Prvić (Parvyć)
Prvić (čakavsko-bodulski: Parvÿć), je književno-štokavsko ime za dva posve različita udaljena otoka na istočnom Jadranu: manji i nizak, ali naseljen i poznatiji dalmatinski Prvić kod Šibenika, ter puno veći i dosta visoki ali nenaseljeni kvarnerski Prvić (Parvýć) u Velebitskom kanalu kod Senja.
Sadržaj
Abstract
Prvić are two minor islands in the Croatian part of Adriatic Sea. One populated is situated in the Šibenik archipelago, about half a mile from the mainland, in the vicinity of Vodice. The whole flat island is under protection of the Croatian Ministry of Culture since the island is considered a cultural heritage. Another northern Prvić (or Parvyć in the Chakavian dialect) is the uninhabited abrupt island in northeastern part of the Adriatic Sea, located in the Kvarner Gulf. It is the largest of the so-called Senj Archipelago, a group of dozen minor islands and islets located off the coast of the mainland city of Senj, lying between the larger islands of Krk and Rab. Other significant islands in the Senj group are Sveti Grgur and Goli otok, along with a number of islets and rocks, which are all uninhabited. Prvić has an area is 12.76 km², which makes it the 30th largest Croatian island, and its coastline is 23.12 km long, its main peak is 363m.
Dalmatinski Prvić kod Šibenika
Dalmatinski Prvić (latin. i talij. Proversa), je najbliži otočić kod Vodica, zapadno od ulaza u Šibenski kanal. Na njemu su dva manja naselja: na zapadnoj obali Šepurine i na jugoistoku u uvali Prvić-Luka. Površina tog Prvića je 2,4 kv.km, a na njemu živi 453 stanovnika (popis 2001). Dužina obalne crte mu je oko 8km, a indeks razvedenosti 1,47. Prvić na sjeveru završava rtom Sv.Luce, na jugozapadu uz Šepurine je rt Kobila i na istoku rt Lovrenčevica, a na jugoistoku kod Prvić-Luke su dva manja otočića: Lupac i školj Galiola. Otok je nizak, valovito-brežuljast s najvišim brežuljkom Vitković (79 m), ima tipsku sredozemnu klimu s umjerenim vjetrovima (bura i jugo) i mozaično je obrastao nižom tvrdolisnom makijom s vinogradima, maslinama i borovim šumicama. Zbog niskog reljefa i jakoga ljudskog iskorištavanja, prirodna flora i fauna tog otoka su uglavnom jednolike i siromašne, većinom sa sadjenim vrstama. Izim nekoliko malih traktora i vatrogasnog vozila, na otoku uglavnom nema automobila, a brodska veza s kopnom do Šibenika je više puta dnevno.
Poviest šibenskog Prvića
U antičko doba Rimljana i u srednjem vijeku pod Mlečanima je taj otok bio poznat pod romanskim imenom Proversa, iz čega je nastao naš slavenski prijevodni kalk Prvić. Premda je otok bio naseljen već u ranomu srednjem vijeku, kada je i nastalo hrvatsko ime, jače naseljenje je bilo od 15. stoljeća, kad su u bijegu pred turskim provalama, Hrvati s dalmatinskog kopna ovdje našli utočište. Početke ove naselidbe označava dolazak na otok fratara glagoljaša, koji od 1461. tu počinju gradnju crkve s franjevačkim samostanom. Otok su potom naselili i šibensko plemići kojima je rabio za odmor i kao sklonište od pošasti kuge u Šibeniku god. 1649. Otočno pučanstvo se odavna bavilo pomorstvom, ribarstvom, uzgojem vinograda i maslina, do polovice 20. stoljeća otkad ih se većina iseljava. Oko 1. svj. rata je šibenski Prvić bio najgušće naseljen hrvatski otok s oko 1300 stanovnika/km². On je i danas jedini manji jadranski otok (manji od 15 km²), sa dva naselja. Slavni hrvatski polihistor Faust Vrančić iz 16. stoljeća je tu pokopan u Prvić-Luki, a iz istog sela je rodom i danas poznata hrvatska pjesnikinja Vesna Parun. U Šepurinama je rodjen katolički svećenik Ante Antić, koji je umro na glasu svetosti.
Panorama kvarnerskog Prvića iz luke Baška, s glavnim vrhovima: sredina piramidalni Kur 351m, najviši Sipovac 363m i desno Orlovica 356m.
Kvarnerski Parvÿć (kod Senja)
Parvÿć je izvorno čakavsko ime (grčko-latinski Proteras, talijanski Pervicchio, jugo-štokavski: kvarnerski "Prvić"), za veći i razmjerno viši, brdoviti otok najbliži Senju, u Velebitskom kanalu izmedju Krka i Raba. Zajedno s najbližim Golim otokom, Sv. Grgurum (čakavski: Šagargûr) i još desetak okolnih manjih otočića, Prvić se kao najveći od njih ubraja u burni Senjski arhipelag. To je na Jadranu najveći nenaseljeni otok i jedan od najvećih nenaseljenih na Sredozemlju, pa je zbog osobite flore (niz endema) i faune (gnijezda supa) proglašen specijalnim prirodnim rezervatom.
Ranija naseljenost
Otok je pod imenom Proteras bio ranim pomorcima poznat već od antike, kao dio Senjskog arhipelaga (grč. Elektrides Nesoi, latin. Insulae Scarduneae). Zato je već tada dobio ime kao prvi u nizu liburnijskih otoka kod prilaza važnoj antičkoj luki Senia (Senj), pa je njegov čakavski naziv Parvyć kasniji prijevodni kalk toga antičkog imena. Iz antike nema pismenih ni arheoloških tragova da bi bio naseljen, ali je sigurno bio slabo naseljen u srednjem vijeku na nižemu i plodnom jugozapadnom flišu uz plažu Njivice, gdje su ostatci starih srušenih suhozida oko vrtova (vinograda ?) i krhotine crijepa iz davnih kuća, a takodjer se i u kronikama srednjovjekih Frankopana spominje vlasništvo Parvyća i čak ovdje sječa šume (koje su već nestale). U novom vijeku je otok opet uglavnom nenaseljen, izim od 19. stoljeća izgradnja velikog svjetionika Stražica na rtu Brezonjin, čija su posada donedavna bili jedini stalni stanovnici otoka. Nedavno je i taj svjetionik ukinut i napušten, pa je tu zamijenjen malim automatskim na solarni pogon. Sada do otoka samo povremeno dolaze ribari, pčelari i ovčari najviše iz Baške, pa su dosad na otoku u slobodnoj ispaši velika stada s više tisuća ovaca.
Zemljopis
Površina senjskog Parvyća je 14,7 kv.km pa je šesterostruko veći od poznatoga šibenskog Prvića i četverostruko viši od njega. Pruža se u dužini od 7,4 km dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. Na sjeverozapadu ga od najbližeg otoka Krka kod Baške odvaja burni tjesnac Senjska Vrata (bodulski: Seynska Buka) širine 700m, na jugozapadu ga od Sv. Grgura odvaja 4km široki Grgurvov kanal, a 4,5 km južnije je Goli otok i preko Velebitskog kanala 9km na istoku je obala sjevernog Velebita (Senj - Sv. Juraj). Na sjeverozapadu spram Krka je klisurasti rt Brezonjîn, na sjeveroistoku prema Velebitu je Pećni Art, na jugoistoku spram Gologa je izduženi goli rt Šilo, na jugozapadu prema Sv.Grguru je niski pješčani rt Pipa, a na zapadu prema pučini Kvarnerića je klisurasti rt Samotvôrac. Oko Prvića je nekoliko strmih kamenitih otočića (školji): na sjeverozapadu u Senjskim vratima najveći dvojni školj Brezonjîn, na sjeveru pod najvišim klisurama je piramidalna Gaćica, pa pod južnim klisurinama strmi Aštèn i Sinÿca, a na jugozapadu je odvojen u Grgurovom kanalu šuplji otočić Njivica s 3 obalne špilje.
Parvÿć je jedan od 9 najviših jadranskih otoka pa je viši od prostranijeg Paga, Dugog otoka, Ugljana, Pašmana, Šolte itd. To je izrazito brdoviti otok kao strmi gorski greben, a na sjeveroistočnom rubu srednje visoravni je niz oštrih kamenitih vrhova: najsjeverniji piramidalni Kũr (348 m) i klisurasta Bobòva (354 m), pa na sjeveroistoku najviši zaobljeni vrh Šipovac (363 m), istočnije piramidalna Orlòvica (357 m) i zadnji na jugoistoku Kudÿlja (342 m), dok su nad jugozapadnom obalom niži kameniti vrhovi Mrâzna (306 m), Ravnocelò (310 m) i Supòvica (312 m). Izmedju ta dva brdska lanca je najveći dio otoka kao valovita i kamenita gornja visoravan izmedju 250-300m, izbušena s nizom kraških ponikava, a u jednoj na jugu je i gorsko jezerce (veća lokva) Zarakòva koje sezonski s kišom varira po 12-18 m širine i 1 - 3m dubine.
Najveći dio obala oko otoka su strme i nedostupne stijene s divovskim nizovima okomitih i prevjesnih klisurina visokih 160-300 m koje se u neprekidnoj dužini oko 12 km pružaju duž sjevernih, istočnih i južnih obala Parvyća, pa je to najveći cjeloviti niz otočnih klisurina na Jadranu. Jedino je zapadna padina južno od svjetionika pristupačnija s nekoliko kamenitih vododerina kroz koje vode pastirske staze na otočnu visoravan, a na istoku je jedini ulaz kroz strmi klanac Pećnà. U zapadnim uvalama ima desetak pješčanih žalova pogodnih za kupače, a najveća je na jugozapadnom flišu plaža Njivice oko rta Pipa duga oko 1km. Uz tu plažu je i desetak tornjastih kukova "Zvonici" (nalik Tulovim gredama na Velebitu), od kojih je naviši kuk Fažanas uz more visok 170m. Izim uz pliće zapadne obale, ostalo podmorje uz Prvić su većinom strme dubinske klisurine s podvodnim klancima i špiljama, koje na sjeveroistoku i jugu naglo padaju do -80m dubine, a na jugoistoku pod rtom Šilo i do -108m.
Za razliku od većine inih jadranskih otoka, Parvyć nije dio jadranske karbonatne ploče nego rub obalnih Dinarida kao potonuli nastavak sjevernog Velebita u Kvarneru, od čega i potječe njegov ošto-planinski izgled unatoč manje visine. Najveći dio otoka čine kompaktni, mliječnobijeli do blijedoružičasti kredni vapnenci, a samo na jugozapadu je neogenski flišni pojas trošnih numulita, breča i pješčenjaka s obalnim siparima i pješčanim plažama. Najveći dio otoka je inače bezvodni kameniti kras, a na južnoj visoravni je spomenuto jezerce Zarakòva i uz sjeverni vrh je brdski izvor Pescakÿ. Na jugozapadu uz plaže je nekoliko sezonskih lokava (izvan ljeta), a najveći stalni izvori su pod sjeveroistočnim klisurinama: Kapnica uz plažu na ulazu klanca Pećnà i najjača Skalnica pod sjeveroistočnim klisurama, s obalnim naslagama travertinske sedre.
Burna klima
Klimatski je za otok najvažnija česta i olujna Jadranska bura, pa je po snagi i učestalosti olujne bure Parvyć najburniji od svih jadranskih otoka. Po statistici bivšeg svjetionika Stražica, bura tu puše prosječno kroz 203 dana u godini, a orkanske snage od 11-14 bofora doseže oko 72 dana godišnje (izim ljeta). Kako jadranska bura puše okomito preko obalnog gorja, ovdje zbog zakretanja sjevernog Velebita ima većinom istočni smjer (ENE), pa je na udaru stalne bure najveći dio otoka izim zapadne obale. Uz orkansku buru se tu s olujnog mora često podiže i obilna posolica koja oko 70 dana godišnje prekriva slanom korom (poput mraza) cijeli otok do vrhova. Povrh toga je zbog iste bure Parvyć i naš najhladniji otok sa čestim i jačim mrazovima sve do -17C, pa zimi od svih jadranskih otoka ima na vrhovima razmjerno najviše snijega. Posljedica tih hladnoća, stalnog vjetra i jake posolice je vrlo osobita i šarolika vegetacija tog otoka.
Osobitost flore i faune
Zbog stalnoga i jakog vjetra, visine otoka (i zbog ranije sječe), na najvećem dijelu otoka danas prevladavaju suhe i hladnije travne stepe iz brdskosredozemne grupe Festucion illyricae, a na hladnoj-zasjenjenoj sjeveroistočnoj strani viših olujnih vrhova (Kur-Sipovac) u ležištima zimskog snijega, čak su i subalpske travne rudine grupe Seslerion juncifoliae, slične kao na grebenima primorskih Dinarida iznad 1200m. Jedini ostatak šumica je tu niža tvrdolisna makija (Quercion ilicis) oko istočnog klanca Pećnà, gdje su zbog stalnoga olujnog vjetra sva stabla crnike i zelenike (Philyrea) vodoravna izduženo-puzava poput planinske klekovine. Jedina uspravna, kratka i debela stabla tu ima crni bor, koji pojedinačno raste po cijelom otoku (ali nema sklopljene šume). Zbog česte i jake posolice, tu obalne slanuše - halofiti (Crithmum, Limonium itd.) rastu i po brdskim padinama sve do 300m visine, osim na zaklonjenoj zapadnoj strani.
U tim posebnim i čudnovatim ekološkim uvjetima, na olujno-hladnim vrhovima tog otoka rastu još i planinske biljke inače rijetke ili nepoznate na inim višim jadranskim otocima: Daphne apina, Minuartia capillacea, Leontodon visianii, Helianthemum olympicum, Edraianthus-vrste itd. Od svih otoka je Parvyć najbogatiji rijetkim biljem, pa tu na otočnim stijenama i točilima raste 17 rijetkih biljnih endema ograničenih na Parvyć i na najbliže susjedne otoke: npr. Astragalus dalmaticus, Ast. hinkei, Asperula dalmatica, Asp. borbasiana, Allium horvatii, Plantago wulfenii, Leucanthemum platylepis, ...itd. U brdskim lokvama žive razne žabe, južna bjelouška (Natrix tessellata) i ribica Gambusia, a na klisurinama Parvyća se gnijezdi najbrojnije jadransko jato supova (Gyps fulvus) nakon onih na Cresu, pa još rijetke obalne ptice Puffinus yelkouan i Phalacrocorax desmaresti. U okolnom moru na klisurastim dnima su razni koralji (Cladocora, Muricea, Eunicella itd.), razne rijetke ribe, puževi, spužve itd. Zbog svega navedenog su otok Parvyć i priobalna dna oko njega strogo zaštićeni kao specijalni botanički i ornitološki te morski rezervat.
Sjeverne strmine kvarnerskog Prvića s vrhom Kur 351m, pogled s Bašćanske plaže.
Vanjske sveze
- Parvyć - kvarnerski Prvić kod Senja, sjeverne padine (Wikimedia: krivo kao "Goli" otok)
- Dalmatinski Prvić na InfoAdriatic-u
- Prvić-Luka online
Poveznice
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license, from Adriatic-Chakavian Wikislavia
