Petoknjižje

Petoknjižje (Tora, Torah, Tevrat i Torat Moshe: učiti, poučiti), prvi je dio Starog Zavjeta odnosno starozavjetni kanon. U knjigama Petoknjižja opisuju se dogodjaji od stvaranja svieta do Mojsijeve smrti. Osnovna su im tema zakoni, koji nisu sustavno oblikovani, već su izpričani i povezani s odredjenim poviestnim okolnostima. Druge su im teološke teme: stvaranje, izbor naroda, savez, pad, grijeh, blagoslov i dr. Najviše su nezavisne i specifične medju njima knjige Ponovljeni zakon i Postanak, ostale je nešto teže razgraničiti. Kritičkom se književnom analizom od 17. st. razvila općeprihvaćena hipoteza o četirima osnovnim izvorima ili predajama, od kojih je nastalo Petoknjižje: o jahvističkoj, elohističkoj, svećeničkoj i deuteronomističkoj predaji. Drži se da je posljednji pisani oblik Petoknjižja redigiran u 5. st. pr. Kr. Petoknjižje sadrži 613 zapovijedi.

Nastanak

Autorstvo se pripisuje Mojsiju. Vjeruje se kako se Božja objava Mojsiju dogodila u 13. st. pr. Kr. Pri odlazku iz Egipta je napisano svih 5 knjiga. Za zakone i Postanak je bila potrebna Božja objava, dok su Izlazak i Brojeve Mojsije i Aron mogli sami napisati. Neki znanstvenici smatraju da bi sve u toj knjizi bio mit koji je nastajao od Salomona do 6. st. pr. Kr. Najstariji očuvani primjerak je grčki prijevod iz 3. st. pr. Kr. Muslimani vjeruju da je Tevrat, kako ga oni nazivaju mijenjan kroz poviest.