Oton Iveković

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Oton Iveković
Oton Iveković.jpg
Opći podatci
Rođenje 17. travnja 1869.
Klanjec,
Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (barjak, 1868.).png Hrvatska i Slavonija,
Austro-Ugarska (barjak).png Austro-Ugarska
Smrt 4. srpnja 1939.
Klanjec, Savska banovina,
Kraljevina Jugoslavija (barjak).png Kraljevina Jugoslavija
Suprug(a) Ljubica Wodwařka
Djeca Tomislav Juraj, Marija
Narodnost Hrvat
Vjeroispovijed Katoličanstvo
Politička stranka HPSS (1904. - 1911.)
Stvaralaštvo
Vrsta Slikarstvo
Smjer Akademski realizam, historicizam
Praksa Zagreb, Beč, München, Karlsruhe
Pod utjecajom
Istaknuta djela
  • Dolazak Hrvata na Jadran
  • Krunidba kralja Tomislava
  • Krvavi sabor križevački 1397.
  • Smrt Petra Svačića
  • Rakovička pogibija

Oton Iveković (Klanjec, 17. travnja 1869. - 4. srpnja 1939.) je bio hrvatski slikar, pisac, izlagač, kostimograf, scenograf i akademski profesor.

Jedan je od značajnih predstavnika hrvatskog historicizma i akademskog realizma s bogatim stvaralačkim opusom istaknutoga po širokom rasponu tema: pejzaža, portreta, žanrovskog slikarstva, prizora iz vojničkog života, sakralnih kompozicija i povijesnih motiva.[1] Brojna njegova djela su ostala jedni od glavnih prikaza hrvatske povijesti.

Životopis

Oton Iveković je rođen 17. travnja 1869. godine u Klanjcu kao četvrto od desetoro djece u obitelji sudskog službenika i zemljoposjednika Aleksandra Ivekovića i kućanice Rosalie Roze rođ. Hrbud.[2] Imao je braću Albina, Bogdana, Ćirila Metoda, Franju, Levina, Stanislava, Stjepana i Zvonimira, te sestre Anu Juditu i Stanislavu. Bio je u braku s češkom plemkinjom Ljubicom Wodwařkom, kćeri sudca Okružnog suda u Zlataru, s kojom je imao sina Tomislava Jurja i kćer Mariju.[3]

Njegov brat Ćiril Metod je bio arhitekt i konzervator, a brat Bogdan odvjetnički pripravnik i amaterski slikar. Njegov stric Franjo Iveković i tetkić po ocu Ivan Broz su bili vukovski usmjereni jezikoslovci.

Naobrazba i djelovanje

Oton je pohađao pučku školu u Klanjecu, te gimnaziju u Zagrebu što ju je nakon 3,5 godine napustio zbog svojih sklonosti poviješću i umjetnošću, proizašlih iz nadahnuća pričama o hrvatskoj prošlosti unutar obitelji tijekom djetinjstva i sklonosti crtanju.[2] 1886. godine je s bratom Ćirilom Metodom htio otići u Beč pohađati Akademiju likovnih umjetnosti, no zbog obiteljskih ograničenih financijskih mogućnosti je započeo slikarsku naobrazbu u Zagrebu kod Johannesa Clausena (dekoraterstvo), Hafnera i Ferdinanda Quiquereza. Unatoč stričevoj preporuci za soboslikarsku naobrazbu, Oton je tijekom jeseni i zime uspio zaraditi dovoljno novaca za akademsku naobrazbu i u proljeće je pješice otišao u Beč.

U bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti je upisao ljetni semestar kao sveučilištarac gost, a sredinom 1888. je postao redovni sveučilištarac. Međutim, zbog čestog sukobljavanja s nastavnicima zbog upornog nastojanja na slikanju kompozicija na temu Zrinskih i Frankopana, bio je isključen sa studija u semestru 1890./1891. na zahtjev njegovog nastavnika Josefa Matyáša Trenkwalda, ali je iduće godine nastavio naobrazbu kod Augusta Eisenmengera. Kasnije je dobio stipendiju od Akademije i hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade. Na nagovor Izidora Kršnjavija i uz njegovu financijsku podršku, Oton je nastavio studij u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita ml. i kasnije, na Kršnjavijevu preporuku, u Karlsruheu kod Ferdinanda Kellera.

Po povratku sa specijalizacije u Hrvatsku, odmah je dobio službu nastavnika crtanja i slikanja u realnoj gimnaziji, a iduće godine u Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u kojoj će ostati do mirovine 1927. godine.

Najplodnije doba stvaralaštva je trajalo od 1894. do 1900. godine, kada je izrađivao niz akvarela s motivima starih hrvatskih gradova za milenijsku izložbu u Budimpešti i portrete, te dobio dvije velike narudžbe za oslikavanje crkvi, premda je i nakon toga nastavio intenzivno djelovati i kao izlagač na Svjetskoj izložbi u Parizu 1901. godine, član i likovni oblikovatelj Matice hrvatske, te kao kazališni kostimograf i scenograf.

Bio je jedan od osnivača Hrvatske pučke seljačke stranke, čiji je član bio od njenog osnutka 1904. do 1911. godine.

Na poziv školskog kolege i župnika u Kansas Cityu vlč. Petra Krmpotića, 1910. godine je otišao u Sjedinjene Američke Države oslikavati novoizgrađenu crkvu. Po završetku posla je proputovao američki Zapad bilježeći scene iz života kauboja i Indijanaca.

Prvi svjetski rat i poslijeratno doba

Od lipnja 1915. do rujna 1918. godine je djelovao kao ratni izvjestitelj na bojišnicama na Soči, u Galiciji i u Srbiji. Također je u to doba postao članom Družbe „Braće hrvatskoga zmaja” kao Zmaj Repovečki.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1919. godine je prodao kuću u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici i kupio dvorac Veliki Tabor, čiju je obnovu inicirao, a u kojemu je s obitelji živio do 1935. i kojega je 1938. godine otkupila Banska uprava Savske banovine. Zadnju godinu života je proveo kod brata Albina u rodnom Klanjcu.

Preminuo je 4. srpnja 1939. godine u Klanjcu, u 70. godini života od srčanog udara.

Baština i posvete

Retrospektivna izložba

Zalaganjem Snježane Pintarić, 1995. i 1996. godine je bila održana retrospektivna izložba Otona Ivekovića u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.[4]

Eponimi

Istaknuta djela

Slike:

  • 1887. - Rastanak Katarine od Petra Zrinskog (inačice: 1897., 1901.)
  • 1889. - Zrinski i Sokolović u Sigetu
  • 1890. - Krštenje Hrvata po Ćirilu i Metodu
  • 1890. - Provala Nikole Zrinskog iz Sigeta
  • 1891. - Smrt bana Nikole Zrinskog u lovu
  • 1894. - Smrt kralja Petra Svačića na Gvozdu 1097. godine
  • 1895. - Povratak senjskih uskoka s pobjedonosne vojne
  • 1896. - Ante Starčević na odru
  • 1896. - Čovjek u šumi
  • 1896. - Smail-aga Čengić i vojvoda Bauk
  • 1897. - Pogled sa sarajevskog polja na Igman-planinu
  • 1898. - Kod Visokog
  • 1898. - Na Kordunu
  • 1905. - Dolazak Hrvata na Jadran
  • 1905. - Krunidba kralja Tomislava
  • 1907. - Bitka kod Gorjana
  • 1917. - Prijelaz Drine kod Batara
  • 1919. - Katarina Zrinska u Veneciji
  • 1920. - Posljednji Zrinski u tamnici
  • 1921. - Smaknuće Matije Gubca na Markovom trgu
  • Nikola Šubić Zrinski u Sigetu
  • Prijelaz 25. domobranske pješačke pukovnije preko Drine kod Batara 1914.
  • Rakovička pogibija (Smrt Eugena Kvaternika)

Oslikani objekti:

Putopisi:

  • S puta u Italiju
  • Iverje s puta po Americi

Navodi

  • „Ali osjećati, da osjećati zemlju ovu, koja te hrani! To bi morao biti prvi zakon svake umjetnosti!”

O autoru:

  • Snježana Pintarić: „S rastankom pod rukom krenuo je mladi i nadobudni Oton u metropolu tadašnje monarhije, s jednom jedinom željom - postati velikim hrvatskim slikarom. S rastankom je završio svoj stvaralački vijek kao veliki, ali zaboravljeni slikar.”

Galerija

  • Krunidba kralja Tomislava
  • Dolazak Hrvata na Jadran
  • Smrt kralja Petra Svačića na Gvozdu 1097. godine
  • Prijelaz 25. domobranske pješačke pukovnije preko Drine kod Batara 1914.
  • Nikola Šubić Zrinski u Sigetu
  • Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102. godine
  • Sinjski alkar
  • Veliki Tabor - Grad sa Jugozapada

Literatura

  • Lea Ukrainčik: Oton Iveković: retrospektivna izložba, Umjetnički paviljon, 30.11.1995.-11.02.1996., Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb 1995.

Vanjske sveze

Sažeti pregledi djela:

Izvori

  1. ↑ Turistička zajednica Krapinsko-zagorske županije: Oton Iveković (pohranjeni prikaz)
  2. ↑ 2,0 2,1 Grad Klanjec: „Na današnji dan prije 150 godina rodio se naš Oton Iveković”
  3. ↑ Geni.com: Oton Iveković
  4. ↑ Umjetnički paviljon u Zagrebu: Oton Iveković – retrospektivna izložba
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Oton_Iveković&oldid=52987"