Ponornice Otuča-Krupa
Ponornice Otuča-Krupa (ponorničke rieke južne Like i sjeverne Dalmacije pod južnim Velebitom): - Ponornica (podzemna rieka) je kraški vodotok koji dielom ili cielom svojom dužinom teče ispod zemlje kroz kraški sustav podzemne cirkulacije u karbonatnim stienama. Podzemne rieke ponornice su jedna od najvažnijih i tipskih prirodnih pojava u karbonatnom krasu, jer njihovim radom tj. kemijskim otapanjem vapnenca i dolomita uglavnom nastaju podzemne špilje kao glavna značajka kraškog reljefa.
Takve su ponornice tipične i česte u dinarskom Krasu, gdje čine većinu tokova svježe vode. Ponornice su osobito važne za hidrologiju krasa, jer isti vodeni tijek u kontinuitetu spaja više zemljopisno razdvojenih područja. Time ponornice hidrološki povezuju naizgled zemljopisno odvojena područija u jedinstveni podzemni sliv. Najpoznatije hrvatske ponornice su: Mrežnica, Dobra, Lika, Gacka, Krbava, Jaruga, Pazinčica, dubrovačka Ombla i dr.
Sadržaj
Ponornice u Hrvatskoj
Vapnenački kras zapadnih Dinarida u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH je u Europi najbogatije kraško područje s preko stotinu većih podzemnih rijeka i rječica ponornica, ne računajući tu još više stotina manjih ponorničkih potoka i potočića. Samo u Hrvatskoj podzemno teče izpod krasa barem šezdesetak raznih ponornica po čemu smo medju prvima na svijetu, a najviše je njih po Lici, Kordunu i dalmatinskoj Zagori. Neki su najznačajniji osebujni primjeri hrvatskih ponornica:
- Europski je rekorder po višestrukom poniranju rieka Mrežnica koja zajedno s pritocima ponire i opet izvire čak 7 puta uzastopno. Po 4 puta zaredom ponire još npr. i rijeka Dobra, itd.
- Većina dinarskih ponornica su ograničene na pravi tipski kras izmedju Jadrana i Save. Izvan Dinarida u sjevernoj Hrvatskoj, na manjim vapnenačkim oazama postoji tek desetak ponorničkih potoka. Npr. na karbonatima južnog podnožja zagrebačke Medvednice teče kraći potok Pustodol koji ponire, pa opet izvire kod Gračana i teče kao (danas kanalizirani) potok Medveščak kroz gradski centar Zagreba na jug do Save.
- Iako su uglavnom karbonatne gradje s kraškim reljefom, na jadranskim je otocima danas već dijelom polufosilni kras i zbog oskudnih oborina uglavnom nema stalnih vodotoka. Samo na sjevernomu i kišnijem otoku Krku postoji jedini stalni vodotok - ponornica: ova izvire pod najvišim otočnim vrhom kao Suha Ričina koja teče veći dio godine samo do brdskog zaselka Sv.Juraj gdje ponire pa opet izvire kao obalna vrulja 'Kanali' kod Vrbnika (jedino po kišnoj zimi uz mnogo vode ista teče dalje i površinom kao rječica Velarika do Baške.
Ličke ponornice
Izim najbrojnijih dvadesetak ponornica u slivu Kupe, još inih desetak hrvatskih ponornica obuhvaća i kraška visoravan Like. Izim gornje Une na istočnom rubu Like, ine glavne ličke rijeke su većinom ponornice: Lika 78,1 km - sliv je 1570 km2 (izvire pod Velebitom u južnom dijelu Ličkog polja na 596m visine), Gacka 55,4 km - sliv 400-600 km2 (izvire na jugoistoku Gackog polja na 457m visine), Novčica 29 km - sliv 164,8 km2 (izvire na istočnoj padini Velebita na 1286m visine), pa kraća Lička Jasenica (izvorišna ponornica Mrežnice) i ine manje ponorničke rječice i potoci koje su većinom pritoci gore spomenutih.
Dalmatinske ponornice
U kopnenoj Dalmaciji je razvijeno više kanjonskih rijeka sa sedrenim slapovima (Zrmanja, Krka i Cetina s pritocima) i tu se, osim niza manjih ponirućih potoka nalazi i par rječica ponornica. Najviše ponornica ima u slivu rijeke Cetine, kamo uglavnom pritječu podzemno ispod lanca Dinare iz kraških polja susjedne jugozapadne Bosne.
Dubrovačka Ombla
Drugi veći ponornički sustav je u južnoj Dalmaciji i susjednoj Hercegovini rieka Trebišnjica, koja ponire iz Popovog polja kroz veliku špilju Vjeternicu i ponovo izvire jakim kraškim vrelom kod dalmatinskog Gruža kao dubrovačka Ombla. Izvor rijeke Omble se nalazi u selu Komolac sjeverozapadno i oko 5 kilometara daleko od Dubrovnika, podno visoke klisuraste stijene Golubov kamen. Okoliš Omble je tipični rias (kanjonsko ušće) obalnog dijela Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima.
Ine ponornice
Izim najveće dalmatinske ponornice - dubrovačke Omble, po Dalmatinskoj Zagori teče još nekoliko manjih ponornica kao pritoci Cetine i Zrmanje: npr. rječica Ruda je ponornički pritok srednje Cetine kroz Dinaru, a Krupa veći ponornički pritok Zrmanje kroz Velebit, itd.
- Ruda-Grab: Vodom najbogatija i najveća ponornica u dalmatinskoj Zagori je kratka rječica Ruda s ponornim pritokom Grab. Oboje izviru jakim kraškim vrelima pokraj cetinskog sela Ruda ispod Kamešnice, kao podzemni nastavci ponornica izpod Dinare iz Livanjskog polja u Bosni, pa kao lievi pritok s iztoka utječe u srednju Cetinu: vidi još Kanjonska rieka Cetina.
- Krupa-Otuča: Otuča je lička ponornica iz Gračačkog polja, koja ponire pod južni Velebit, pa opet izvire podno Velebita u sjevernoj Dalmaciji kao kanjonska rječica Krupa. Ova kroz duboki nedostupni kanjon utječe u srednju Zrmanju: vidi još pobliže Zrmanja.
Kanjon srednje Zrmanje
Zrmanja u srednjem tieku većinom tvori duboko kanjonsko korito, koje se račvasto spaja s drugim još dubljim kanjonskim koritom desne pritoke Krupe, usječene u masiv jugoistočnog Velebita. Tu je na srednjem tieku jedino veće i pristupačno proširenje plodno Žegarsko polje. U kanjonskom koritu srednje Zrmanje je razvijen niz kamenih brzica i više sedrenih slapova, od kojih je najveći i najljepši slap Jankovića Buk iznad Obrovca.
Ovi slapovi kao i cieli ekosustav Zrmanje su u novije doba ugroženi zbog izgradnje reverzibilne hidrocentrale 'Zrmanja' koja odnedavna uzrokuje vrlo promjenjivi vodostaj rijeke uz povremeno presušivanje korita i ugrozu sedrotvoraca na suhim slapovima. Jednako opasna ugroza su tu još i odpadne vode iz tvorničkog deponija i smetlišta bivše Glinice Obrovac.
Pritok Krupa-Otuča
Kanjonska rječica Krupa u sjevernoj Dalmaciji je najveći (desni) pritok rieke Zrmanje. Krupa izvire podno južnog Velebita kod zaselka Mandići zapadno pod Sedlom (1.058 m). Potom teče dubokim kanjonom usječenim u Velebitu na zapad-jugozapad i ulieva se u srednju Zrmanju nizvodno od zaselka Drametići. Ovi duboki kanjonski sastavci Krupa-Zrmanja s obalnim tornjastim kukovima su jedan od najljepših složenih kanjona u Hrvatskoj (ali su teže dostupni).
Kraško vrelo Krupe je zapravo podzemni nastavak ličke ponornice Otuča sa sjevera izpod Velebita, koja izvire pod vrhom Urlaj (1.297 m) kod sela Bruvno, odakle Gračačkim poljem vijuga na jug do Velebita. Jugoiztočno od Gračaca se Otuča račva na više rukavaca, pa podno velebitskih vrhova Kita-Crnopac otječe kroz 16 povremenih ponora kroz Velebit i na južnom podnožju opet izvire kao primorska Krupa. U novije doba su ti ponori zbog hidroenergije dielom zazidani i Otuča je sada umjetno preusmjerena tunelima u reverzibilnu hidrocentralu 'Obrovac'
Dužina nadzemnog tieka primorske Krupe (ne računajući izvorišnu ponornicu Otuču) je 11,5 km. Zbog umjetne preusmjerbe iz Otuče na hidrocentralu 'Obrovac', protok vode kroz Krupu je odnedavna znatno smanjen. Površina njezinoga primorskog slieva je oko 103 km2, uz još 383 km2 ličkog slijeva od sjevernije ponornice Otuče iz ličkog zaledja, pa ukupni ponornički sustav Otuča-Krupa ima sliev oko 486 km2 tj. skoro podjednak glavnoj Zrmanji.
Ekobotaničke osebujnosti
Duboki primorski kanjon velebitske ponornice Krupe i njezini nedostupni sastavci s kanjonom srednje Zrmanje su jedan od naših najdubljih primorskih kanjona na iztočnom Jadranu: ovdje se strme kanjonske klisurine s obalnim tornjastim kukovima uz Velebit uzdižu iznad rieke i do 350m visine. Ovaj slikoviti i osebujni okoliš izrazita rječnog krasa je ujedno i riedko stanište posebnih lokalnih endema i riedkih biljnih relikata, kakvih toliko ima samo još u sličnom kanjonu oko srednje Neretve. Po okolnim klisurinama gniezde čiope, gavrani, jastrebi, a donedavna i bjeloglavi sup (ali su ga lovci tu već uništili).
Ovdje oko kanjonskih sastavaka u nedostupnoj divljini medju golemim klisurinama rastu npr. drvenasti rariteti kao Celtis tournefortii, Pistacia calcivora, Fraxinus palissae, Carpinus caucasica, Corylus pontica i slično najrjedje drveće - inače nepoznato uz ine obične "pitome" rieke po Hrvatskoj. Iz nedostižnih procjepa i razpuklina oko sastavaka Krupa-Zrmanja vise riedki sjevernodalmatski endemi, većinom nepoznati uz ine naše banalne rieke: Campanula lepida, Cam. staubii, Onosma croatica, Peucedanum crassifolium, Micromeria kerneri, ...itd.
Abstract
Sinking rivers Otuča-Krupa (subterranean karst streams in northern Dalmatia): - ...
. - . - .
Poveznice
Reference
Almost original compilation available by GNU license, introduction partly from WikiSlavia and Wikinfo.
