Planinarsko srbovanje

Planinarsko srbovanje (jugobalkansko prekrštavanje hrvatskih gora i vrhova): - Još do prije jednog stoljeća, tj. ranije sve do 1. svjetskog rata su hrvatske gore i njihovi vrhovi uglavnom nosili izvorno stabilna gorska imena (oronime) na područnim domaćim dialektima, tj. na sjeveru-sjeverozapadu većinom kajkavske, na jugozapadu uz Jadran čakavske i na sredini u zaledju uz Bosnu više štokavske.

Poviestni rast srbovanja

U hrvatskoj znanosti se naše osobito zemljopisno nazivlje razvijalo već stoljećima, pa važnije takove hrvatske nazive navode već Dikcionar Fausta Vrančića, Gazophylacium Ivana Belostenca, pa strukovne publikacije naših zemljopisaca iz 18. i 19. stoljeća. Tako je krajem 19. i početkom 20. st. hrvatsko zemljopisno nazivlje bilo već jasno oblikovano i razvijeno, osobito u djelima Bogoslava Šuleka, Dragutina Hirca i inih suvremenika.

Nenarodne grješke u tima izvornim oronimima dotad su ranije bile većinom tek manje i slučajno-nenamjerne, najviše zbog jezičnog neznanja tadanjih polustranih (često austrijskih) popisivača našega zemljopisnog nazivlja.

Tek potom nakon 1. svj.rata i tvorbe unitarnje Jugoslavije je kod nas započelo sve jače i često sustavno izkrivljavanje protiv izvornih hrvatskih oronima, tj. njihovo namjerno posrbljavanje: balkanizacia hrvatskog gorja u njima poželjne i podobne srbo-vrhove.

Unitarno-politička pozadina

Medjutim je nakon 1918, u Jugoslaviji uporaba i razvitak toga našega domaćeg zemljopisnog nazivlja postupno bila potisnuta i prekinuta jugo-unitarističkim "jednačenjem po srbosti", osobito drastično u komunizmu nakon 1945., koje je u Jugoslaviji kroz 20. st. dodvornički i uporno uništavala tzv. "Zagrebačka geografska (jugo)škola" partijski-podobnih kadrova i njihovih novijih klonova.

Izim po vojno-političkoj direktivi pri izradi geo-karata našeg ozemlja od 20. stoljeća pa sve donedavna, sličan cilj su protuhrvatski jugoslavisti nametali nam još i posredno-zaobilazno, osobito preko tzv."naših" tj. jugobalkanskih planinarskih udruga i organizacia, kojima su naivni ali jugoslavizirani planinari i alpinisti popularno nametali nam takve nove srbo-nazive na hrvatska gorja i vrhove.

Unatrag proteklog stoljeća tj. nakon 1.svj. rata pa sve donedavna, kroz proteklih stotinjak godina su nam manjeviše prekrštena ili na takav srbo- balkanski način izkrivljena mnoga naša gorska imena, ne samo po višemu nutarnjem gorju, nego čak i na vrhovima jadranskih otoka (gdje nikada nije bilo Srba izim tek političke jugo-vlasti). Vrhunac toga jugo-balkanskog srbovanja je bio po grebenu Velebita, gdje su nam skoro pola vrhova dosad javno posrbljeno-prekršteni.

Naši kritičari geo-srbovanja

Nakon svega tog geo-srbovanja, u 20. stoljeću je osobito zaslužan Ratimir Kalmeta koji je u svojim člancima javno i sustavno nastojao u hrvatskom zemljopisu i službeno obnoviti to izvornohrvatsko strukovno nazivlje. Tako je Kalmeta javno i jasno kritizirao mnoge nametnute nam geografske jugonazive umjesto hrvatskih zemljopisnih naziva: npr. jugo-balkanski "krš", "moreuz", "okolina", "kretanje", "brdskoplaninski" (pojas) i niz ovima sličnih - umjesto izvornohrvatskih strukovnih naziva do Jugoslavije: kras, tjesnac, okoliš, gibanje, gorski (pojas), ...itd.

Pored Kalmete, isto nametanje nekih balkanskih srbizama uz brisanje hrvatskih inačica u našem zemljopisu iz doba Jugoslavije, još dijelom spominju i neki ini strukovni pisci, npr. prof. Vladimir Brodnjak, prof. Mitjel Yoshamya, mr.sc. Hrvoje Malinar, dr.sc. Mladen Rac i ini noviji suvremenici, ali nijedan od njih to hrvatsko geo-nazivlje nije razradio tako obilno i sustavno kao Ratimir Kalmeta, koji se stoga treba smatrati preporoditeljem i glavnim obnoviteljem suvremenoga hrvatskog geo-nazivlja.

Srbotvorba velebitskih vrhova

Na Velebitu ima oko 70 vrhova viših od 1600m. Zbog simboličke važnosti Velebita u hrvatskom identitetu, više negoli na ijednoj drugoj hrvatskoj planini, na Velebitu su u novije doba Jugoslavije kroz proteklo stoljeće masovno i namjerno izmjenjena starija ikavsko-hrvatska imena (oronimi) brojnih vrhova, bilo da su im nametnuti drugi srboštokavski nazivi iz ličkih pravoslavnih sela, ili su im još više umjetno "ukinuta" izvorna domaća imena (niže kurzivom), pa su im odnedavna nametnuti novosmišljeni planinarski nazivi.

Ovo je po medjunarodnim konvenciama i europskim standardima zabranjeno tj. dopustivo samo za umjetne ljudske objekte npr. planinarske domove: zato su npr. bivšim sovjetskim planinama srednje Azije maknuta rusko-komunistička imena i službeno im vraćeni izvorni domaći oronimi tamošnjih naroda. Iako je neovisna Hrvatska već duže formalno slobodna i više nismo jugo-kolonija, naš jadni Velebit i nakon 2 desetljeća još uviek stenje u jugokomunističkim okovima planinarskog kolonializma:

• Senjsko Bilo: Konačišta 1.494m (tzv.srb. "Kečina greda"), Bijeli vrh 1.492m, Jadićeva Plana 1.416m i ini niži.
• Sjeverni Velebit: Mići Rajnac (izvorno-ikavski: jugo-srb. "Mali Rajinac") 1.699m, Štirovac 1.678m (tzv. planinarski "Novotnijev vrh"), Gromovača 1.676m i Vratarski Kuk 1.676m, Goli vrh 1.670m, Veliki Kozjak 1.629m, Plišivica 1.654m (tzv.srb. "PljEšEvica"), Lubenski Kuk 1.659m (izmišljeni planinarski "Krajačev vrh"), Cipalski Kuk 1.630m (tzv. planinarski "Hirčev vrh"), Legčev Kuk 1.629m (tzv. planinarski "Pasarićev vrh"), Zeleni Kuk 1.601m (tzv. planinarski "Rossijev vrh"), itd.
• Srednji Velebit: Šatorina 1.624m.
• Južni Velebit: Visočica 1.619m, Višerujna 1.632m, Veli Golić 1.758m - najviši vrh Velebita (tzv.srb. "Vaganski vrh"), Sveto brdo 1.756m i Babin vrh 1.744m, pa Kukina 1.719m (novosmišljena planinar. "Liburnija"), Šegestin 1.715m (izmišljeni "Kitajbelov vrh"), Zeleni vrh 1.714m (novosmišljeni glupo-planinarski "Brundo"), Babin Kuk 1.712m (novi planinarski "Zoranićev vrh"), Malovan 1.701m, itd.
• Jugoistočni Velebit: Crnopac 1.404m i Tulove Grede 1.120m, ter ostali niži.

Ino hrvatsko "krivogorje"

Izim najviše izkrivljenog Velebita s njegovom polovicom posrbljenih vrhova od 20.st., pojedini važniji vrhovi su takodjer od 20.st. izkrivljeni i na inomu hrvatskom gorju - pa čak i na vrhovima jadranskih otoka (gdje ni nema Srba - izim donedavnih srbo-kupača):

Lička Plješivica

• Plišivica 1.649m (tzv. jugo-srb. "Gola PlješEvica"= nesmisleno značenje 'Gola Golija')

Risnjak

• Snižak 1.506m (izvorno-domaće: planinarska novokovanica "Hrvatski Snježnik")

Žumberak

• Sveta Gera 1.181m (tzv. novo-slovenski "Trdinov vrh")

Banovina (srb."Banija")

• Zrinska gora 615m (tzv. jugo-srb. "Šamarica")

Hrvatsko Zagorje

• Strahinščica 847m (izvorno-domaće: jugo-srb. "Strahinjčica" po knjazu Strahinji)

Poluotok Pelješac

• Sutilija 964m (jugo-srb. "Zmijino brdo"- prijevod iz talij. Monte Vipera)

Otok Krk

• Divinska gora 475m na iztoku otoka (jugo-srb. "Plato Mjeseca")

Literatura

• KALMETA, R. 1990: Toponimija i politika. Glasnik HDZ, 12: str. 63, Zagreb (11. 6. 1990).
• KALMETA, R. 1998: O uporabi zemljopisnih naziva. Hrvatsko slovo, str. 12, Zagreb (3.7. 1998).
• RAC, M. 1998: Međunarodni standardi UN i naš kolonijalni mjestopis. Ognjište 9: 422-424, Karlovac-Zagreb.

Poveznice

• Krivotvorba mjestopisa
• Ratimir Kalmeta
• Velebit (1758 m)
• Hrvatsko gorje

Reference

Elaborated and enlarged by GNU-license, mostly from WikiSlavia and Wikinfo.