihovim kopneno-slatkovodnim tiekovima nutarnje Like, gdje je potvrdjen niz zanimljivih nalaza špiljske faune i hidrofaune, od kojih su neki bili i posve nove vrste troglobionata.
Medjutim naprotiv, ta su speleološka proučavanja nutarnjih špilja Like obavljali zamalo izključivo kopneno-sladkovodni prirodoslovci (tzv. "žabari"), dok kod nas nije bilo zamalo nijedne ozbiljnije ekspedicie lagunskih specialista, koja bi pobliže pregledala i dokumentirala osobitu špiljsko-lagunsku floru niti faunu na poluslano-brakičnim iztjecima pri donjemu primorskom kraju špiljskih izlaza i morskih vrulja.
Tek u kasnije doba i nakon već započete gradnje pripadnih hidrocentrala i pregradnih tunela, tu su ipak bar preko Instituta "R. Bošković" konačno organizirane i prve terenske analize špiljsko-lagunske flore i faune pri iztjecima vrulja i estavela pod Velebitom (koje su tada već dielom bile ugrožene ili oštećene početnim hidroelektričnim zahvatima.
Iako su ove ekspedicie dielom već zakasnile i bar dio vriednih osebujnosti je bio već uništen, analize su se još uviek itekako izplatile, jer je tu nadjeno više reliktnih i osebujnih nalaza, čak i iz pradavnoga već nestalog Panonskog mora i ovomu sličnog pramora Paratetis. Ove reliktne pravrste zbog naše elektroprivrede tu vrlo brzo izumiru ili su pred par godina izgleda ovdje već posve nestale.
Ovapnjele lagunske alge
U halofitnoj lagunskoj flori na tim kamenim iztjecima, uz izlaze ovih ponornica se iztiče više riedkih lagunskih alga većinom s ovapnjelim ograncima, koje su inače kod nas uz Jadran manjeviše riedke ili uglavnom nepoznate (iako bar poneke tu čak imaju i domaća čakavska imena): to su npr. Codium coralloides (Kutz.) Silva (čakav. "mićamâz"), pa Valonia caespitula Zanar. (čak. "mića mihùrica"), Lamprothamnion mediterraneum (Nord.) Gan. (čak. "mornezdýni"), itd. Izim ove čudne flore lagunskih vapnastih alga, još je puno osebujnija fauna koja je tu sve donedavna živjela.
Osobitosti iz faune
U osebujnoj špiljsko-lagunskoj fauni na poluslanim iztjecima ovih mračno-poluslanih ponorničkih vrela oko Velebitskog Kanala, nalazi se vrlo zanimljiva i posebna lagunska fauna, koja je tu dielom različita od Jadranskog mora, ali i od nutarnjih sladkovodnih špilja.
Od rjedjih špiljskih riba je u tima mračno-zasjenjenim ušćima kod nas osebujna npr. svjetleća ribica Grammonus ater (Risso) = čakav. "ćarnàc", pa narančasta sinascidia Sarcobotrylloides superbus Drasch (čak. "mornojâje") prirasla na stienama,... itd.
Najveća i posve jedinstvena životinjska osobitost ovih podvelebitskih vrulja i špiljskih rječnih ušća je samo tu oživjeli panonski 'fosil' inače iz nestaloga Panonskog mora od drugdje već dugo izumrle porodice Valencieniidae (čakav. "veletàgni").
Živi fosil panonskog puža
Po dostupnim priručnicima i konzultiranim domaćim i inozemnim zbirkama, ovaj nalaz je godinama ostao neodredjen bez jasne pripadnosti. Tek je prof. paleontologije dr.V. Kochansky-Devidé iz Zagreba shvatila njegovu važnost i pripadnost izumrloj terciarnoj porodici Valencieniidae, pa je zatim opisan kao Mihovilia adriatica Yosh. (na spomen njegova pokojnog nalaznika).
Danas je to usko specializirani relikt u izumiranju, iz olujnih obalnih vrulja na udaru Senjske bure i s povremenim zimskim zaledjivanjem obalnog mora. Ranije je do 1960tih nadjena uz pećinska ušća ponornica Gacke i Like (izmedju Senja i Jablanca) gdje je potom već nestala nakon tunelskog skretanja tih ponornica za elektrocentralu. Nedavno je opet nadjena još samo na 2 obalna slana vrela susjednih otoka: pod obalnim klancem Nerezina na Krku (izmedju Vrbnika i Baške) i pod sjevernim klisurinama susjednog otoka Prvića.
Tu je kod Vrbnika i Prvića popisano svega četrdesetak malobrojnih živih primjeraka, ali nakon 1986. je nestala s Prvića, a oko 2010. i kod Vrbnika. Kako se od tih godina u Velebitskom kanalu češće pojavljuju ljetne invazije fitoplanktona ("cvjetanje mora"), možda je odnedavna tu izumrla zbog onečišćenja.
Abstract
Cavernal estuaries at Mt.Velebit: - One analysed the cavernal estuaries at sinking subterranean rivers underneath Mt Velebit, at NE Adriatic shores. The main examples are cavernal mouths of rivers Lika and Gacka, and their peculiar epilithic algae are e.g. Codium coralloides, Valonia caespitula, Lamprothamnion mediterraneum, and within fauna the most peculiar patelliform 'living fossil' Mihovilia adriatica - from the extinct Pannonian group Valencienniidae.
Poveznice
Referenca
Partly original condensed digest, from author's several articles on the topic.
