Oton Iveković

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Oton Iveković
Oton Iveković.jpg
Oton Iveković u atelijeru Inkiostri 1908. godine[1]
Opći podatci
Rođenje 17. travnja 1869.
Klanjec, Hrvatska i Slavonija,
Austro-Ugarska
Smrt 4. srpnja 1939.
Klanjec, Savska banovina,
Kraljevina Jugoslavija
Suprug(a) Ljubica Wodwařka
Djeca Tomislav Juraj, Marija
Narodnost Hrvat
Vjeroispovijed Katoličanstvo
Politička stranka HPSS (1904. - 1911.)
Stvaralaštvo
Vrsta Slikarstvo
Smjer Akademski realizam, historicizam
Praksa Zagreb, Beč, München, Karlsruhe
Pod utjecajem
Istaknuta djela
  • Dolazak Hrvata na Jadran
  • Krunidba kralja Tomislava
  • Krvavi sabor križevački 1397.
  • Smrt Petra Svačića
  • Rakovička pogibija

Oton Iveković (Klanjec, 17. travnja 1869. - 4. srpnja 1939.) bio je hrvatski slikar, pisac, izlagač, kostimograf, scenograf i akademski profesor.

Jedan je od značajnih predstavnika hrvatskoga historicizma i akademskoga realizma s bogatim stvaralačkim opusom istaknutoga po širokom rasponu tema: pejzaža, portreta, žanrovskoga slikarstva, prizora iz vojničkoga života, sakralnih kompozicija i povijesnih motiva.[2] Brojna njegova djela ostala su jedni od glavnih prikaza hrvatske povijesti.

Životopis

Oton Iveković rođen je 17. travnja 1869. godine u Klanjcu kao četvrto od desetoro djece u obitelji sudskoga službenika i zemljoposjednika Aleksandra Ivekovića i kućanice Rosalie Roze rođ. Hrbud.[3] Imao je braću Albina, Bogdana, Ćirila Metoda, Franju, Levina, Stanislava, Stjepana i Zvonimira, te sestre Anu Juditu i Stanislavu. Bio je u braku s češkom plemkinjom Ljubicom Wodwařkom, kćeri sudca Okružnoga suda u Zlataru, s kojom je imao sina Tomislava Jurja i kćer Mariju.[4]

Njegov brat Ćiril Metod bio je arhitekt i konzervator, a brat Bogdan odvjetnički pripravnik i amaterski slikar. Njegov stric Franjo Iveković i tetkić po ocu Ivan Broz bili su vukovski usmjereni jezikoslovci.

Naobrazba i djelovanje

Oton je pohađao pučku školu u Klanjcu, te gimnaziju u Zagrebu što ju je nakon 3,5 godine napustio zbog svojih sklonosti poviješću i umjetnošću, proizašlih iz nadahnuća pričama o hrvatskoj prošlosti unutar obitelji u djetinjstvu i sklonosti crtanju.[3] 1886. godine, s bratom Ćirilom Metodom htio je otići u Beč pohađati Akademiju likovnih umjetnosti, no zbog obiteljskih ograničenih financijskih mogućnosti započeo je slikarsku izobrazbu u Zagrebu kod Johannesa Clausena (dekoraterstvo), Hafnera i Ferdinanda Quiquereza. Unatoč stričevoj preporuci za soboslikarsku izobrazbu, Oton je tijekom jeseni i zime uspio zaraditi dovoljno novaca za akademsku naobrazbu i u proljeće je pješice otišao u Beč.

U bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti upisao je ljetni semestar kao sveučilištarac gost, a sredinom 1888. postao je redovni sveučilištarac. Međutim, zbog čestoga sukobljavanja s nastavnicima zbog upornoga nastojanja na slikanju kompozicija na temu Zrinskih i Frankopana, bio je isključen sa studija u semestru 1890./1891. na zahtjev njegova nastavnika Josefa Matyáša Trenkwalda, ali je iduće godine nastavio izobrazbu kod Augusta Eisenmengera. Kasnije je dobio stipendiju od Akademije i hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade. Na nagovor Izidora Kršnjavija i uz njegovu financijsku potporu, Oton je nastavio studij u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita ml. i kasnije, na Kršnjavijevu preporuku, u Karlsruheu kod Ferdinanda Kellera.

Po povratku sa specijalizacije u Hrvatsku, odmah je dobio službu nastavnika crtanja i slikanja u realnoj gimnaziji, a iduće godine u Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u kojoj će ostati do mirovine 1927. godine.

Najplodnije doba stvaralaštva trajalo je od 1894. do 1900. godine, kada je izrađivao niz akvarela s motivima starih hrvatskih gradova za milenijsku izložbu u Budimpešti i portrete, te je dobio dvije velike narudžbe za oslikavanje crkvi, premda je i nakon toga nastavio intenzivno djelovati i kao izlagač na Svjetskoj izložbi u Parizu 1901. godine, član i likovni oblikovatelj Matice hrvatske, te kao kazališni kostimograf i scenograf.

Bio je jedan od osnivača Hrvatske pučke seljačke stranke, čiji je član bio od njezina osnutka 1904. do 1911. godine.

Na poziv školskoga kolege i župnika u Kansas Cityu vlč. Petra Krmpotića, 1910. godine otišao je u Sjedinjene Američke Države oslikavati novoizgrađenu crkvu. Po završetku posla proputovao je američki Zapad bilježeći scene iz života kauboja i Indijanaca.

Prvi svjetski rat i poslijeratno doba

Od lipnja 1915. do rujna 1918. djelovao je kao ratni izvjestitelj na bojišnicama na Soči, u Galiciji i u Srbiji. Također je u to doba postao članom Družbe „Braće hrvatskoga zmaja” kao Zmaj Repovečki.

Nakon završetka Prvoga svjetskog rata, 1919. prodao je kuću u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici i kupio dvorac Veliki Tabor, čiju je obnovu inicirao, a u kojemu je s obitelji živio do 1935. i kojega je 1938. godine otkupila Banska uprava Savske banovine. Zadnju godinu života proveo je kod brata Albina u rodnom Klanjcu.

Preminuo je 4. srpnja 1939. godine u Klanjcu, u 70. godini života od srčanoga udara.

Baština i posvete

Retrospektivne izložbe

Zalaganjem Snježane Pintarić, 1995. i 1996. bila je održana prva retrospektivna izložba Otona Ivekovića u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.[5] Druga retrospektivna izložba bila je održana 2023. u Klovićevim dvorima.[6][1]

Eponimi

Istaknuta djela

Slike:

  • 1887. - Rastanak Katarine od Petra Zrinskoga (inačice: 1897., 1901.)
  • 1889. - Zrinski i Sokolović u Sigetu
  • 1890. - Krštenje Hrvata po Ćirilu i Metodu
  • 1890. - Provala Nikole Zrinskoga iz Sigeta
  • 1891. - Smrt bana Nikole Zrinskoga u lovu
  • 1894. - Smrt kralja Petra Svačića na Gvozdu 1097. godine
  • 1895. - Gorski krajolik
  • 1895. - Povratak senjskih uskoka s pobjedonosne vojne
  • 1896. - Ante Starčević na odru
  • 1896. - Čovjek u šumi
  • 1896. - Smail-aga Čengić i vojvoda Bauk
  • 1897. - Pogled sa sarajevskoga polja na Igman-planinu
  • 1898. - Kod Visokoga
  • 1898. - Lovac u šumi
  • 1898. - Na Kordunu
  • 1900. - Šuma
  • 1901. - Lovac sa psom
  • 1902. - Žetelice (inačice: 1904., 1906.)
  • 1904. - Pad Petra Berislavića s konja
  • 1905. - Dolazak Hrvata na Jadran
  • 1905. - Krunidba kralja Tomislava
  • 1906. - Oranje
  • 1907. - Bitka kod Gorjana
  • 1909. - Drvosječe
  • 1911. - Vivat rex
  • 1917. - Prijelaz Drine kod Batara
  • 1919. - Autoportret
  • 1919. - Katarina Zrinska u Veneciji
  • 1920. - Posljednji Zrinski u tamnici
  • 1921. - Smaknuće Matije Gubca na Markovu trgu
  • 1923. - Pejzaž s makovima
  • Nikola Šubić Zrinski u Sigetu
  • Prijelaz 25. domobranske pješačke pukovnije preko Drine kod Batara 1914.
  • Rakovička pogibija (Smrt Eugena Kvaternika)

Oslikani objekti:

Putopisi:

  • S puta u Italiju
  • Iverje s puta po Americi

Navodi

  • „Ali osjećati, da osjećati zemlju ovu, koja te hrani! To bi morao biti prvi zakon svake umjetnosti!”

O autoru:

  • Snježana Pintarić: „S rastankom pod rukom krenuo je mladi i nadobudni Oton u metropolu tadašnje monarhije, s jednom jedinom željom - postati velikim hrvatskim slikarom. S rastankom je završio svoj stvaralački vijek kao veliki, ali zaboravljeni slikar.”

Galerija

Literatura

  • Lea Ukrainčik: Oton Iveković: retrospektivna izložba, Umjetnički paviljon, 30.11.1995.-11.02.1996., Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb 1995.

Vanjske sveze