Ponovljeni zakon

Ponovljeni zakon
Redni broj knjige	5.
Pisac	Mojsije
Mjesto pisanja	pustinja i moapske ravnice
Pisanje završeno	1473. pr. Kr.
Vremensko razdoblje	1473. pr. Kr. (dva mj.)
Biblijska kratica	Pnz

Ponovljeni zakon (heb. דברים Devarim; grč. Δευτερονόμιον; lat Deuteronomium) je peta knjiga Petoknjižja i cijele Biblije. Kratica je Pnz. Ponovljeni zakon ima strukturu koja se znatno razlikuje od ostalih knjiga Petoknjižja, a riječ je o zbirki civilnih i religijskih zakona (Pnz 12,1-26,15), koja je umetnuta unutar velikog Mojsijevog govora (Pnz 5-11 i 26,16-28). Ta velika cjelina uokvirena je još dvama Mojsijevim govorima: prvi u Pnz 1-4, te treći u Pnz 29-30. Na kraju knjige smješteni su odlomci koji se odnose na kraj Mojsijeva života: poslanje Jošuino, Mojsijev hvalospjev i blagoslov, i konačno smrt (Pnz 31-34).

Sadržaj

• Prvi Mojsijev govor (Pnz 1,6-4,40)

Prikazan je sažetak poviesti Izraela od vremena boravku na Sinaju do vriemena kad su Izraelci boravili pod obroncima brda Pisge, pokraj rijeke Jordana. Slijedi spomen na sklapanje Saveza, ter govor o zahtjevima Saveza. Nevjera tim zahtjevima dovest će do progonstva, a misli se na babilonsko progonstvo. To je još jedan znak da je konačna redakcija ove knjige izvršena za vrijeme boravka Izraelaca u Babilonu, izmedju 6. i 5. st. pr. Kr. Poglavlja 1-3 općenito se smatraju uvodom u cjelokupnu deuteronomističku književnost koja se nastavlja sve do Prve i Druge knjige o Kraljevima, te završava izvješćem o tome kako je narod izgubio zemlju (2 Kr 25).

• Drugi Mosjijev govor (Pnz 5-11)

Služi kao uvod u veliki deuteronomski Zakon (Pnz 12,1-26,15). I ovaj se govor vraća u povijest, sve do Božje objave na Horebu i do davanja Deset zapovijedi (Dekalog). Čini se da je ovaj govor postojao u više različitih oblika koji su potom stopljeni u jedan tekst. Dekalog je paralelan onom iz Knjige Izlaska (Izl 20,2-17), donoseći ipak neke novine, kao što je, primjerice, drugačije opravdanje subote (šabata). Veliko značenje u kasnijem će razvoju imati odlomak koji na neki način sažimlje čitav Zakon, a govori ljubavi prema jedinom Bogu (Pnz 6,4-9). Riječ je o poznatom tekstu koji se obično naslovljuje prema svojim prvim riječima Šema Israel, "Čuj, Izraele." Taj će odlomak u kasnijoj židovskoj tradiciji postati svakodnevna molitva i svojevrsna ispovijest vjere. Drugi dio velikog Mojsijevog govora (Pnz 26,16-28,68) predstavlja čitav prethodni Zakon kao ugovor u kojem su ugovorne strane Bog i narod, a takav ugovor, po uzoru na drevne saveze među gradovima ili kraljevstvima, završava popisom blagoslova i prokletstava. Glava 27 umetnuta je u ovaj govor, a donosi opis uspostave Zakona.

• Treći Mojsijev govor (Pnz 29-30)

Izraelski starješine i svećenici bili su uz Mojsija dok je on podrobno opisivao prokletstva kojima će Bog kazniti neposlušnost i blagoslove kojima će nagraditi vjernost. Narod je dobio zastrašujuća upozorenja što će mu se dogoditi ako bude nevjeran Bogu. Ako Izrael, Božji sveti narod, bude slušao glas svog Boga, doživjet će divne blagoslove i svi će narodi vidjeti da on nosi Božje ime. Nu ako Izraelci budu neposlušni, Bog će poslati na njih 'prokletstvo i pomutnju i kaznu' (28:20). Udarit će ih strašnim bolestima, sušom i gladju. Neprijatelji će ih progoniti i porobljavati, bit će rasijani iz svoje zemlje i istrijebljeni. Sva ta i mnoga druga prokletstva zadesit će ih 'ako ne budu pazili da drže sve riječi ovoga zakona što su zapisane u ovoj knjizi i ako se ne budu bojali ovog slavnog imena koje ulijeva strah, njihovog Boga'

• Četvrti Mojsijev govor (29:1–30:20)

Bog je potom u Moabu sklopio savez s Izraelom. Taj se savez zasnivao na Zakonu, koji je Mojsije ponovio i objasnio i po kojem su Izraelci trebali živjeti u Obećanoj zemlji. Svečana zakletva kojom je savez bio potvrđen jasno je predočila narodu obaveze kojima je trebao udovoljiti. Mojsije je naposljetku uzeo za svjedoke nebo i Zemlju te je stavio pred narod život i smrt, blagoslov i prokletstvo, a zatim ga je potaknuo: "Zato izaberi život da ostaneš na životu, ti i potomstvo tvoje, ljubeći Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega, jer on ti daje život i dugi vijek, da bi mogao živjeti na zemlji za koju se Bog zakleo praocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati".

---